NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Surova ljubav

Predsedništvo DOS odlučilo je da će ta koalicija imati svog kandidata i zatražilo od DSS-a podršku. Ukoliko se to ne dogodi, DOS je “zapretio” da će podržati kandidata DSS-a

      Lideri vladajuće koalicije pokušali su da na, novom noćnom sastanku u Skadarliji, odrede predsedničkog kandidata koji bi stao na put dolazećem fašizmu ili kandidatu poraženeg režima, koji, kao u horor filmovima, udara kukom na vrata nesretne devojke. Predsednik Demokratske stranke Srbije Vojislav Koštunica saopštiće u četvrtak ili petak da li će i on krenuti u novu izbornu trku. Iako glavne odluke nisu donete, više je nego jasno da su demokratske snage već doživele ozbiljan poraz onog trenutka kada je “faktor Šešelj” počeo da diktira tempo na političkoj sceni Srbije.
       Iako većina analitičara smatra da je Šešelj doživeo svoj vrhunac 29. septembra, sami lideri vladajuće koalicije strahuju da linija njegove reinkarnacije nije završena. “To je sve jednostavno: on je naš mister Hajd i ako nastavimo da u međusobnom sukobu uništavamo državu, institucije i elementarne demokratske principe, on će osvojiti Srbiju”, kaže jedan od članova dosovskog Predsedništva, koji se nalazi negde između dva demokratska bloka u Srbiji. Ograničavajući faktori za vojvodu od Batajnice mogli bi da budu “sudovi u zemlji i dijaspori”, koji bi, iznenada, mogli reći da on nije kadar da se kandiduje.
      
       Prisilno jedinstvo
       Nešto ozbiljnija prepreka za njega mogla bi da bude promena raspoloženja bivšeg predsednika, koji bi mogao da na ponovljenim izborima ne podrži omiljenog opozicionara, jer je u septembru već kaznio neposlušne socijaliste, a sada bi, navodno, želeo da sačuva partiju. “Nisam imao kontakte u poslednjih nekoliko dana sa Miloševićem i ne mogu da prejudiciram šta će on da odluči, ali ipak očekujem njegovu podršku”, kaže za NIN lider radikala, koji sa velikom pažnjom posmatra rasprave unutar dosovske familije.
       Suočeni sa baukom “velikog štetočine” koji kruži nad Srbijom, baštinici oktobarske evolucije počeli su svojevrsni detant u kome bi Koštunica mogao da postane predsednik, pod uslovom da ne ugrožava Đinđićevu premijersku funkciju. Nevolja je što su u proteklih 18 meseci nemiroljubive koegzistencije, loši odnosi između legalista i pragmatista jednostavno petrifikovani zbog čega bi svaki pokušaj kompromisa mogao da nanese neprocenjivu štetu lideru koji je skloniji popuštanju. Ujedinjavanje pod senkom viših interesa, kao što je odbrana od radikalskih ekstremista imalo bi smisla da se u međuvremenu nije iskopao duboki rov između dve bratske demokratske opcije. “Ako bi Koštunicu iz sve snage podržao Đinđić, on bi verovatno prošao kao Labus. Jedan deo vatrenih glasača sa obe strane uopšte ne bi glasao, dok bi neki glasali za Šešelja”, kaže jedan od istraživača javnog mnjenja. Predstavnici reformističkog bloka smatraju da je Koštunica otvorio prostor za srpske radikale, jer je održao u životu priče o nepravednom svetu, ugroženim nacionalnim interesima, selektivnoj haškoj pravdi, dok Koštuničini saradnici ukazuju da je Šešeljeva zvezda ponovo rođena zahvaljujući preziru novih vlasti prema državi, institucijama, idolatrijskim ponašanjem prema zapadnim prijateljima.
       “Prostor za Šešelja otvara samo jedna strana, ona koja je usvajanjem ovakvog zakona ponovo stavila do znanja da Srbiji nije potreban predsednik. Kao što su upotrebili Labusa, oni sada nameravaju da upotrebe Koštunicu, samo što će se sada sakriti iza njega, da bi na kraju rekli kako birače nije privukao nijedan od kandidata”, ocenjuje potpredsednik DSS Dragan Maršićanin.
      
       Labusova senka
       Miroljub Labus, kandidat reformskih snaga na septembarskim izborima, saopštio je u ponedeljak da više nije član Demokratske stranke, ocenjujući da ga je ta stranka prva napustila. Pred sobom ima prilično jednostavan izbor: da postane lider nove političke stranke koja bi okupljala beskompromisne reformiste ili da postane stručnjak u Svetskoj banci. Iako je bio nesumnjivo najbolji kandidat ostatka DOS-a, on i njegova organizacija napustili su vladajuću koaliciju posle sastanka u vojnom lovištu Morović. Mediji i demokratska javnost su to prećutali, ali zato postoje ozbiljni izgledi da neki studenti uskoro otkriju kako je njihov dragi profesor zapravo potajno davao časove, uzimao dve plate i kršio Ustav.
       Samo talentovani vidovnjaci proceniće ko će iz žestokog dosovskog zagrljaja izaći sa manje ožiljaka, ali je gotovo izvesno da posmatrači iz Brisela ili Vašingtona gube entuzijazam glede nove političke elite u Srbiji. Jedan od najvatrenijih kritičara Koštuničinog “retrogradnog nacionalizma” kaže da će bez razmišljanja otići kod lidera DSS-a i zamoliti ga da se kandiduje, kao što bi i on trebalo da zamoli nas reformiste da imamo dobrog kandidata.
       “Pravo pitanje za mene je ko je drugi demokratski kandidat, jer sam ubeđen da bi ulazak Šešelja u drugi krug bio izrazito loš za Srbiju. Jedna velika i uticajna zemlja, Francuska, imala je posledice zbog ulaska Le Pena u drugi krug, a mi izgleda zaboravljamo da Srbija nije Francuska. Čini mi se da neki ljudi u DSS-u priželjkuju francuski scenario u Srbiji”, objašnjava za NIN kopredsednik Socijaldemokratske partije Žarko Korać.
      
       Veljine ambicije
       Tajanstveno istraživanje javnog mnjenja, koje je naručilo Predsedništvo DOS-a, navodno nije izbacilo ime kandidata iz ostatka vladajuće koalicije koji bi mogao da pobedi ali je, za utehu, ukazalo da bi prvi krug glasanja mogao da bude uspešan. Prema saznanjima NIN-a, jedino je Velimir Ilić ozbiljno zainteresovan da se kandiduje ali traži podršku i Đinđića i Koštunice. U DSS-u mu je, međutim, rečeno da će ta stranka podržati svog predsednika ili bojkotovati izbore, dok su mu iz ostatka DOS-a stizale naizmenične poruke podrške i potpunog osporavanja. Na internoj licitaciji kandidata se pominju imena Mićunovića, Svilanovića i Batića, ali pomenuti lideri nisu preterano spremni da krenu u kampanju. “Mogao bih da budem kandidat samo kada Srbija postane samostalna država. Ne pada mi na pamet da se kandidujem za predsednika jedne surogat države, zbog čega će izbori verovatno ponovo propasti”, kaže za NIN lider Demohrišćanske stranke Vladan Batić.
       Posle sporazuma između DOS-a i DSS-a, u delu javnosti koji je to dugo priželjkivao, probuđeni su romansirani planovi o jedinstvenom nastupu Koštunice i Đinđića, iako su u proteklih 18 meseci potrošili na ubeđivanje građana u suprotno. Srbija bi u decembru mogla da dobije predsednika pod uslovom da se na njima pojave Koštunica, Šešelj i kandidat DOS-a koji bi imao jaku, bezuslovnu podršku svoje koalicije.”Politička scena se definitivno podelila na tri bloka: prvi je proevropski i provladin, drugi je takođe proevropski i antivladin, a treći je antievropski i antivladin. Zato Koštunica, ukoliko se kandiduje, može samo da nastavi kampanju iz septembra, jer bi u suprotnom mogao da izgubi sopstvene pristalice”, ocenjuje politikolog Slobodan Antonić.
       Predsedništvo DOS-a odlučilo je u sredu, nešto pre ponoći, da će ta koalicija imati svog kandidata, Dragoljuba Mićunovića i zatražilo od DSS podršku. Ukoliko se to ne dogodi, DOS je “zapretio” da će podržati kandidata DSS. Za nove mirovne posrednike delegirani su Rasim Ljajić, Nebojša Čović i Mićunović. Odluka da se na izborima pojavi samo jedan demokratski kandidat, mogla bi da posluži kao dodatni stimulans za Vojislava Šešelja. Ili za Natašu Mićić.
      
       BATIĆ BAČEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu