NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Magični geto<br>Zoran Ćirić
Zbogom oružje

      Da li je Mama Dafina autor Protokola Sadamskih Mudraca, spisa koji je proizveo rat između Novog i Najnovijeg Poretka? Iako je sveti dokument konačno pronađen u trezoru bakalnice “Čeković i Posilni”, sva je prilika da ćemo na razrešenje misterije autorstva sačekati neko drugo (pogodnije? podobnije?) vreme. Ne samo zbog visokih paradržavnih interesa (koji ne trpe klizajući kurs Dinkićevog glisera!), već i iz mnogo ličnijeg razloga: naime, poštujući pokajničku sofisticiranost našeg sudstva (vera čini čuda, a tek pravoslavni kalašnjikov!), Dafina je, sa skrušenom ali odlučnom i do kraja trpeljivom smernošću, odlučila da krene prosvetiteljskim (duboko reformatorskim) stopama Čede Prcuna. I tako se, uistinu neočekivano, dogodilo da Mama Humana imitira Bludnog Sina! Nije svaki poziv - znak od Svevišnjeg, građansko-laicistički rezonuje najveći srpski borac protiv devalvacije, deflacije i depilacije nacionalnih simbola; takođe, ne manje slavni tvorac najgledanije domaće konjske opere gde se umesto sapunice koristila moravska štroka - što je dovelo do revolucije u programskim šemama satelitskih kuća i morskih okućnica. Da bi umirila razuzdane krotitelje zakona, Nadbudžetska Mama je uputila višekratno okamaćenom narodu jednu “poslanicu o namerama”, u kojoj poziva na strpljenje, solidarnost i molitvu za kolosalni profit koji očekuje od prodaje uvojaka Šabana Šaulića na aukciji Svetoga Eltona...
       A u državici, začešljanoj i napudranoj, gde se ima održati pomenuta aukcija, i dalje se dešavaju tako senzualne stvari od kojih se ježi i dlaka na uvojcima koji nikada neće završiti na dobrotvornim pijacama i salonskim rasprodajama... U trenucima kada mu ekstaza prelazi u spid, supersonično nakrivljeni Toni Bler obznanjuje svoju nameru da mlaki učinak gej-parada i homo-karnevala zameni pravim mačo-spektaklom: mobilizacijom stasitih i za svašta sposobnih podanika Gordog (i purpurnog, kad zatreba!) Albina. Sačuvaj Bože, reče Elizabeta po jubilarni sto i drugi put. Međutim, iako bi da zajaše na čelo Bušove nautičke konjice koja upravo forsira Rio Drinu, Prednjica Monarhije ne želi da ljubljenu (i više puta obljubljenu) Mornaricu ubacuje u “zalivsku vatru”. Dovoljno je nafte već u igri, nek se nekom drugom landaraju jajca na pustinjskom lahoru, poručuje lojalna muževnost našeg, njihovog i svačijeg Tonija...
       “Ne bih ništa primio od Blera”, procedio je Čarli Vots, kada je njegov pevač, nastrano-talentovani Mik Džeger, prihvatio dodeljenu mu titulu sera. “Ke sera sera”, otpevao mu je tom prilikom Čarlijev gitarista, Kit Ričards, a zatim otišao da pravi burbonski džumbus u podrumskim birtijama Dauning strita - pokazujući vrlo praktično šta je to klasna svest o pripadnosti različitim nivoima (svesti).
       I tako, neki ljudi su sami sebi i pozivnica i propusnica, a nekima je potreban udarac kraljevskog žezla po dupetu da bi bili primljeni na zabavu. Jedan od onih prvih, nesumnjivo je i Muško Mihajlović koji je, kako saznajemo iz potpisanih priznanja počinilaca “NN-radnji”, postao predsednik Upravnog odbora Mesne kancelarije “Amnesti internešnel”. Iz istog, antiterorističkog jezgra došao je i predlog za novu zastavu Srbije: trobojka bi bila zamenjena trožilnim kablom. Bolje i to nego radijator, šapuće privedeni narod...
       Tumačeći ulogu radijatora u pandurskim salonima, neki istraživači su došli do prelamajućeg zaključka da je komunizam na ovim prostorima zglajznuo u Špajz Istorije kada je postavio pitanje razlike između “salona” i “ćelije”. Ispostavilo se da pomenuto pitanje nije bilo ni retoričko, niti teorijsko - već logoraško!
       Ali, nisu samo “španski borci” ispali naivni! I Magični je sve ovo vreme mislio da je “zaštićeni svedok” ONO za šta se međusobno nabeđuju Voja i Điki. Kad, gle čuda, eksperti torture i bezvučnog saslušavanja, autoritativno tvrde da je TO, u stvari, “krunski lik”! Znači, princ Acko ili nešto slično. Otuda onaj “piterselerovski” srpski: mutirajući džuboks iz kojeg probijaju čas londonski, čas piroćanski zvuci palatalizacije... Hm, posle svega (doživljenog a neproživljenog!), ne ličimo li, u smislu srpskoga sabornoga bića, makar ponekad, na neosedlane konjušare? Bič je ono što nam treba, učili su nas na improvizovanim livadama (nacionalizovanim hipodromima), ali kada će konačno to famozno “jahanje”? Da i nama budu “sve četiri krute”! A? I onda Magični biva proglašavan za “agenta provokatora”! Pa, znate kako, pisanje baš i ne pati za legalizacijom. Jer, postoji viši red koji se mora ispoštovati da bi pisanje i pisac bili tretirani kao Viša Sila. E, zato Magični nikada ne piše prigodne, uvodničarsko-oproštajne tekstove. Makar je došlo vreme za stisak pesnicama...
       Uh-uh! Ajde da obavimo i tu “formalnost”. Elem, draga moja nepročitana braćo i sestre, ovo što upravo sričete jeste poslednji ispad u carstvu Ninosaurusa. Ako upotrebite sve svoje ekstremitete i udove za nabrajanje i sabiranje, doći ćete do brojke koja kaže da je MAGIČNI GETO napunio tačno godinu dana, i vreme je da se odbije od sise! Ne, ne, naravno da ne odustajem; niti su oni odustali. Naprosto, DIL JE DIL - i to se važi čak i u zemlji gde dileri droge i oružja funkcionišu poput raznosača pica. Dakle, nemoguća misija je izvršena, ali ništa nije gotovo, zar ne?
       I, zapamtite jednom za svagda: ne postoje nepotpisane poruke i nepotpisani računi. Samo nepodvučene crte. Ne dozvolite da vas precrtaju pre nego vas štikliraju! Uostalom, sami sebi ste najkrvaviji dokaz za sve što će vas snaći.
       P.S. Hvala svim onim devojkama koje su pozirale, časno obnažene, za moju kolumnu. Ne brinite, drusne izabranice, nije vam bio uzaludan trud: jednom ćete već isprobati tog Magičnog! Skupa roba uvek nađe jeftinog kupca. Let’’s roll!


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu