NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

U sigurnim rukama

Žena koja je u istoriju ušla kao prva žena predsednica srpskog parlamenta, od 6. januara u svoju biografiju upisuje još jednu titulu - prva predsednica Srbije

      U fotelju na Andrićevom vencu, po isteku mandata dosadašnjeg “nevidljivog” predsednika Milana Milutinovića, pet dana po ulasku u 2003. godinu, sešće sadašnja predsednica srpskog parlamenta Nataša Mićić. Tako će samo godinu dana pošto se u istoriju “upisala” kao prva žena predsednica Skupštine Srbije, na čemu joj, kako je tada sama rekla, “niko nije čestitao”, svoju biografiju obogatiti još jednom titulom.
       Mladu pravnicu iz Užica, koju su novinari zbog njenih zelenih očiju i upadljivo riđe kose ubrzo po ulasku u parlament prozvali Nikol Kidman srpske skupštine, “promovisao” je njen partijski kolega Goran Svilanović, predlažući je za potpredsednika Skupštine. Iako je svojevremeno izjavila da “nije Đinđićev pion”, kolege u Skupštini nisu bile malo iznenađene kada je tadašnji predsednik Dragan Maršićanin odlučio da sednicama u njegovom odsustvu predsedava ova mlada predstavnica GSS-a, kome je zamerala “da opoziciji daje previše slobode koju oni zloupotrebljavaju”. Ona je to “iskoristila” da iz skupštinske sale spektakularno izbaci petoricu radikala naređujući obezbeđenju da ih, i bukvalno, iznesu iz sale. Na optužbe da je kriva što je tom prilikom poslanik SRS-a Stevan Kesejić prebačen u Urgentni centar, Mićićeva je odgovorila: “Oni su, možda, mislili, da, budući da sam žena, neću imati snage da se nosim sa njima. Prevarili su se”, rekla je, nazivajući radikale još i “sramotom za Srbiju”.
       Posle ostavke Dragana Maršićanina na mesto predsednika parlamenta, u decembru prošle godine, Mićićeva postaje predsednica Skupštine.
       Ni istorijsko imenovanje nije joj “pomoglo” da se njena biografija nađe na Internet prezentaciji GSS-a, stranke kojoj pripada. Novinari su ipak zabeležili da je Nataša Mićić rođena 11. avgusta u Užicu, gde je završila osnovnu i srednju školu. Na Pravni fakultet upisuje se u Beogradu, i još kao apsolvent udaje se za Miodraga Mićića, vlasnika privatne firme za kompjutere, potomka Pavla Mićića koji je bio oženjen sestrom kneginje Ljubice, žene kneza Miloša Obrenovića. Pavlov rođeni brat bio je čuveni serdar Jovan Mićić. I Miodrag i Nataša su muzički obrazovani (on svira orgulje, a ona klavir), baš kao i njihova trinaestogodišnja kćerka Anđela. I danas žive u kući Natašinih roditelja, oca Vladislava, pravnika, i majke Ljiljane, po zanimanju elektrotehničara, zajedno sa sestrom Slađanom i njenom porodicom.
       Po završetku studija Mićićeva se vraća u Užice sa ambicijom da postane sudija, ali je politička nepodobnost sprečava i stiže samo do mesta stručnog saradnika i sekretara suda. Daje otkaz i sa zetom otvara privatnu advokatsku kancelariju.
       U politiku ulazi 1994. godine. Njeni sugrađani se sećaju kako je lepila plakate po Užicu. Bila je angažovana kao branilac ANEM-a i Otpora, ali i kao osnivač nekoliko nevladinih organizacija.
       U “oktobarskoj revoluciji” učestvovala je aktivno, zajedno sa prijateljicom Ljiljom Vuković- Lukić, sa kojom je iz Užica krenula da “obori vlast” u “ladi” na čijoj haubi se nalazio zalepljen Koštuničin portret ispod koga je pisalo:”Telma i Luiz-GSS-Užice”.
       Za njen politički angažman presudno je bilo to što, kako je jednom rekla, nije talentovana kao Balašević, Koraks ili bubnjar Đuričić, pa je odlučila da se učlani u neku stranku. Munjeviti napredak u političkoj karijeri dovodi je u Skupštinu za koju je svojevremeno rekla:”To je rendgenski snimak Srbije na kome se vidi iščašenje u liku i delu poslanika SRS-a”.
       Sedeći na mestu predsedavajućeg srpskog parlamenta, izdržala je sve uvrede koje je na njen račun često upućivao lider radikala, nekoliko zahteva za ostavku, pa i polivanje vodom koje joj je “priredila” poslanica SRS-a Nataša Jovanović. Od svega toga, kako sama kaže, mnogo više je pogađa kada joj njena trinaestogodišnja kćerka ujutro donese novine, baci ih pred nju na sto i pita je: “Šta je ovo? Zar smo se za to borili?”
      
       DRAGANA MATOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu