Koga Bosanci i Hercegovci vole u susedstvu: Mesić najpopularniji u Hrvatskoj, a polovina anketiranih misli da u Srbiji nema pozitivaca

      Slobodna Bosna” obratila se tridesetorici uglednih javnih radnika, političara, profesora, privrednika iz cijele BiH pitajući ih koju bi ličnost sa političke, naučne, umjetničke scene u Hrvatskoj i Srbiji izdvojili kao najdražu i najpozitivniju osobu. Mesić superiorno najpopularniji građanin Hrvatske. Polovina anketiranih misli da u Srbiji nema pozitivaca!
       Stanovnici Bosne i Hercegovine ni sedam godina nakon rata ne mogu biti sigurni ko je njihov pravi prijatelj u susjednim zemljama. Bez obzira na njihovo zanimanje, interesovanje za politiku, godine, pol i entitet u kojem žive, pitanje o prijateljima iz susjedstva u Bosni izaziva nedoumicu. Ugledni novinar i kolumnista Oslobođenja Hamza Bakšić smatra da imamo prijatelja, ali da zbog toga što naši mediji nemaju dobre rubrike o vanjskoj politici, ljudi ne mogu da ih prepoznaju.
       Skoro svi naši sagovornici, gotovo bez razmišljanja, na pitanje koga iz javnog života u zemljama bližeg bosanskohercegovačkog susjedstva smatraju prijateljem naše zemlje i rado bi ga vidjeli kao gosta ovdje, spominju jedno ime - predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića. Bivši član Predsjedništva BiH Beriz Belkić, pozivajući se na lično iskustvo, kaže da je Stipe Mesić “čovjek koji voli i poštuje BiH, koji principijelno i pošteno nastupa, čak ponekada i uz rizik”. Mesićeva principijelnost osobina je koju je gotovo svaki naš sagovornik spomenuo kao najvredniju.
      
       Mesić bez konkurencije
       Kandidat SDA za srpskog člana Predsjedništva na posljednjim izborima i predsjednik Skupštine općine Srebrenica Desnica Radivojević kao Mesićevu pozitivnu osobinu izdvaja i to što je “Mesić prihvatio BiH kao državu sa kojom treba da sarađuje i poštuje njen suverenitet”. Direktorica Medica- Zenica Mirha Pojskić kaže da je za Mesića, u toku rata, a na osnovu njegovih izjava, ponekada smatrala da je Bosanac. “On nije nacionalista, ali radi korisne stvari za svoj narod. I u ratu je bio bistre glave i mogao je da vidi dalje od šake ispred svoga nosa.” Režiser i direktor MES-a Dino Mustafić smatra da je Mesić “odmjeren i pametan političar sa velikom hrabrošću”. Mesića kao velikog prijatelja Bosne vide i režiser Ahmed Imamović, direktor Agencije za državne službe Jakob Finci, potpredsjednik SDA i član državnog Parlamenta Hasan Muratović, ombudsman za medije Mehmed Halilović, Hamza Bakšić, novinar NTV Hadžat Kenan Ćerimagić, direktor Omladinske informativne asocijacije BiH Jan Zlatan Kulenović, profesor na Filozofskom fakultetu u Banjaluci i savjetnik u kabinetu predsjednika Vlade RS Milorad Živanović, akademik Ljubo Berberović, predsjednica Izborne komisije BiH Lidija Korać, predsjednica Udruženja logoraša Alisa Muratčauš, predsjednik komisije za nestala lica Amor Mašović, urednik sedmičnika Dani Senad Pećanin, biznismen Muhamed Širbegović, ekonomisti Dragoljub Stojanov i Nikola Grabovac... Premijer Vlade Kantona Sarajevo Nermin Pećanac kaže da je Mesić uvijek pokazivao simpatije prema BiH te da ga se on sjeća još iz rata. “Sjećam se kada je kroz tunel dolazio u Sarajevo i kada je potpisao peticiju za deblokadu grada. Ma koju funkciju da obavlja Mesić u životu, čak i da je nema, prema njemu gajim duboko poštovanje”, kaže Pećanac.
       Glumac Mirza Tanović, pored osobina koje ga čine prijateljem i dobrim političarem, izdvaja i da je Mesić drugačiji od naroda koji vodi: “On je nevjerovatan izuzetak u smislu duhovitosti, garda, šarma i pameti, a dolazi iz zemlje za koju to nije baš tipično.” Čini se da ljudi u Bosni nalaze više i lakše hvale za predsjednika Mesića nego što bi je našli za ijednog predstavnika vlasti u BiH.
      
       Uloga “Feral tribjuna”
       Pored Mesića, najčešće spomenuta osoba iz javnog života u Hrvatskoj je Vesna Pusić, predsjednica Hrvatske narodne stranke. “Ona je bila jedini zastupnik u Saboru koji se usprotivio donošenju deklaracije o ratu u BiH kojom se negira neprijateljsko učešće Hrvatske”, kaže Senad Pećanin. Amor Mašović je, zbog njenih stavova, smatra “a da nikoga ne uvrijedim, većim muškarcem nego bilo kojeg političara u toku svih dešavanja između BiH i Hrvatske, a i danas”. Kao prijatelje Bosne zbog onog što su uradili i rade još uvijek, većina sagovornika spominje ljude okupljene oko lista Feral tribuna. Hamza Bakšić napominje da niko iz susjednih država ne treba da bude prijatelj Bosne nego “prijatelj svoje države jer je tako i prijatelj Bosne. Takva je i cijela redakcija Ferala”. Pećanin ih izdvaja i zbog njihovog insistiranja da pišu o ratu u Bosni kada to u Hrvatskoj nije bilo lako raditi.
       Lista prijatelja Bosne iz Hrvatske nije duga, ali uključuje još neke ličnosti; dogradonačelnik Mostara Neven Tomić spominje dogradonačelnika Zagreba Milana Bandića, glumac Josip Pejaković svog kolegu Radeta Šerbedžiju, profesor Dragoljub Stojanov svog kolegu profesora Branka Horvata, ocjenjujući ga “probosanski orijentisanim antifašistom, umnim čovjekom i mirotvorcem”. Prema potpredsjedniku SNSD-a i članu parlamenta RS Krstanu Simiću, tu se ubraja i ministar vanjskih poslova Hrvatske Tonino Picula, a Hasan Muratović spominje i Ivana Jakovčića, lidera Istarskog demokratskog sabora. Direktor Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije, profesor Zdravko Grebo izdvaja Ivu Banca: “Njega bih stavio na listu svojih omiljenih ličnosti iz Hrvatske. On je čovjek nesumnjive kosmopolitske orijentacije. Ne biram ga jer on sada ima neki poseban sentiment prema BiH, nego jer taj sentiment leži na duboko utemeljenim činjenicama. To je njegova konzistentna pozicija.” Pećanin također spominje profesora Banca, ali i Nenada Popovića, vlasnika izdavačke kuće Diureux “kako zbog onoga što je činio na predstavljanju BiH u ratu i poratnim godinama, tako i zbog ogromnog angažmana na promociji književnika iz BiH u svijetu”.
       Poslanik u državnom parlamentu ispred SNSD-a Nikola Špirić ne vidi niti jednog prijatelja Bosne među političarama iz susjednih zemalja. “Kada su god oni dolazili iz tih zemalja, Bosni nije bilo dobro. Mislim da trvorimo jedni sa drugima. Inače, BiH je slobodna država i u nju mogu da ulaze svi koji su dobronamjerni, ali ako ulaze da bi se bavili našom politikom, onda nisu dobro došli!”
      
       Ima li u Srbiji pozitivaca?
       Kako u Hrvatskoj tako i u Srbiji, Bosanci prijatelje biraju na osnovu njihovih zasluga za vrijeme rata u našoj državi. Nakon pitanja “ko je prijatelj BiH i ko je dobro došao iz Srbije u našu zemlju?” većina naših sagovornika traže od nas “da malo razmisle”. Najčešće ni nakon nekoliko minuta, nekada i pola sata razmišljanja, ne mogu se sjetiti niti jednog imena. Ognjen Tadić, lider Srpske radikalne stranke, i Amor Mašović sjetili su se istog imena - Vojislav Šešelj. Njihova obrazloženja su potpuno suprotna; Mašović: “Volio bih ga vidjeti u Centralnom zatvoru u Sarajevu. Inače, ne prepoznajem, ne tvrdim da ih nema, ali ja ne prepoznajem u Srbiji ljude koje bih rado vidio na Baščaršiji ili u Park kafani.” Ognjen Tadić, pak, Šešelja prepoznaje kao “osobu koja je pokazala da na potpuno principijelan način zastupa interese naroda kome pripada. Što se tiče Hrvatske, nemam ni o kom neko visoko mišljenje!”
       Cijelu listu imena prijatelja Bosne iz Srbije imaju prof. Zdravko Grebo i Senad Pećanin. Za prvog su prijatelji BiH novinar Petar Luković, književnici Radomir Konstatinović i Filip David, direktorica Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić, direktorica Centra za kulturnu dekontaminaciju Borka Pavićević, publicistkinja Latinka Perović, direktorica Helsinškog komiteta Srbije Sonja Biserko. “Sve tri žene kao i organizacije na čijem su čelu u najtežim okolnostima, iz duboko moralnih razloga, znale su gdje je pravda. Njihova borba je bila teška jer su bile manjina i bile su marginalizovane, šikanirane, prošle kroz torturu. Posebno ističem Sonju Biserko jer je ono što ona radi nešto pred čim uvijek ostanem zadivljen.” Pećanin ovu listu proširuje spominjući Srđu Popovića, Ramba Amadeusa, spisateljicu Biljanu Srbljanović. “Svi oni su na mojoj listi zbog njihovog istrajnog opredjeljenja da javnost u Srbiji svakodnevno suočavaju sa činjenicama u posljednjoj deceniji sa kojima se ogroman dio srbijanske javnosti, politike i crkva u Srbiji ne žele suočiti.” Kao ličnost koja je dokazala svoju dobronamjernost Petra Lukovića izdvojili su i novinar Kenan Ćerimagić te predsjednica udruženja logoraša Alisa Muratčauš.
       Neven Tomić i Dragoljub Stojanov kao pozitivnu osobu iz Srbije ocjenjuju nesuđenog predsjednika Miroljuba Labusa. Stojanov se sjetio Jelice Minić, pomoćnice ministra vanjskih poslova i Gorana Svilanovića, koji je takođe za Fincija, Halilovića i Krstana Simića osoba koja misli dobro ovoj zemlji. Posljednji izdvaja ulogu ministara vanjske politike obje države kao jako bitne za BiH. “Mislim da na ovom prostoru u posljednjih 10 godina zaista nema ličnosti za izdvajanje, ali možda mogu spomenuti ministre vanjskih poslova Hrvatske i Srbije jer su pokazali stepen uvažavanja svih standarda ravnopravnosti. Ali i dalje sam skeptičan jer je na ovim prostorima koji su bili zahvaćeni ratom u zadnjih desetak godina bilo više politikantstva nego politike”, kaže Simić.
      
       Đinđić - kao minus i plus
       Jedna od osoba koju neki vide kao prijatelja Bosne, a neki kao čistu suprotnost je premijer Vlade Srbije Zoran Đinđić. Kao prijatelja BiH, i to zbog toga što je “osuđivao diktaturu i vodio tešku bitku za demokratizaciju Srbije i zato što je osudio neke Koštuničine poteze koji se tiču BiH, a mislim da će on obezbijediti poštovanje BiH kao države”, vidi ga Desnica Radivojević koji smatra i da je Đinđić “čovjek koji gleda u budućnost”. Izdvaja ga i Milorad Živanović, ali sa malom zadrškom: “On podržava odnose sa BiH na različite načine, mada dominantno kroz entitetsku politiku, ali i to je bolje nego nikakva saradnja.” Ulogu Zorana Đinđića spominje i Mehmed Halilović koji kaže da je u Srbiji teško pronaći osobu koja nam dobro misli. “Osim dijela ljudi koji su bili okupljeni u podršci Sarajevu i BiH i dolazili ovdje i tada, bojim se da nemam imena koje bih izdvojio. To što nema političke ličnosti koju bih spomenuo, ne znači da s njima ne treba sarađivati. Ali u te ljude s kojima treba ne spadaju ni Đinđić ni Koštunica!”
       Hamza Bakšić ipak smatra da prijatelja imamo i na istoku. “U Srbiji je to krug ljudi oko lista Republika i tu je dosta intelektualaca. Oni su primjeri ljudi koji vole svoju zemlju, znači i Bosnu.” Muhamed Širbegović sjetio se i glumca Ljube Tadića: “Koliko ja znam, on je imao izražen antiratni stav za vrijeme rata u BiH.” Mirha Pojskić sjetila se spomenuti i Lepu Mlađenović i Žene u crnom. “One su u ratu imale hrabrosti da stoje i drže svijeću za poginule u BiH. Bile su ponižavane, ali su dizale glas protiv onog što se dešavalo. Ona me je u tom periodu podsjetila na Vilija Branta koji je mogao reći šta je uradio narod kome je pripadao.”
       Upravo šutnja o onom što se dešavalo razlog je zašto Ahmed Imamović nema niti jedno ime iz Srbije koje bi spomenuo: “Niti iz javnog, niti iz političkog života ne vidim nijednu osobu. Meni je veliki problem što se niko nije izvinio zbog onog što se desilo u proteklom periodu, za razliku od Mesića od kojeg smo to izvinjenje čuli.” Hasan Muratović kaže da u Srbiji ne vidi ljude koji imaju pozitivan odnos prema BiH. “Dok se ne promijeni tamošnja struktura političara, ne vidim nikoga.” Iz iskustva u radu, sličan utisak stekao je i Beriz Belkić. “U Srbiji nema nikoga ko iskače iz općeg koncepta prema BiH u javnom životu. Ipak ima niz ljudi koji nešto rade kao što su brojne nevladine organizacije i individualci. Ali niko od političara nije smogao snage da iskoči iz općeg koncepta. Ne kažem da nema tih ljudi, ali za sada je tako”, kaže Belkić. Lidija Korać kaže da iz Srbije nikoga ne vidi da je “djelima, radom istupio i učinio nešto da bih ga zbog toga prepoznala!”, a Dino Mustafić smatra da ne može prepoznati nikoga “zato što smatram da tamo još uvijek nema niti političara niti javne ličnosti uopće koja nije nacionalista”. Nakon nedavne posjete Beogradu Jan Zlatan Kulenović uvjerio se u isto: “Teško da bih mogao da odgovorim ko je ta pozitivna osoba. Tamošnji političari teško da su prijatelji Bosne, a ostale to pitanje toliko i ne interesuje.” Isto misle i Nermin Pećanac i Ljubo Berberović.
       Glumcu Josipu Pejakoviću takođe je trebalo vremena da se sjeti imena iz Srbije koje bi pomenuo. “Od javnih ličnosti bih izdvojio Svetozara Cvetkovića, upravnika Ateljea 212 koji je, po mom sudu, među prvima pružio ruku BiH. Od političara nemam neki specijalan razlog da bilo koga izdvojim.”
       Vremena za razmišljanje trebalo je i jednom od autora filma Sjećaš li se Sarajeva Nihadu Kreševljakoviću. “Ne znam nikoga koga bih volio vidjeti ovdje iz Srbije. Pitao sam neke ljude iz Beograda, nakon što je naš film tamo zabranjen za prikazivanje, mogu li mi reći da li će ljudi tamo ikada početi drugačije razmišljati. Dobio sam negativan odgovor. Tako da mogu reći da bih mogao u BiH vidjeti možda samo muftiju beogradskog od ljudi koji tamo žive.”
      
       Privrednici pragmatičari
       Da si olakša situaciju, Mirza Tanović opredijelio se za jednostavan odgovor: “Što se tiče Srbije, pitam se ima li iko normalan tamo? Nakon dugog razmišljanja, mogu izdvojiti jednu javnu ličnost - Lazara Ristovskog. On je dolazio ovdje i s njim sam imao priliku da se dobro družim. Rekao sam mu da ima neki sarajevski kod i da ima puno sličnosti sa ljudima ovdje. Inače, ne vjerujem nikome tamo osim umjetnicima i sviračima rokenrola.”
       Na kraju nekoliko pozitivnih stavova o našim susjedima ili načinu kako pozitivno posmatrati bližu okolinu. Nikola Grabovac je vrlo praktičan kada odgovara na pitanje ko su iz Srbije i Hrvatske prijatelji Bosne: “Smatram prijateljem ove zemlje svakoga onog ko će pomoći da se poveća naš izvoz. Za sada su svi samo deklarativno za to, a sve se svodi na to da samo prodaju robu.” Pragmatičan je i Haris Pašović. “Što se mene tiče, dobrodošli su svi koji poštuju BiH i koji razumiju šta se ovdje desilo posljednjih godina. Dakle svi oni koji bi došli i željeli ne da nas ruše, nego da nas grade.”
       Toliko o zacjelivanju rana, ratnim traumama, istini i pomirenju za 2002. godinu, sedam godina nakon rata.
      
      

Rang-lista najpopularnijih ličnosti iz Hrvatske MESIĆ UVERLjIVO NAJPOPULARNIJI               1. Stjepan Mesić, predsjednik RH        2. Vesna Pusić, predsjednica Hrvatske narodne stranke        3. Viktor Ivančić, Predrag Lucić, Heni Erceg..., “Feral Tribune”        4. Ivo Banac, univerzitetski profesor        5. Tonino Picula, ministar vanjskih poslova RH        6. Rade Šerbedžija, glumac        7. Nenad Popović, književnik i izdavač        8. Branko Horvat, ekonomista        9. Ivan Jakovčić, predsjednik Istarskog demokratskog sabora        10. Milan Bandić, dogradonačelnik Zagreba

      
      

Rang-lista najpopularnijih ličnosti iz Srbije POLOVINA ANKETIRANIH NE VERUJE NIKOM IZ SRBIJE               1. Nijedna        2. Radomir Konstantinović, književnik        3. Petar Luković, novinar        4. Sonja Biserko, direktorica Helsinškog komiteta Srbije        5. Latinka Perović, publicista        6. Goran Svilanović, ministar vanjskih poslova SRJ        7. Rambo Amadeus, muzičar        8. Zoran Đinđić, premijer Srbije        9. Lazar Ristovski i Svetozar Cvetković, glumci        10. Miroljub Labus, potpredsjednik Vlade SRJ