NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Mirjana Vučetić

(1948 - 2002)

      I sada vidim osmeh ohrabrenja na Mirjaninom licu dok novinare NIN-a izdvaja malo u stranu, da ih ne “sramoti”, i nežno im, pedagoški suptilno objašnjava šta treba da se promeni u tekstu. Ne, ona nikada ne bi direktno rekla. Počinjala bi rečima “zar ne misliš da može ovako”, “pogledaj koliko je bolje ako ...”. Za razliku od mnogih kolega, koji bez konsultacija prežvrljavaju i “krmače” po tekstovima, ona je sve činila da se i grešnik oseća ravnopravnim sagovornikom. Još bi stvarala atmosferu u kojoj kao da je on taj koji donosi odluku: “Miro, potpuno si u pravu, bolje je ovako kako ti kažeš” ... Iako i diplomata, Mirjana je kao lektor pre svega branila i poštovala svoju profesiju.
       Nije posustajala ni pred “autoritetima”. Mnogi su kose čupali posle njenih intervencija. Toliko su ponekad galamili da su se urednici, da ne povrede njihova osećanja, stavljali na njihovu stranu. Ali, i posle takvih “izdaja”, ona je uspevala da istera svoje. Mnogo je znala, mnogima je to izgledalo kao tvrdoglavost, i uvek svoje stavove potkrepljivala argumentima. Opismenila je generacije novinara NIN-a. Malo ko joj je zahvalio, više im je odgovaralo da se predstavljaju kao znalci. A ni Mira nikada nije sebe stavljala u prvi plan. Samo joj je bilo važno da se jezička pravila i elementarna pismenost ispoštuju.
       Pre nekoliko godina saznala je da je neizlečivo bolesna. Nije prihvatila. Jednako ponašanju u profesiji, uhvatila se u borbu s bolešću. Nije se predavala. Nastavljala je da živi svoj život. I profesionalni. Ni bolovanje, ni kratak penzionerski staž nisu je mogli odvojiti od NIN-a.
       Negde, možda nešto malo pre uspostavljanja dijagnoze, u njen život je ušao penzionisani oficir Dragan. On je potvrdio da ima nešto u naslovu filma “Oficir i džentlmen”. Nije pobegao glavom bez obzira. Bio joj je sve: bolničar, negovateljica, prijatelj ... Hrabrio ju je, znala je da i zbog njega mora da se bori. I na kraju, poslednjeg dana imala je snage samo da ponavlja njegovo ime. Bila sam prisutna, pa iako mi je bila poznata njihova ljubav i privrženost, kao svaki cinik verovala sam da se tako nešto može videti samo u filmovima. Njen anđeo čuvar ostao je do kraja. To je valjda najlepša nagrada za život koji je živela. Nešto što se događa samo odabranima. Zato, valja se setiti reči Duška Radovića: “Ne plačite za dobrim ljudima, žalite sebe jer ste ostali bez njih.”
      
       MARIJANA MILOSAVLJEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu