NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Štap i šargarepa<br>Dragoslav Rančić
Čudo na Kipru

Nova turska vlada svima je, osim možda Amerikancima, donela prilično iznenađenje: Ankara podržava obnovu jedinstvene kiparske države, ali smatra da Kipar u Evropsku uniju treba da bude primljen u isto vreme kad i Turska

      Plan Kofija Anana za ponovno ujedinjenje Kipra - i to pre nego što ta zemlja bude primljena u Evropsku uniju - spada u neku vrstu malog čuda: pobuđuje nadu u postizanje nečega što nije moglo da bude postignuto ni posle skoro tri decenije međunarodnih diplomatskih napora. A ako bi se desilo da plan bude prihvaćen i, za samo mesec dana - kako se generalni sekretar UN nada - ostvaren, čudo bi bilo još veće.
       Pomirile bi se dve etničke zajednice, grčka i turska, na Kipru, koji bi postao konfederacija po švajcarskom uzoru, na ostrvo bi se vratila stabilnost, a znatno bi se poboljšali i odnosi između Grčke i Turske. To bi najpre SAD mogle sa zadovoljstvom da ocene kao konsolidaciju južnog krila NATO-a uoči svog napada na Irak i, u vezi s tim, uoči mogućih burnih zbivanja na Bliskom istoku.
       Iz poslednje pretpostavke da se naslutiti da žurni plan nije samo Ananov, nego da je rađen, što je u sedištu UN i potvrđeno, na sugestiju i uz učešće američke diplomatije. Plan ima 150 stranica teksta i Kofi Anan ga je dostavio liderima dveju kiparskih etničkih zajednica, Glafkosu Kleridesu i Raufu Denktašu, zatim Grčkoj i Turskoj, svim zemljama čiji vojnici učestvuju u mirovnoj misiji UN na Kipru i, na kraju, Velikoj Britaniji, čija diplomatija važi za dobrog poznavaoca kiparskih prilika još iz vremena kad je ostrvo bilo britanska kolonija.
       Kipar je, da podsetimo, podeljen na dva dela, kada je Turska 1974. godine izvršila invaziju i okupirala jednu trećinu ostrva u kojoj je pretežno stanovništvo bilo tursko. Okupirana teritorija se proglasila za državu, ali je njenu samostalnost za sve ove silne godine priznala jedino Turska. Ta trećina ostrva, sa koje je grčko stanovništvo izbeglo na drugu stranu, ekonomski opstaje uglavnom uz pomoć Turske. Mir između podeljenih delova zemlje održavaju plavi šlemovi duž “zelene linije”. Ananov plan predviđa da u Evropsku uniju uđe cela država, a ne samo njen dvotrećinski, grčki deo, što bi se, inače, bez pomirenja dveju zajednica i normalizacije prilika i konstituisanja jedinstvene države, neminovno moralo desiti.
       Zajednička država kiparskih Grka i Turaka bila bi “neraskidiva unija” dveju konstitutivnih jedinica na čelu sa šestočlanim predsedničkim savetom, rotirajućim predsednikom i potpredsednikom, i dvodomnim parlamentom. Predviđena je trogodišnja prelazna vlada. Građani bi imali jedno, kiparsko državljanstvo, ali bi se turskoj etničkoj zajednici garantovale specijalne veze sa Turskom, a grčkoj sa Grčkom. Ostrvo bi bilo demilitarizovano, ali bi Grčka i Turska imale pravo da na ostrvu zadrže ograničene, odnosno kasnije simbolične, vojne kontingente. Ustav bi garantovao ljudska prava i prava manjina, u skladu sa načelima Evropske unije, a specijalna mešovita komisija za pomirenje radila bi na unapređenju tolerancije i uzajamnog uvažavanja dveju etničkih zajednica.
       Evropska unija, do čijeg bi samita idućeg meseca u Kopenhagenu - gde će se odlučivati o prijemu novih članica - Ananov plan trebalo da bude u načelu prihvaćen, apelovala je na obe kiparske zajednice da “iskoriste priliku”, kakva se kasnije verovatno nikada neće ukazati.
       Nijedna od involviranih strana nije protiv novog mirovnog plana. O mogućnostima ujedinjenja već 11 meseci pregovaraju lideri dve zajednice, Klerides i Denktaš, i dosad su i sami dosta uradili, ako je tačno, kao što se tvrdi, da su povratak izbeglica i podela teritorija još jedine preostale prepreke na putu ka boljem razumevanju.
       Predsednik Klerides je, po prijemu Ananovog plana, apelovao na svoje sunarodnike da se sa izazovom suoče “jedinstveno, razborito i odgovorno”, dok je Denktaš, koji se posle operacije srca oporavlja u jednoj njujorškoj bolnici, obećao da će kiparski Turci prići predlogu “dobronamerno”. Atina pozitivno gleda na početak pregovora, ali je skeptična u pogledu njihovog brzog ishoda. A nova turska vlada je svima, osim možda Amerikancima, donela prilično iznenađenje: Ankara podržava obnovu jedinstvene kiparske države, ali smatra da Kipar u Evropsku uniju treba da uđe u isto vreme kad i Turska!
       Izjavu je dao novi turski premijer Abdulah Gul, a Redžep Erdogan, prvi lider glavne proislamske Stranke pravde i razvoja, kome Ustav zabranjuje da stane na čelo vlade zbog jedne ranije osude za širenje nacionalne i verske mržnje, pohitao je najpre na Kipar da u odsustvu bolesnog Denktaša smiri i usmeri sunarodnike, a onda je krenuo u ofanzivu šarma po Evropi. Cilj mu je da “lobira” za brže uključenje Turske u Evropsku uniju, gde je Žiskar d’ Esten, kreator budućeg evropskog ustava, uzburkao duhove svojom tvrdnjom da Turska nije evropska zemlja i da je nikad ne treba primiti u Evropsku uniju. Drugi Erdoganov cilj je da rasprši sumnje da najnoviji stav Ankare - da Kipar i Tursku treba istovremeno primiti u Evropsku uniju - predstavlja neku vrstu ucene za realizaciju Ananovog plana.
       Ako je Erdogana na ovu turneju podstakao Vašington, koji je kumovao Ananovom planu i koji vrši pritisak na Brisel da ubrza uključenje Turske, važne članice NATO-a, u Evropsku uniju (opet u američkom strateškom interesu), lopta je u evropskom dvorištu. Sasvim logično, nesuđeni turski premijer najpre traži razumevanje u zemljama koje ne misle, kao Žiskar d’ Esten, da Turska nije u Evropi. Da obrt bude čudniji, Erdogan je najpre posetio Grčku, tradicionalnog turskog rivala, gde je sa predsednikom Simitisom srdačno razgovarao, a potom ide u Madrid, Berlin, Dablin. London, Brisel i Strazbur.
       Tako će za Anana biti važnije ono što će reći Evropa, nego ono što je tražio da mu kažu Kiprani.


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu