NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

S pogledom na Zemlju

(ili: ako se na Mesecu već prodaju placevi, treba li i dalje gubiti vreme u Srbiji čije tajne službe preprodaju “kosmičko znanje” najspiritualnijih srpskih mozgova kompaniji NASA?)

      Ružica Mitković je novinarka bez posla, a poseduje “kosmičko znanje”. Ona bi da to “planetarno blago” pokloni Srbima, čovečanstvu, ali srpska služba bezbednosti je, već, to Ružičino znanje prodala stranim agenturama. Tako piše u beogradskom “Nacionalu”.
       Kako je to Služba zloupotrebila Ružicu?
       Ona kaže: “Nedavno sam od mojih ljudi u ruskoj ambasadi saznala da je, direktno za moj um, bio prikačen američki satelit i da su moje kosmičko znanje krali tako što su vodili razgovore sa mojim spiritualnim bićem dok spavam. Ti razgovori su, od pre godinu i po dana, direktno prenošeni u kompaniju NASA i Pentagon i samo su od američkih službi srpske tajne službe dobile 144 triliona dolara, a moj um su prodavali i Mosadu, BND-u, Vatikanu i drugima.”
       Već šest godina Ružica radi svoju duhovnu misiju od izuzetne važnosti za Srbiju, ali i za planetu Zemlju. Njeno kosmičko znanje je u znaku Isusa Hrista. Ona to ne krije:“Moje kosmičko znanje koje je procenjeno kao najveće planetarno blago poklonila bih čovečanstvu. Ali, ono, nažalost, ne stiže do onih kojima je namenjeno, da saznaju suštinu postojanja, šta je Bog, kako funkcioniše kosmos, zašto su ljudi na Zemlji i šta tu treba da rade, gde prave greške i kako da ih isprave, kakve zablude su im pričali vekovima i još mnogo toga.”
       Svo to kosmičko znanje Ružica je htela da podeli sa narodom, ali Služba ne da! Služba otima i preprodaje Ružičino kosmičko znanje drugim tajnim službama vredno 144 TRILIONA DOLARA!!? Jedno je prodati cementare i šećerane budzašto. Ali, prodati nečije spiritualno biće, prodati Srpsko Kosmičko Znanje!!? To znači, konačno, prodati dušu Đavolu!
       Ružica otkriva i šta joj je Služba sve radila:“Preživela sam strašnu torturu i neviđen progon...Zlostavljali su me svim mogućim supertajnim oruđima; radiofrekventnim, elektromagnetskim, laserskim, psihotronskim. Ubili su mi ujaka supertajnim oružjem da bi me naterali da ćutim. Takvim oružjem ubili su u poslednje dve godine milion i po ljudi sopstvenog naroda.”
       Naravno, da sve ovo zvuči šašavo, baš kao i kada je Nikola Tesla srpskom đeneralštabu predlagao zaštitni elektromagnetski pojas oko Srbije, da “ne može ni ptica da proleti”. Zato, ako koleginica Ružica Mitković govori JAVNO o prodaji našeg kosmičkog znanja, ako novine to ŠTAMPAJU, onda to postaje OZBILjNA AFERA.
       Potrebna je, bar, rasprava u parlamentu, po hitnom postupku. Imamo li to Znanje i kako se sa njim raspolaže?Da li to Znanje, uopšte, može da bude na prodaju? Da li i tu važi tranzicija? I ako parlamentarcima - poveljašima ova tema ne dopire ni do malog mozga, sme li Akademija nauka da ćuti? Pa i Crkva? Ljudi, treba nam Zakon o Srpskom Kosmičkom Znanju!
       Ružica kaže da su je od naše Službe spasili - Rusi. Naime, ruski eksperti koji proučavaju njen um utvrdili su da joj je mozak visokofrekventan kao kod - svetaca. Tako je zabranjena zloupotreba njenog uma, jer bi to moglo da “prouzrokuje ozbiljne posledice po čitavu planetu”.
       Ružica je toga svesna:“Na svaki moj pokret reaguje čitav kosmos.”
       Ona, najzad, postavlja i banalna pitanja; gde su pare? Gde je 144 triliona dolara koje je naša Služba dobila od prodaje Srpskog Kosmičkog Znanja?
       “Tražila sam da mi srpske službe bezbednosti vrate pare koje su uzeli, a ja ću svakoj porodici u Srbiji pokloniti po milion dolara, da spoznaju i vide kolika je ljubav Božja, da bi pobedili zlo u sebi...Kada budu dobili taj novac moći će da se posvete duhovnosti i bave kreativnim stvarima, razvijaju ljubav, toleranciju”, objašnjava Ružica.
       Danima razmišljam o Ružici. Jer, imam i ja neka kosmička znanja. Znam, recimo, da je Pitagora pisao Ilijadu i Odiseju, a da je Troja bila na Dunavu i da se Biblija, upravo, “klonira”. Znam da su Mojsije i Isus bili savremenici, kao što znam da će u februaru 2016. godine onaj asteriod tresnuti u planetu Zemlju i da će je prepoloviti! Ne znam samo kako da naplatim moje kosmičko znanje. Ne bih da me opljačkaju kao Ružicu. Mada, nisam materijalista, ni neoliberal. Treba mi samo lova za plac na Mesecu.
       Jer, uveliko se, već, dele placevi. Kompanija “Lunar embasi” iz Kalifornije (SAD) tvrdi da je, do sada, od nje zemljište na Mesecu kupilo 1 128 243 ljudi iz 176 zemalja.
       Denis Houp, direktor kompanije, ističe da je on jedini i zakonit vlasnik nekretnina na Mesecu i na još osam nebeskih tela. To mu je, valjda, dedovina, očevina, šta li? Deda mu je, sigurno, bio, bar, mesečar. Ili mu je Nil Amstrong teča?
       Inače, na Mesecu, najskuplji su placevi s pogledom na Zemlju. Te placeve već su kupili članovi britanske kraljevske porodice, čuveni naučnici, političari, bivši astronauti i dva nekadašnja predsednika SAD. A kupili i glumci: Tom Kruz, Nikol Kidman (ne ova naša), Harison Ford i Xon Travolta...Tako je bilo i prilikom osvajanja Zlatibora; najbolje placeve dobiju Penezići, Bakočevići, pa posle ostali.
       I ako su placevi na Mesecu s pogledom na Zemlju rasprodati, da li onda kupovati na onoj tamnoj strani Meseca s pogledom u kosmički ponor, ništavilo? I šta ako je i tamo sve rasprodato? Šta ako su tamo, odvajkada, Elohimi, vanzemaljci koji su nas klonirali pre 25 000 godina? Da li je onda pametnije kupiti nešto na Veneri, Marsu, možda, Jupiteru? Mada na Jupiteru su česte kiše meteora, a na Saturnu je aerozagađenje dramatično kao na Dorćolu...
       U svakom slučaju, treba pogledati, treba otići za vikend do nekog od američkih satelita. Najozbiljnije se radi na uspinjačama do satelita, na sto hiljada kilometara od Zemlje, na “pola puta” do Meseca. Počeće uskoro da razvlače kablove, a zna se već i cena na uspinjači. Malo je skuplje nego na Kopaoniku, nešto više od sto dolara po osobi. Artur Klark kaže:“Uspinjače do satelita su ekološki prihvatljivije od raketa: nema buke i aerozagađenja, nema raketnih motora i goriva.”
       Noćima zevam u mesečinu. Nameračio sam se na jedan placić na Mesecu: Ima ga pet-šest ari. Nije, valjda, prodat? Nije ga, valjda, ćapila Nikol Kidman?
      
       DRAGAN JOVANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu