NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Nasledstvo mrskog pokojnika

Srbija se pridružila ozbiljnim zemljama koje su na vreme poslove platnog prometa prebacile u banke. Tako je završena vladavina ZOP-a

      Niko kao mi”, pomislio je Božidar Đelić pre nego što je na Badnje veče zaključio da je Srbija “za šest meseci obavila pripreme na koje su okolne države potrošile godine, ali ovo izgleda, funkcioniše”. Pošto je Niška banka u ponedeljak ujutro obavila prvu transakciju platnog prometa, bankarskim kanalima je tog dana bez većih problema prošlo 9,5 milijardi dinara. Pod pretnjom novčane kazne od 300 000 do tri miliona dinara, već prvog dana velike promene 95 odsto preduzeća i samostalnih trgovinskih radnji odabralo je poslovnu banku i u njoj otvorilo tekući račun.
       “Anketa obavljena u poslovnim bankama u sredu ujutro pokazuje da je prvog dana platni promet u poslovnim bankama obavljan korektno. Problema je bilo jedino u komunikaciji među bankama jer monopolista Telekom Srbija ne može da obezbedi dovoljno kvalitetnih veza”, rekao je za NIN savetnik za platni promet u Udruženju banaka Jugoslavije Milovan Pešić.
       Svestan da januar baš i nije mesec kad se preduzeća ubijaju od poslovanja i plaćanja, Đelić je sebi i Srbiji savetovao bar dvomesečni oprez pre nego što konačno zaključi da je “veliki prasak” prošao bez velikih problema i da sve teče kao po loju.
       Zavod za obračun i plaćanja (ZOP) jeste, institucija koja je u prošlosti optuživana da je instrument preko koga vlast kontroliše sve finansijske tokove u zemlji i po potrebi se posluži, kao i da je plodno tle za sivu emisiju novca i neopravdano težak finansijski teret na plećima privrede. Jedan je bankar svojevremeno zavapio i kako “oni u ZOP-u daju policiji sve podatke o našim bankama koje zatraži”. U prošlu subotu je između 18 i 20 časova ZOP obavio svoje poslednje poslove prepuštajući ih zauvek poslovnim bankama i “otišao u istoriju”.
      
       Neuspeh Titovih ekonomista
       Da navedena mišljenja o ZOP-u (u narodu još poznatijem po starom imenu SDK) ne dele i njegovi klijenti, potvrdile su i poslovne banke, koje su na korišćenje dobile bivše filijale ukinute institucije, šaljući tim klijentima diskretne medijske poruke da ne menjaju dosadašnje navike jer tamo gde je do juče bio ZOP, sad smo mi isti takvi samo se zovemo...
       “Ja sam lično odmah upozorio Delta banku da ne sme u reklamne svrhe da upotrebljava ime jedne državne institucije kao što je ZOP”, kaže za NIN ministar Đelić.
       Posao ZOP-a preuzele su, dakle, poslovne banke. Suprotno kontroverzama i sukobima koji su pratili dva puta odlagane dugogodišnje namere da ZOP bude ukinut, “jer nije ukinut zato što je loše radio, radio je dobro, nego zato što taj posao svuda u svetu pripada bankama” (Pešić), taj je posao relativno lako objasniti mada ga izgleda nije lako i obaviti.
       Platni promet, odnosno “sva gotovinska i bezgotovinska plaćanja i naplate u novcu između domaćih lica i između domaćih i stranih lica”, realizuje se prijemom naloga za plaćanje, kontrolom njihove ispravnosti, izvršavanjem tih naloga prenosom novca sa računa na račun i izveštavanjem vlasnika jednog i drugog računa o obavljenoj transakciji. I to je sve.
       Pravna lica i radnje bez svojstva pravnih lica koje su dužne da vode poslovne knjige, iako deponenti poslovnih banaka, imale su žiro-račune u ZOP-u koji je za njih, kao neutralni posrednik, obavljao naložena plaćanja. I za to naplaćivao proviziju koja ga je učinila bogatom institucijom. Sada će taj posao za sve, sem za budžetske korisnike, obavljati poslovne banke.
       Do Nove godine generalni direktor ZOP-a, a sada direktor novofomiranog “zopića” Živko Nešić u knjizi “Elektronski prenos novca” tvrdi da su još Titovi ekonomisti 1954. godine pokušali da račune privrednih subjekata, a time i platni promet između njih, iz Narodne banke Jugoslavije presele u tri novoosnovane savezne banke: Jugoslovensku banku za spoljnu trgovinu, Jugoslovensku investicionu banku i Jugoslovensku poljoprivrednu banku.
       Sve je 1961. godine vraćeno na staro, odnosno u NBJ, jer stvar je kako-tako funkcionisala za plaćanja među preduzećima u jednoj banci, ali je za izvršavanje plaćanja među preduzećima sa računima u različitim bankama trebalo i po nekoliko dana.
       ZOP je, međutim, bio efikasan, između ostalog i zahvaljujući prostornoj disperziji svojih oko 160 poslovnih jedinica, ali i njihovoj dobroj povezanosti. Jedan isti novac mogao je, posredstvom ZOP-a, više puta u toku dana da promeni vlasnika. A strah da poslovne banke neće moći da postignu ovu efikasnost, održao je u životu ZOP tokom poslednjih sedam-osam godina.
       U bankarskim krugovima se nezvanično navodi da je u ponedeljak bankarima trebalo prosečno šest minuta da realizuju jedan nalog za plaćanje, dok je ZOP-ov prosek bio tri minuta. Udruženje banaka nema podataka o prosečno utrošenom vremenu, ali Milovan Pešić napominje da poslovne banke, za razliku od ZOP-a, prenos sada obavljaju elektronskim putem i “sa brzinom ne bi trebalo da bude problema” utoliko pre što će 30 do 40 odsto platnog prometa biti obavljano u okviru banaka, a eksterna plaćanja uz pomoć Narodne banke Jugoslavije. Poslovne banke su, svaka na svoj način, a neke izgleda i na privilegovan, zadovoljile i zahtev dobre prostorne zastupljenosti, pa i dovoljnog nivoa likvidnosti. Poštanska štedionica, novopečana banka sa verovatno najviše poslovnih jedinica i, zato što sa Telekomom Srbije deli istog vlasnika - PTT, sa verovatno najboljim telekomunikacionim vezama, dobila je bankarsku licencu NBJ pred sam start velikih promena, tako da će se tek videti koliko će je ta docnja koštati.
       Posle prošlogodišnjeg čišćenja bankarskog sistema preostalih 50 banaka startovalo je u veliki posao sa 12 milijardi dinara, što je ocenjeno kao likvidnost na zavidnom nivou.
      
       Ne pitajte mene
       O tome da je ZOP bio bogata institucija nisu svedočile samo tamošnje plate “koje su tokom poslednjih godinu-dve svedene na nivo korektnih”, tvrdi Đelić. Već je objavljeno da su poslovne banke zasad uspešno nasledile ZOP-ov posao. Ko je nasledio imovinu i kolika je ona, još je tajna.
       Zna se da ZOP poseduje poslovni prostor u gotovo svim opštinama Srbije, da njegovu računsku opremu mnogi mogu samo poželeti, da ima odmarališta na Zlatiboru i u Sokobanji, da se ni od voznog parka ne bi morao postideti, kao da mu ni kasa nije ostala prazna.
       Pokretna i nepokretna imovina ZOP-a još 1994. godine je ustanovljena kao vlasništvo države Srbije, a jedan veoma stručni tim upravo završava popis te imovine, tvrdi za NIN Božidar Đelić, dok iz bivšeg ZOP-a stižu vesti o useljavanjima i iseljavanjima, zauzimanju kancelarija, odabiru umetničkih slika, ukrašavanju zidova zbirkama dela domaćih pisaca od onih poznatih kao što je Dobrica Ćosić, do onih najpoznatijih kao što je Radovan Karadžić.
       “Sprema se jedan akt Vlade Srbije, kojim će pitanje te imovine biti bliže regulisano, a pravi se i deobni bilans”, kaže Đelić, mada je čudno da sve te radnje nisu obavljene pre nego što je ta institucija demontirana.
       Ministar kaže da je država morala deo objekata i opreme ZOP-a da da na korišćenje poslovnim bankama jer nisu imale dovoljan broj ekspozitura neophodan za funkcionisanje platnog prometa. Prema njegovim saznanjima, radi se o 15 banaka, mada su najviše uzele Nacionalna štedionica i Delta banka. Đelić misli da banke ništa neće plaćati za trogodišnje korišćenje prostora i opreme ZOP-a, ali su se obavezale da preuzmu deo radnika te institucije.
       “A zašto u tom poslu nije bilo tendera, ne pitajte mene nego Narodnu banku Jugoslavije”, kaže ministar, ali dodaje da će već potpisani ugovori sa pojedinim poslovnim bankama cesijom biti preneti na Direkciju za imovinu Republike Srbije. Deo imovine biće, prema rečima Đelića, dat na korišćenje Narodnoj banci Jugoslavije, a ostalo na korišćenje Republičkom ministarstvu finansija.
       Odlazeći u istoriju, ZOP na svojoj imovini nije ostavio nikakav teret sem tereta oko sedam hiljada radnika od kojih je jedan deo ostao u NBJ, jedan deo prešao u novoosnovanu Upravu za javna plaćanja, koja će za budžetske korisnike obavljati posao koji je dosad za sva pravna lica obavljao ZOP, deo je preuzela poreska uprava, a deo su preuzele poslovne banke. Delta je, na primer, tvrdi jedan službenik ZOP-a, preuzela i veći broj direktora i pomoćnika direktora ZOP-ovih filijala sve u nadi da će oni za sobom povući i klijente.
       “Neraspoređeni su ostali samo oni koji su se u poslednjem trenutku nešto premišljali, ali do kraja nedelje rešenja o radnim mestima dobiće i oni”, kaže ministar Đelić, a jedan od tih što se premišljaju za NIN kaže da nije hteo nikako u Deltu, jer “priča se da će oni kupiti PKB, pa se nešto mislim, sa mojom školom, za tri godine, blago meni, eto mene kako muzem krave”. Mnogi su pošto-poto nastojali da ostanu u NBJ zbog plate jer ne veruju u uveravanja ministra Đelića da su “razlike u platama između poreske uprave i nekadašnjeg ZOP-a velike samo kod niže i srednje stručne spreme”, ali da će i tome doći kraj.
       U većini filijala radnici svojevremeno zaposleni na određeno vreme nisu prihvatili posao u preduzeću “Štampa” koje je od NBJ preuzelo 300 kioska-menjačnica u kojima će se ubuduće prodavati štampa, cigarete i slično.
       U pojedinim filijalama je neraspoređeno ostalo i do 25 odsto zaposlenih, a čak i radnici koji su bili veće sreće tvrde da je tokom zbrinjavanja radnika bilo protekcije i slučajeva za čuđenje kad su “neraspoređeni ostali ljudi zbog odsustvovanja s posla prouzrokovanih smrću deteta”, a rukovodeća mesta su dobili “oni sa nepunom godinom bilo kakvog radnog iskustva”.
      
       Dizajnirajte svoj ček
       Ni pogođeni ni nezadovoljni promenama u platnom prometu ne bi trebao da budu građani, tvrdi za NIN specijalni savetnik Udruženja banaka Jugoslavije za poslove sa stanovništvom Rade Bačković. Štaviše, ova se promena njih uopšte ne tiče.
       Kod građana se nalazi oko šest miliona čekova sa starim brojevima žiro-računa i sve banke će ih na realizaciju primati do 30. juna ove godine, a posle tog datuma samo banke koje su ih i izdale.
       Međutim, Bačković tvrdi da Udruženje banaka i poslovne banke koje okuplja rade na uvođenju i novih vrsta čekova koji bi trebalo da obraduju kako građane, tako i poslovne ljude. “Čim prođe ova gužva oko platnog prometa” građani će, nadamo se, kod banaka moći da naruče i lični ček, da na svoj trošak odaberu njegov dizajn i da ga koriste u plaćanjima prema licima kod kojih uživaju poverenje.
       “Banke će realizovati takve čekove samo ako njihov izdavalac ima sredstva na računu, ali neće za njih garantovati”, kaže Bačković i građanima nudi novu zabavu u vidu čeka prema želji: na tačkice, s leptirom u uglu, porodičnim grbom u vrhu, kako je kome volja.
       Poslovnim ljudima će biti ponuđen poslovni ček, uverava nas on, ali sa garancijom banke koja će od njihovog vlasnika zauzvrat tražiti da na svom računu rezerviše određena sredstva. “Na čeku će biti naveden iznos do koga garantuje banka”, kaže Bačković, tek da ne bude sve dosadno i sivo.
      
       RUŽA ĆIRKOVIĆ
      
Bez pada prihoda

Zamenik direktora Poreske uprave Vlade Republike Srbije Marija Drča-Ugren za NIN je rekla da ta služba ne očekuje da će tokom januara javni prihodi biti uplaćeni u manjem iznosu od očekivanog zato što se naplata poreza po odbitku (recimo, porez na plate) više neće vršiti automatski.
       “Mi imamo izrađene planove očekivanog priliva sredstava od svakog značajnijeg isplatioca zarada, utvrđene na osnovu novembarske naplate, i ukoliko u nekim slučajevima dođe do drastičnog odstupanja, preduzećemo odgovarajuće mere”, kaže Drča-Ugren.
       Dok je platni promet obavljan preko ZOP-a nijedno pravno lice nije moglo da isplati, na primer, plate pre nego što plati porez državi. Prelaskom platnog prometa u poslovne banke, obveznik poreza obavezan je da poresku prijavu podnese poreskoj upravi i da sam izvrši uplatu. “Ako to ne učini, a mi ga uhvatimo, slede kazne”, kaže Marija Drča-Ugren, ali mnogo računa na preventivne edukativno-vaspitne mere koje poreska uprava već primenjuje.


      
1,5 umesto 35 miliona

Direktor Poreske uprave u Republici Srpskoj Milica Bisić za NIN kaže da je tokom prošlogodišnjeg januara, a po prenosu platnog prometa i fiskalne funkcije iz SDK u banke, naplata javnih prihoda pala sa, za taj mesec, očekivanih 35 miliona 1,5 milion KM.
       “To se dogodilo jer uplatioci poreza nisu verovali da će se taj prenos ikad dogoditi, pa gotovo niko nije otvorio račun u banci”, kaže Bisićeva. Ona ne zna kako je stvar dalje tekla u celoj Bosni i Hercegovini, ali u Republici Srpskoj se “sve sredilo već u februaru”.
       Milica Bisić ne može da “tvrdi da je uklanjanjem SDK kao posrednika platni promet pojevtinio jer banke se brzo dogovore”, ali njeno iskustvo govori da je “efikasnost platnog prometa čak i bolja”.
       Bosna i Hercegovina se kao i Srbija odlučila da platni promet iz SDK odnosno ZOP-a u poslovne banke prenese bez odlaganja “na jedan dan”, što je prema rečima Živka Nešića izazvalo posledice koje se i sada osećaju, dok su Slovenija i Makedonija taj posao obavile postepeno tokom četiri godine. “Slovenija je ukidala filijalu po filijalu, ali svejedno, u svakoj je filijali do kraja ostajalo 60 odsto računa”, tvrdi opet viceguverner NBJ Vesna Arsić.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu