NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Pisma Njegove svetosti

       Poštovanom bratu Paulu Jozefu Kordesu, predsedniku Papskog veća “Cor Unum”
       U ovom periodu u kojem se pripremamo za proslavu uskršnjih blagdana, Evropa, nažalost, proživljava još jedan tužni period svoje istorije. Bolni sukob koji se razvio na Kosovu uzrokuje stanovništvu neizrecive patnje i širi mržnju, nasilje, smrt. Posledice su dramatične, naročito za mnoge uništene porodice i za brojne izbeglice, prisiljene da pobegnu i da napuste svoje kuće i imanja. Sa pažnjom pratim razvoj situacije i u molitvi vapim gospodinu Bogu, Ocu milostivom, da ima samilosti prema svojoj deci koja proživljavaju tako teške trenutke. Prizivam Mariju, Kraljicu mira, da u odgovornima i u svakoj osobi dobre volje, probudi hrabre namere pomirenja i mira.
       Da bi žrtve ove tragedije osetile blizinu pape što je moguće konkretnije šaljem Vas, poštovani brate, kao predsednika ministarstva Svete stolice koje se bavi humanitarnom pomoći u Albaniji, da ponese žrtvama te ogromne tragedije materijalni i duhovni doprinos, moj lični i čitavog hrišćanskog sveta. Taj doprinos je popraćen i ulepšan molitvama svih bolesnih i napaćenih osoba, koje se velikodušno mole za mir i u tu svrhu su spremne da se žrtvuju.
       Deci, majkama, starcima koje ćete sresti recite da je papa sa njima, i da će biti sa njima sve dok na Balkanu ne zavlada pravedni i dugotrajni mir. Previše krvi, previše suza video je taj narod u ovom dvadesetom veku. Neka iznikne napokon željeni dan mira. Izbeglicama, a naročito onima koji su najviše propatili, ponesite moj utešni blagoslov, koji vrlo rado širim na Vas i na sve one koji su angažovani u dragocenoj akciji pružanja pomoći.
       Iz Vatikana, 30. marta 1999.
       JOVAN PAVLE II
      
       Njegova ekselencija Slobodan Milošević, predsednik Savezne Republike Jugoslavije
       Izrazi najvećeg zaprepašćenja pristižu ovamo sa svih strana zbog talasa nasilja koji zapljuskuje Saveznu Republiku Jugoslaviju. Za mene to predstavlja izvor ogromne tuge.
       Ovom porukom, koju sam slobodan uputiti Vam, gospodine predsedniče, imam nameru da Vas uverim, pre svega, o prisnosti koju osećam prema svim građanima Vaše zemlje, bez obzira na njihovo etničko poreklo, verska uverenja ili politička ubeđenja.
       Zatim, želeo bih da Vas zamolim, naročito u ovo vreme pred Uskrs - kada se proslavlja život par excellence - da razmotrite mogućnost proglašenja primirja, koje bi omogućilo da patnje mnogih Vaših sugrađana budu olakšane i koje bi otvorilo put ka nastavku dijaloga između zaraćenih strana, zasnovanog na iskrenosti i pragmatizmu.
       Istovremeno dok se obraćam Vama, žurim da uputim istu poruku i liderima međunarodnih organizacija koje su uključene u ovu krizu. Niko ne bi trebalo da se oseća poniženim ako položi oružje da bi seo i pregovarao. Ovde je u pitanju najsvetija realnost: životi miliona ljudi i žena, naše braće i sestara. Papa od svih zahteva hrabrost za mir, mir koji nastaje na osnovu sporazuma, ali još više mir koji dolazi iz srca. Evropa na kraju dvadesetog veka mora biti oslobođena rušilačkih i pogubnih efekata ogorčenog nacionalizma, mržnje i oružanog nasilja koji ljude razdiru i odvode u egzil i od slepe sile koja odbija vladavinu zakona i ugrožava slobodu.
       Nadbiskup Žan-Luj Toran, sekretar Svete stolice za međudržavne odnose, predaće Vam ovo pismo i objasniće Vam napore koje Sveta stolica čini da spreči patnju i smrt tolikog broja nevinih ljudi.
       Svim srcem se molim Bogu za Vas, gospodine predsedniče i za sve one koji dele odgovornost upravljanja Evropom u praskozorje trećeg milenijuma. Neka Vam svima On podari mudrost i dalekovidnost, kako bi se ponovo zapalio plam bratstva i kako bi svi ljudi imali razlog za nadu.
       Iz Vatikana, 1. april 1999.
       PAPA JOVAN PAVLE II
      
       Njegova ekselencija g. Vilijem Džeferson Klinton, predsednik Sjedinjenih Američkih Država
       Kao što možete da pretpostavite, u poslednje vreme primam izraze velike zabrinutosti zbog rata koji se vodi unutar Savezne Republike Jugoslavije i ja săm, lično, veoma sam zabrinut zbog ljudske patnje koja gotovo iz časa u čas dostiže sve dramatičniji nivo.
       Od samog početka krize pre više od godinu dana, ja izražavam svoju solidarnost sa onima koji su žrtve nasilja koje, nažalost, izgleda veoma lako dospeva u taj deo sveta. Bio sam veoma ohrabren intenzivnim naporima koje je preduzela međunarodna zajednica, kako bi se jednim političkim rešenjem u skladu sa legitimnim težnjama svih strana, zaustavila ta besmislena spirala mržnje, nepoverenja i brutalnosti. Naravno, sigurno je da je nastupila frustracija u trenutku kada je izgledalo da je takav put propao, a odluka da se krene drugačijim putem u cilju nametanja reda, sigurno je bila doneta sa ozbiljnošću i razmatranjem koje ona zahteva.
       Ipak, gospodine predsedniče, želeo bih da Vas zamolim da u ovim danima koji vode ka Uskrsu, otpočnete razgovore sa Vašim partnerima o mogućnosti proglašenja primirja u toku nedelje koja razdvaja dve proslave ovog najznačajnijeg praznika za hrišćanske zajednice na Zapadu (4. april) i na Istoku (11. april). Isto to sam zatražio i od jugoslovenskog predsednika. Ova molba upućena je sa ciljem da se smanje patnje prouzrokovane borbom i stvori prostor za nastavak dijaloga.
       Niko ne bi trebalo da smatra da je ovakav korak čin poniženja. To bi pre bio čin hrabrosti izveden iz plemenitog razloga sprečavanja još gore humanitarne nesreće i očuvanja onog najsvetijeg i najdragocenijeg - ljudskog života.
       Uveravam Vas da se molim Bogu za Vas i za sve lidere koji predvode ovo poglavlje istorije na kraju milenijuma. Neka On svima podari mudrost i hrabrost da mir, koji nikad nije kasno prihvatiti, bude ponovo uspostavljen.
       Prenoseći Vam svoje najsrdačnije pozdrave, želim Vam blagosloven i srećan Uskrs.
       Iz Vatikana, 1. april 1999.
       PAPA JOVAN PAVLE II
      
       Njegova ekselencija g. Havijer Solana Madariaga, generalni sekretar NATO-a
       Poslednjih nekoliko dana primio sam izraze zabrinutosti zbog vojnih operacija koje se odvijaju unutar Savezne Republike Jugoslavije, i ja săm sam duboko zabrinut zbog ljudskih patnji koje se uvećavaju vrtoglavom brzinom.
       Pisao sam, kao što možda znate, i g. Vilijemu Klintonu, predsedniku Sjedinjenih Američkih Država i g. Slobodanu Miloševiću, predsedniku Savezne Republike Jugoslavije, izražavajući im svoju tugu zbog broja ljudi koji su izgubili živote, napustili domove, pa čak i zemlju, kao rezultat nasilja koje zahvata taj deo sveta već više od godinu dana. Ova ljudska tragedija znatno se pogoršala u poslednjih nekoliko dana.
       U tom kontekstu, zamolio sam ih da otpočnu proces proglašenja primirja tokom nedelje koja razdvaja dve proslave Uskrsa kod zapadne (4. april) i istočne (11. april) hrišćanske zajednice. Upućujem ovaj isti apel Vama, kao generalnom sekretaru NATO-a. Nadamo se da će na taj način humanitarna tragedija biti zaustavljena i da će se stvoriti prostor da se iznova otpočne dijalog.
       Uveravam Vas u moju duhovnu solidarnost u ovom teškom trenutku, duboko ubeđen da je mir uvek moguć.
       Molim Vas da primite moje srdačne čestitke i najlepše želje za srećan Uskrs.
       Iz Vatikana, 1. april 1999.
       PAPA JOVAN PAVLE II
      
       Njegovoj svetosti Aleksiju II, patrijarhu moskovskom i cele Rusije
       Obavešten sam da će Vaša svetost u vrlo bliskoj budućnosti posetiti Beograd, glavni grad zemlje u kojoj oružani konflikt prouzrokuje ogromne ljudske patnje. Primio sam izraze velike zabrinutosti za situaciju u Jugoslaviji, koja i mene samog duboko uznemirava.
       Stoga je za mene okrepljujuće saznanje da će Vaša svetost posetiti na licu mesta Njegovu svetost patrijarha Pavla i Srpsku crkvu i time objaviti uskršnju poruku mira i izraziti hrišćansku solidarnost sa svim žrtvama progona i nasilja koje već dugo obeležava taj region.
       Gajim veliku nadu da će oni sa kojima se budete susreli primiti poruku koju nosite, prepoznajući u njoj jedini put za ponovnu izgradnju mira i stabilnosti, kako bi svaki čovek, bez obzira na etničku, religioznu ili političku pripadnost, mogao da živi u harmoniji sa drugima.
       Dužnost je svih koji propovedaju poruku mira da jednoglasno objave da nikakvo nasilje, etničko čišćenje, deportacije stanovništva i isključivanje naroda iz društvenog života, ne mogu biti smatrani sredstvom postizanja civilizovanih rešenja problema, koji mogu biti rešeni isključivo postupcima u skladu sa zakonom. Prečesto se nasilje čini najlakšom formulom za rešenje teških situacija.
       Ujedinjujem se sa Vama u molitvi uskrslom Gospodu, moleći ga da obaspe svojim blagoslovom one koji su sada lišeni najosnovnijih dobara i učini da mir zavlada tom dragom zemljom koja je tako dugo patila. Neka Vaša poseta urodi plodom i pomogne svima nama, suočenima sa takvom ljudskom tragedijom, da budemo nosioci utehe!
       “Blagodat Gospoda našega Isusa Hrista i ljubav Boga i oca i zajednica svetoga Duha sa svima vama. Amin.” (UP. 2 Kor 13.13)
       Iz Vatikana, 18. april 1999.
       PAPA PAVLE JOVAN II
      
       Poštovanom bratu mons. Francu Perku nadbiskupu beogradskom, predsedniku Biskupske konferencije Jugoslavije
       Sa ogromnom žalošću pratim dan za danom pogoršanje tragične humanitarne situacije u raznim delovima Jugoslavije, a naročito na Kosovu. Posebno se osećam privržen pastirima i vernicima katoličke pripadnosti, kao i svim ljudima dobre volje, koji se u ovaj čas trude da pomognu onima koji najviše pate, jer su izgubili ljubav svojih najbližih, jer su silom morali napustiti svoje kuće i jer su nepravedno prisiljeni da žive daleko od sopstvene zemlje.
       Isto tako želim potvrditi Vama, poštovani brate, i svim biskupima Jugoslavije da će ova Apostolska stolica nastaviti sa svojim zalaganjima za mir da bi tom narodu bile uskraćene nove patnje, a naročito narodu Kosova, tako mnogo napaćenom.
       Na kraju, trebalo bi podsetiti sve odgovorne za nacionalni i međunarodni život, da je put dijaloga uvek moguć, i da taj put može uvek dovesti do časnih rešenja između strana, poštujući čoveka i ženu jedne te iste zemlje, decu istog Oca nebeskog.
       Takva je u ovom tragičnom času molitva čitave Crkve, koja vam je bliža nego ikad i koja u isti glas priziva Gospodina da učini da što pre izađe zvezda mira iznad Vaše voljene zemlje, poštujući prava svakog božijeg stvorenja.
       Sa tim osećanjima šaljem Vama, poštovani brate, i svim biskupima Jugoslavije moj papski blagoslov.
       Iz Vatikana, 19. aprila 1999.
       PAPA JOVAN PAVLE II
      
       Njegovoj ekselenciji gospodinu Kofiju Ananu, generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija
       Obavešten sam da se pripremate da doputujete u Evropu da bi sa političkim predstavnicima razmotrili najbolji način okončanja nasilja koje tako tragično pogađa stanovništvo Savezne Republike Jugoslavije.
       Želim, tim povodom, da Vam izrazim svoju solidarnost u molitvi i poželim uspeh Vašoj misiji. Sveta stolica izuzetno ceni to što Ujedinjene nacije iznova pronalaze svoju punu ulogu u razrešavanju krize koja zahteva angažovanje cele međunarodne zajednice. Neodložno je, zaista, da glas zakona i institucija nadjača buku oružja.
       Kao što znate, od početka krize na Kosovu, nastojao sam, bez imalo oklevanja, da izrazim svoje uverenje da samo iskreni, strpljivi i realistični pregovori mogu da donesu adekvatan odgovor legitimnim težnjama naroda o kojima je reč, i ohrabrivao sam sve napore ulagane u tom pravcu.
       Suočen sa deportacijama zastrašivanog stanovništva, brutalnostima svake vrste i bombardovanjem poslednjih meseci, mogu samo da podstaknem sve koji kao Vi i sa Vama traže nastavak dijaloga, kako bi se dospelo do razrade jednog mirovnog plana i tako okončala ljudska tragedija koja proziva savest svih.
       Odajem priznanje svim organizacijama i dobrovoljcima koji se tako nesebično trude da olakšaju patnje mnoge naše braće i sestara u svetu. Katolička crkva je i sama prisutna na terenu i nastoji da pomogne svima kojima je u mogućnosti da se priključi. Ta humanitarna akcija je nezamenljiva i treba je nastaviti, intenzivirati i učiniti raznovrsnijom.
       Zajedno sa svim vernicima, ubeđen sam da lanac mržnje i nasilja može biti prekinut samo bratstvom, zakonom i pravdom. Gospodine generalni sekretare, mnogi su pogledi uprti u Vas i ukazuju Vam poverenje. Zato Vas preporučujem Bogu da Vas izdašno obdari hrabrošću i vidovitošću.
       Iz Vatikana, 27. april 1999.
       PAPA JOVAN PAVLE II
      
       Mom poštovanom bratu prečasnom Fransoa Ksavijeru Ngujenu van Tuanu, predsedniku Papskog veća za pravdu i mir
       Preko Vas želim da izrazim svoju prisnost sa svima onima koji će se okupiti u duhovnu zajednicu danom molitve koji ću predvoditi u Rimu, 3. juna, na kojem želim da zamolim svemogućeg Boga za dar mira za sve narode Balkana. Već jako dugo mnogi ljudi pate. Nebrojeni ljudi su isterani iz svojih domova; drugi su bili nevine žrtve vojne akcije. Nadam se da će svi oni koji imaju izvesnu odgovornost za rešavanje trenutnog sukoba imati hrabrosti da prigrle mir. Samo pravda, dijalog i pomirenje omogućiće ovom delu Evrope da bude - konačno i zauvek - mesto gde različitost ne predstavlja konfrontaciju, već međusobno obogaćenje. Svim prisutnima sa radošću upućujem svoj papski blagoslov.
       Iz Vatikana, 1. jun 1999.
       PAPA JOVAN PALE II


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu