NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Noćni radovi

Bilo bi lepo da su se pozvali na sudsku odluku i javno rekli da se sudske odluke u ovoj zemlji, koja teži demokratiji i državi prava, poštuju

      Priča o oduzimanju mandata poslanicima Demokratske stranke Srbije četiri je meseca bila velika politička tema, na koju su se kačili i pismeni i nepismeni, a onda je, za samo jednu noć, sve rešeno potpisima šestorice političkih lidera. Ko kaže da se ništa ne može uraditi preko noći? Ne može preko dana...
       Najstariji list na Balkanu, na svojoj prvoj strani, pod naslovom Dogovor lidera, saopštio je javnosti prostu činjenicu: šest lidera odlučilo je to i to, sve još potvrdilo svojim potpisima i sve će, od sutra, izgledati kao što je bilo pre isključenja Demokratske stranke Srbije iz Dosa i odluke Administrativnog odbora Skupštine Srbije da se, zbog isključenja iz koalicije, poslanicima ove stranke oduzme četrdeset i pet mandata.
       Bez trunke malicioznosti (naravno da je svaki dogovor bolji od sukoba i svađa), slobodni smo da primetimo, ipak, kako sve to miriše na politički voluntarizam i da odudara od pravila pravne i demokratske države. Imamo na umu da je demokratija uopšteni pojam i da, ako se taj izraz uzme u svoj svojoj strogosti (“vladavina naroda” ) onda još nikad nije bilo prave demokratije, niti će ikada biti. To je još Ruso, u svom Društvenom ugovoru, napisao: “Nije moguće zamisliti da ceo narod bude neprestano na okupu, da se bavi javnim poslovima... Kad bi postojao kakav narod bogova, on bi imao demokratsku vladu. Tako savršena vlada, međutim, nije za ljude.”
       Imamo sve to u vidu, znamo da ljudi nisu bogovi, ali zar se u Srbiji ni danas ništa ne može uraditi da demokratija ne bude sve dalja?
       Evo o čemu je reč. Odmah posle oduzimanja mandata, poslanici Demokratske stranke Srbije uputili su Saveznom ustavnom sudu, jedinom sudu u Jugoslaviji koji je, na osnovu Ustava Jugoslavije, nadležan da štiti biračko pravo, ustavnu žalbu navodeći da je odlukom o oduzimanju mandata povređeno njihovo pasivno biračko pravo - da budu birani. A oni ne samo da su birani, nego su i izabrani.
       Poznato je da je Savezni ustavni sud doneo privremenu meru kojom se, do konačne odluke suda, a da bi se izbegle nesagledive štetne posledice, odluka o oduzimanju mandata stavlja van snage. I umesto da odluku Saveznog ustavnog suda prime mirno, jer se na Zapadu, kome težimo, sudske odluke primaju baš tako, ovde su mnogi pravni laici krenuli u napad na sud, tvrdeći da Savezni ustavni sud nije za mandate nadležan. Nego republički. A gde to piše? Odgovor nisu znali. Oni nisu znali ni da u pravu postoji načelo nadležnosti i da svaki sud, pre nego što krene da sudi, odlučuje o svojoj nadležnosti. Tako je i uradio i Savezni ustavni sud. Ocenio je da je nadležan za rešavanje poslaničkih žalbi i pošto je reč o našoj najvišoj sudskoj istanci, svakome ko drži do prava bilo je jasno koliko je sati: odluka ovoga suda izvršna je i ne trpi odlaganje.
       Prelazimo na suštinu celog slučaja. Dogovor koji su potpisali politički lideri ispao je važniji, stariji, od odluke Saveznog ustavnog suda. Sve su televizije, na čelu sa državnom, ponavljale iz sata u sat, da su se posle dogovora lidera poslanici Demokratske stranke Srbije vratili u parlament i da prisustvuju prvoj sednici drugog rednog zasedanja Narodne skupštine Srbije. Novinarima, odviknutim od razmišljanja a naviknutim da objavljuju saopštenja, nije ni na um pala odluka Saveznog ustavnog suda, kao da privremena mera nikad nije ni izrečena.
       Ono što je iznenađenje, to je da se ove privremene mere nisu setili ni politički lideri, kad su na papir stavljali svoje potpise. A baš bi lepo bilo da su se pozvali na sudsku odluku i javno rekli da se sudske odluke u ovoj zemlji, koja teži demokratiji i državi prava, poštuju. Sve bi se završilo onako kako se završilo - povratkom poslanika Demokratske stranke Srbije u parlament, ali bismo i sebi i svetu kazali da odustajemo od političkog voluntarizma, koji nas je pola veka davio, i da se priklanjamo k poznaniju prava.
       Umesto toga, mi smo imali jednu veselu političku nedelju, u kojoj se narod naslušao i nagledao svega. Setimo se epizode o sastanku Dosa u dvorcu, kod Bečeja (sad dvorac nosi ime po konju Fantastu, koji je nekada bio lider galopskih trka), i otkazivanja sastanka i njegovog održavanja u Moroviću, u nekom vojnom lovištu, u kome je Broz nekada lovio, pa je sa tog sastanka upućen poziv Demokratskoj stranci Srbije da se vrati izvornim principima Dosa i da će joj, ako se pokaje, mandati biti vraćeni. Na to su srpske demokrate odgovorile da se saginjati neće, a onda se sve, preko noći, u uskom krugu lidera, srećno završilo. I vuk sit i poslanici na broju. T’ko? T’ko.
      
       PETAR IGNJA


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu