NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Intervencije Njegove eminencije kardinala Anđela Sodana

      
       Intervju za “Corriere della Sera”
       20. januara 1999.
       Kardinal Sodano: “Razdvojiti suparnike, razoružati agresora”
       Na Kosovu bi trebalo odmah “razdvojiti suparnike” i “razoružati agresora” i to bi trebalo da učini “ko je u mogućnosti” tj. međunarodna zajednica. Na srednje i duže vreme biće potrebno uspostaviti “poštovanje dogovora” i pomoći Srbima i Albancima da se pomire: ovo je stav Svete stolice koji nam je izložio sekretar vatikanske države, kardinal Anđelo Sodano.
       Za ovaj intervju sreli smo se u njegovom stanu, na prvom spratu vatikanske palate, u salonu koji se nalazi u blizini sale u kojoj je 11. januara bio primljen Masimo d’Alema, predsednik vlade. Kroz prozor ulaze zraci sunca koje obasjava Trg svetog Petra. Naš dnevni red pun je pitanja, ali kardinal prihvata samo ona koja se odnose na Kosovo “jer je to pitanje koje je u centru pažnje u ovom trenutku”.
      
       Eminencijo, svet je potresen zbivanjima na Kosovu. Šta o tom misle papa i njegovi saradnici?
       - Skorašnji zločini imali su jak eho i u Vatikanu. Krvoproliće od prošle subote u selu Račak duboko je potreslo Svetog oca, koji revnosno prati bolna stradanja tog naroda. Naravno, pred takvim užasima prva stvar koja padne na pamet je radikalna osuda: nije dozvoljeno ubiti sopstvenog brata. Kain je zgrešio ubivši Avelja. Nasilje nije humano i nije hrišćanski.
      
       U govoru diplomatskom koru 11. januara, papa je pozvao međunarodnu zajednicu da “učini sve što je u mogućnosti” da pomogne Albancima i Srbima da izbegnu “nepoverenje koje paralizuje i uništava”. Da li je stav Svete stolice još uvek takav?
       - Tokom raznih faza sukoba na Kosovu papa je uvek ponavljao ono što je tvrdio u mnogim drugim prilikama, u Evropi, kao i u Africi, u Aziji, kao i u Americi: nasilje ne razrešava sukobe između naroda, samo ih pogoršava, komplikuje ih i stvara nove i teže. Nasilje je apsurd i mora biti eliminisano iz ljudske civilizacije. Nasilje nije tvrđava, ne uzvisuje čoveka koji mu pribeže, samo ga ponižava. Po pravilu, na kraju se sruči na onog ko ga je prouzrokovao. Postoji Hristova reč koja nas uvek iznova impresionira: “Ko se mača lati, od mača će poginuti.”
      
       Nije li bez snage poziv na evanđeosko nenasilje naspram naroda koji se vekovima bore između sebe?
       - U slučaju Kosova svi znamo koji je istorijski uzrok netrpeljivosti sve do današnjih sukoba. Ali Crkva će bez prekida, neumorno podizati svoj glas i podsticati Srbe i Albance na primirje, kao što bi radila i radi sa svim drugim narodima. Sa mržnjom se ništa ne gradi. Čovek mora prestati da bude čoveku vuk. Za nas hrišćane svako ljudsko biće je naš brat.
      
       Konkretno, šta bi se moglo učiniti? Prošlog oktobra papa je prilikom govora u Splitu, u Hrvatskoj, pozvao međunarodnu zajednicu da kosovskom narodu pruži “blagovremenu pomoć” da bi se zaustavilo “nasilje i razaranja”. Da li je mislio na neku vrstu akcije međunarodne policije? Da li Vi mislite da bi to još bilo moguće?
       - Nažalost, trenutno etnički sukob postoji. Postoji dakle i obaveza međunarodne zajednice da razdvoji suparnike i da im pomogne da se pomire. U učenju Crkve često se spominje neophodnost da onaj ko ima mogućnosti razoruža agresora. U tom slučaju ne radi se o ratnim poduhvatima, već o uspostavljanju mira. Truditi se da se uspostavi pravda znači truditi se da se uspostavi mir.
      
       U budućnosti, posle svih ovih tragičnih zločina, šta bi trebalo da se učini da bi se uspostavio mir na Kosovu?
       - Da bi mir bio stabilan najvažnije je pridržavati se dogovorenog. Na Kosovu su bili prihvaćeni i potpisani mnogi dogovori, da bi zatim iznenada bili prekršeni. Dogovori se krše kada strane izgube moralnu savest. Ukratko, vratimo se još jednom na osnovni princip izložen toliko puta od strane rimskih papa i Crkve: bez jedne čvrste moralne osnove ne stvara se ljudska civilizacija.
       Ovo je jedan svečani dan za Crkvu. Ovo je jedan važan dan i za svet koji gleda na Crkvu kao na izvor dobra u društvu. Moja želja je da Hristov mir prodre u ljudsku svest. To nam je tako potrebno. Svet je potresen kosovskom tragedijom i ja ovde pozivam odgovorne u Jugoslaviji da dozvole humanitarnu pomoć u ratu, da bi se mogla spasiti prava ljudi. Stari narodi su govorili da i u ratu postoji izvesno pravo, ius in bello, a to je humanitarno pravo koje se spominje i u Ženevskoj i u Haškoj konvenciji. Za decu pre nekoliko godina uspostavljena je i Konvencija Ujedinjenih nacija o detinjstvu, potpisana i od strane Jugoslavije. Dakle, kao što je rekao i papa, neka i u sadašnjoj tragediji postoje koridori nade za one koji pate.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu