NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Sremska republika

Za Šešelja su glasali vatreni slobisti, tvrdi nacionalisti proterani Krajišnici, penzioneri, nezaposleni koji slabo podnose reforme

      Sad je sve došlo na svoje mesto, kaže. Jeste malo lutao, grešio, “bio nam kontra”, ali sad je na pravoj strani. Opametio se. Zato je i dobio. U prvom krugu pobedio je i Labusa i Koštunicu. “Jakovo je za Šešelja glasalo jednoglasno. Dobio je 67 odsto. Devedeset odsto ovdašnjeg stanovništva glasalo je za njega.” Glasao je, naravno, i on. Živko Janjanin, star 66 godina, “jedini koji je od početka bio uz levičarsku stranku”, komunista od svoje 14. godine, sada u SPS-u. Ne stidi se to da prizna, “kao neki”.
       “Pa, je l’ jednoglasno, ili...”, pokušavamo da prodremo u matematiku radikalskog socijalizma.
       “Jednoglasno. Ova dvojica nisu dobili zajedno ni 20 posto. Nema tu ništa nejasno. Narod je glasao za Šešelja jer je, dok je bio predsednik opštine, asfaltirao sve ulice u Jakovu. Velika je greška što smo ga smenili, inače sad ne bismo gacali po blatu”, “objašnjava” Živko razloge Šešeljevog “osvajanja” Jakova. I Ugrinovaca. Da, i Boljevaca i Busija. Na predsedničkim izborima održanim u septembru lider radikala svoje protivnike “najurio” je iz ovog dela Srema, i iz opštine Zemun.
       Za žitelje Jakova predsednički izbori bili su završeni posle prvog kruga. Oni su svoje rekli. Hoće nazad starog predsednika opštine. Na improvizovanim pijačnim tezgama postavljenim u nedelju ujutro u centru Jakova, pivom “zagrejane” moždane vijuge nekolicine Šešeljevih pristalica, socijalista po opredeljenju(?), mukom pronalaze put do idealne države. Odluka pada, naravno, jednoglasno. Da se Šešelju da na raspolaganje ovaj deo Srema. Da budu republika. Da se odvoje od ostalih, pa da se vidi kako će biti onima do Surčina i onima posle njega.
       “Ma, nema ko ne bi pristao. Pa, kad sam ja ubedio svog burazera da glasa za Šešelja, onda...”, gađa argumentima potencijalne sumnjičavce jedan iz “odbora za otcepljenje”. Član je SPS-a, nije bitno ime, kaže. Važno je da glasa za radikale.
       “Pa, kako to? Socijalista, a glasate za radikale?”
       “Narodu se smučila Đinđićeva vlast”, odgovara umesto “anonimnog” njegov komšija, šezdesettrogodišnji Mitar Radojčić. Četrdeset osam godina je radio u kombinatu. I ništa. “Nemam ni za benzin. Džaba što ga ima kad je 50 dinara. Pre ga, kao, nije bilo, ali si uvek mogao da ga kupiš“, kaže Radojčić.
       Od kolega stiže podrška. Pedesetdvogodišnji Perica Janković, nekadašnji konobar, izbačen sa posla zbog navodne pronevere 103 dinara (“nikad to nisu dokazali”), priseća se “blagostanja” iz Miloševićevog vremena: “Tada si, brate, imao šest maraka platu, i znao si šta možeš sa tim da kupiš. A sada, ništa se ne zna. Ni koliko ćeš da zaradiš, ni da li ćeš, ni šta ćeš s tim parama.”
       A, o inflaciji da se i ne govori. Ko ne veruje, neka dođe na pijacu da vidi kako nema inflacije, kažu novi “autonomaši”.
       Argumenti se ređaju jedan za drugim. Ništa što ne bi rekao bilo ko i bilo gde u Srbiji. Ni para, ni posla.
       “Imam tri sina, i sva trojica sede kod kuće”, jada se Janković. Sin i ćerka Save Otanjca, šezdesetčetvorogodišnjeg mehaničara u penziji, rade, ali kao da ne rade. “Nisam ih pitao, ali mislim da su i oni glasali za Šešelja.” Mislili su i oni da će biti promena, kaže Sava, mladež se pokrenula, ali ništa od toga. “Idi u Mesnu zajednicu pa vidi ko sedi tamo. Dva, tri ‘dosovca’ koja do svoje tridesete nisu radili ništa. To im je prvi posao u životu”, dodaju. Ne zaboravljaju ovi Šešeljevi socijalisti ni da pomenu “staru garnituru” iz mesne kancelarije. Oni iz prethodne vlasti. Valjda socijalisti. Opet su se lepo uglavili, komentarišu. “Al’ se preoblače, majku im”, dobacuje sa strane starac u gastarbajterskom “pakovanju”. Austrijski penzioner, njega nije briga, dobacuju mu sa tezgi. Valjda se ne slažu sa njim. Ili mu samo zavide.
       Zapetljanu političku situaciju u ovom beogradskom selu i ideološki galimatijas u glavama ljudi, napravljen onim Miloševićevim pismom iz Haga kojim je pozvao socijaliste da glasaju za lidera radikala, teško je pratiti.
       Ko su “oni”, a ko “ovi”, “naši” i “njihovi”, “novi” i oni “stari”, čini se da ni sami više ne drže račun. Izmešali se. Ali da Šešelj treba da im se vrati, to se slažu. Kažu spremni su i na sankcije. Samo da on bude na vlasti.
       Uostalom, on je u Jakovo doveo vodovod, kažu, a ovi danas samo naplaćuju.
       Struju “čitaju” devet puta za poslednjih mesec dana. A tek Kinezi... “Jeste ih Mira dovela, ali ni ovi ih ne teraju”, kaže vlasnica butika kojoj preti bankrot zbog “nelojalne konkurencije”. Sad se kaje što i ona nije glasala za Šešelja, kaže. “Kada mi je komšinica koja je bila na izbornom mestu, 29. septembra rekla da su prebrojali glasove i da je Šešelj pobedio, nisam mogla da verujem. Pravo da vam kažem, uplašila sam se. Sad se plašim da je trebalo i ja da glasam za njega”, dodaje.
       Pogotovo kada vidi šta se dešava u Surčinu. “Zato su ljudi i glasali ovde za njega. Vide ljudi šta se tamo dešava i ko tamo vodi glavnu reč. Blizu je to”, dodaje ova privatnica šapatom. Ne želi da joj se pominje ime. Razumljivo, u manjini je. Nije u onih sto odsto koji su, kako reče “matematičar” s početka, glasali za Šešelja. A i nije više sigurna šta da misli. Baš kao ni pedesetogodišnja stanovnica Busija, izbegla pre sedam godina iz Krajine, koja je ugledavši pridošlice u naselju od oko 1 500 kuća, koje još uvek liči na gradilište, istrčala na ulicu. “‘Oće l’ biti struje”, pita umesto “dobar dan”. Ponadala se da je neko konačno došao da prekrati njihovo dvogodišnje čekanje da ih priključe “ovi iz DB-a”. “Ma, ne iz DB-a, nego iz EDB-a”, ispravlja je komšija.
       I on je pridošlicama krenuo u susret sa istim pitanjem. Hoće li nova vlast dozvoliti da u ovom izbegličkom naselju zasvetle sijalice. “Šešelj je doveo put u naselje, i razveo struju, ali ovi sada ne daju da nas priključe. Obećavali su pred izbore, dolazili neki iz vlade, ali ništa. I posle pitate što sam glasala za Šešelja”, objašnjava ova stanovnica Busija. Za Šešelja je glasalo skoro celo naselje. On im je, kaže, dao sve što ovde imaju. Od ovih novih nisu dobili ništa. “Jedino ga ne volim kada kaže, ‘ići ćemo ponovo na Krajinu’. Nemoj, molim te, više, dosta nam je”, dodaje. Njen komšija Gojko Nikolić (61), izbegao iz Bosne, takođe je glasao za Šešelja. “Mislim da su svi koji imaju pravo glasa u Busijama birali njega. Dobio je devedeset posto glasova”, tvrdi. Potvrđuje njegov zemljak Milan Momčilović koji u ovom naselju ima mehaničarsku radnju. “Šešelj je najbolji. On nam je nešto učinio, a ovi sada, baš ništa”, kaže Milan i dodaje: “Osim onoga.” Rukom pokazuje na put gde dvojica radnika lenjo, valjda, dovršavaju radove na izgradnji autobuskog stajališta. “E, ono su počeli da grade pred izbore, i rade još uvek. Samo što su smanjili tempo posle izbora. Čekaju, valjda nove, pa da ponovo počnu”, predviđa Milan. Ili se seća?
      
       DRAGANA MATOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu