NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Neplemeniti Nobel

Bivši američki predsednik Džimi Karter primio je u Oslu Nobelovu nagradu za mir. Tim povodom iz londonskog “Gardijana” prenosimo članak uglednog istoričara i pisca Tarika Alija

      Kada je nagrada uspostavljena 1900. godine, Nobelov odbor je jasno smatrao da ona treba da bude dodeljivana ljudima koji su zaista verovali u mirna rešenja i nenasilje. S tim u skladu, prvi dobitnici 1901. godine bili su Švajcarac Žan-Anri Dimon, osnivač Crvenog krsta, i Frederik Pasi, francuski sanjar koji je osnovao Međunarodni savez za stalni mir. Slični laureati su traženi i nalaženi tokom sledeće četiri godine.
       Potom je nagrada 1906. godine dodeljena predsedniku SAD Teodoru Ruzveltu. Istine radi, ovaj razmetljivi, agresivni vođa nikad nije krio ljubav prema ratu i avanturi.
       Imperijalnoj rešenosti starog ratnika dive se i danas. Američki sekretar za odbranu Donald Ramsfeld u svojoj kancelariji ima ploču na kojoj je ugraviran Ruzveltov citat u slavu rata i imperije.
       Mora da je odluka vodila žestokoj raspri u kojoj su pobedili “golubovi”. Nagrada je u sledeće četiri godine dodeljivana istinskim mirovnim aktivistima. Ubrzo je krv Prvog svetskog rata prelila ateljee “bel epoka”. Istraumirani Nobelov odbor se povukao u hibernaciju. Nagrade nisu dodeljivane između 1914. i 1919. godine, s izuzetkom nagrade dodeljene Crvenom krstu 1917. godine.
       Dvoumljenja nije bilo 1920. godine. Arhitekta Versajskog ugovora bio je jednoglasni izbor Odbora. Obe vrste imperijalne moći SAD - Tedi Ruzvelt i Vudro Vilson - sada behu nagrađene. Šteta što se nijedan član Odbora nije zamarao da čita Kejnzov lucidni pamflet “Privredne posledice mira”, koji je predvideo porazne ishode koji su vodili usponu fašizma u Nemačkoj.
       Tokom dvadesetih godina 20. veka Odbor je odražavao jadnu bespomoćnost pred narastajućom krizom. Političari, obično iste liberalno-konzervativne vrste, redovno su nagrađivani. Tokom tridesetih, svetskom politikom su dominirale fašističke pobede u Italiji, Nemačkoj i Španiji, japanska okupacija Mandžurije i erupcija masovne nenasilne borbe protiv Britanske imperije u Indiji. Odbor, osetljiv na ove događaje, bio je podeljen. Na čelu uže liste kandidata za nagradu 1938. godine bili su Hitler i Gandi. Izbor je mandarinima bio pretežak. Nagrada je konačno otišla Nansenovom međunarodnom uredu za izbeglice.
       Danas se razmatranje Hitlera smatra šokantnim, ali u to vreme mnogi su na Zapadu nemačkog firera smatrali bedemom prema boljševizmu. Američka spisateljica Gertruda
       Stajn je i pre istupala u korist nagrađivanja Hitlera. “Velim da Hitler treba da ima nagradu za mir, jer sve elemente sporenja i borbe uklanja iz Nemačke”, pisala je u “Njujork tajmsu” maja 1934. godine. “Proterivanjem Jevreja i demokratskih i levih elemenata, on proteruje sve ono što vodi aktivnosti. To znači mir... Potiskivanjem Jevreja... on okončava borbe u Nemačkoj.”
       Časopis “Tajm” je 1938. godine, s povoljnim opisom, Hitlera proglasio “čovekom godine”, a u Britaniji se urednik “Tajmsa” Džefri Doson nije dvoumio tvrdeći da je anglo-nemački dogovor ključ svetskog mira. Hitlerova predinvazijska retorika je takođe naglašavala njegovu želju za mirom. Invazije su predstavljane kao odbrambene, humanitarne operacije, iznuđene pretnjom Trećem rajhu ili nemačkoj manjini od Čehoslovačke, Poljske, Norveške, itd.
       Odbor je odlučio da ako nije prihvatljiv Hitler, nije ni Gandi. A da li je ikad razmatrao mogućnost dodeljivanja zajedničke nagrade, što je postalo norma kasnije tokom stoleća? Laureati su 1973. godine bili Henri Kisindžer i glavni pregovarač Severnog Vijetnama Le Duk To (koji je odbio nagradu u takvom društvu); 1978. to su bili nekadašnji izraelski terorista Menahem Begin i otpadnički egipatski vođa Anvar el Sadat; 1993. Nelson Mandela i F. V. de Klerk; 1994. tri su dobitnika podelila nagradu - Jaser Arafat, Simon Peres i Jicak Rabin. Zašto je 1979. Majka Tereza nagrađena sama? Sigurno je mogao biti uključen i njen bliski prijatelj i sponzor Dok Divalije?
       U skladu s tom tradicijom, ovogodišnja uža lista je sadržala zajedničku nagradu za Tonija Blera i Džordža Buša. Odbor su zastrašile 43 hiljade protestnih pisama iz čitavog sveta i odronio se pred pritiskom. Neki drugi put možda - posle okupacije Iraka. Na listi je bio i kabulski marionetski vladar Hamid Karzai, ali bez svog sparing partnera Mule Omara, čije odbijanje angažovanja je rat učinilo kratkim. Umesto toga, Odbor se uspaničio i nagradu dodelio još jednom predsedniku SAD. Pohvala Karteru bi trebalo da sadrži sledeće:
       “Zbog naređivanja CIA da organizuje ubice koje su vodile odrede smrti u Argentini, da u Hondurasu obučava nikaragvanske kontraše i ubaci ih u borbu protiv sandinističke vlasti.
       Zbog davanja miliona u pomoći i opremi za razbijanje demonstracija salvadorskoj vojsci i slanja američkog osoblja da u Panami obučava salvadorske oficire.
       Zbog slanja posebnog izaslanika Ričarda Holbruka u Južnu Koreju, u kojoj su radnici i studenti zahtevali demokratiju. Holbruk je pružio podršku SAD južnokorejskoj vojsci i insistirao da ona uguši pobunu. Oko 3 000 Južnokorejaca je ubijeno marta 1980. godine.
       Zbog odobravanja tajne operacije CIA u Avganistanu koja je vodila stvaranju mudžahedina i dala zeleno svetlo saudijskoj verskoj, ideološkoj i finansijskoj intervenciji, započetoj pod vođstvom Osame bin Ladena.
       Zbog ponovnog naoružavanja Pola Pota i Crvenih Kmera u Tajlandu, pošto su ih Vijetnamci porazili.
       Zbog vođenja kampanje za oslobođenje poručnika Vilijema Kelija, kome je dokazana krivica za masovno ubistvo tokom masakra u Mi Laju u Južnom Vijetnamu.
       Zbog podrške i oružja datog indonežanskoj vojnoj diktaturi posle surove okupacije Istočnog Timora.
       Zbog ohrabrivanja uspona ‘hrišćanske desnice’.
       Zbog prihvatanja finansijske pomoći od ‘Benk ov kredit end komers internešnel” dok je ova mirno varala svoje deponente.”
      
       (Preveo Novak Gajić)


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu