NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Piščev odgovor na zablude

Povelju najprestižnije domaće književne nagrade Mladenu Markovu za roman “Ukop oca” uručio je glavni i odgovorni urednik NIN-a Slobodan Reljić, a novčani deo nagrade od 180 000 dinara zamenik generalnog direktora Jubanke a.d. Jovan Šćepanović

      Četvrtak prošli bio je u znaku knjige: u beogradskom Aeroklubu Mladenu Markovu za njegov roman “Ukop oca” (u izdanju “Narodne knjige”) svečano je uručena najprestižnija domaća književna nagrada, NIN-ova nagrada kritike za roman godine. Kao i svake godine, i ovoga puta bila je to svojevrsna svečanost duha, kojoj su prisustvovale mnoge poznate ličnosti iz kulturnog, političkog i uopšte iz javnog života. Predsednik SRJ Vojislav Koštunica poslao je pismo, u kojem dobitniku Mladenu Markovu čestita nagradu, ali i žali što nije u mogućnosti da prisustvuje njenom uručenju. Od republičkih vlasti bio je ministar pravde Vladan Batić, od gradskih Gorica Mojović, član Izvršnog odbora Skupštine Beograda, zadužena za kulturu. Bilo je više predstavnika diplomatskog kora, zatim predstavnici Srpske pravoslavne crkve i, svakako, dosta pisaca, među kojima i više ranijih dobitnika ovog prestižnog književnog priznanja: Milorad Pavić, Miroslav Josić-Višnjić, Dragoslav Mihailović, Radoslav Petković, Jovan Radulović...
       Goste je najpre pozdravio glavni i odgovorni urednik NIN-a Slobodan Reljić, upućujući “poseban pozdrav” čoveku “čije nas je delo ovde okupilo” - piscu nagrađenog romana, Mladenu Markovu, i odajući zahvalnost članovima žirija i sponzorima nagrade: Jubanci a.d. i Aeroklubu.
       “Kada se pogleda unazad, sve do 1954. godine, kada je dodeljena prva NIN-ova nagrada, onda se lepo vidi da izuzetan ugled ovog priznanja potiče ne samo od izuzetnih imena dobitnika nagrade, nego u velikoj meri i od najreprezentativnijeg sastava književnih kritičara koji su bili članovi NIN-ovog žirija”, rekao je Reljić, podsećajući da je žiri ove godine imao do sada najobimniji posao, da su mu na čitanje stigla čak 143 romana.
       Potom je predsednik žirija Svetozar Koljević obrazložio šta je to što je prevagnulo da “Ukop oca” ponese ovo vredno priznanje. A glumac Svetozar Cvetković pročitao je odlomak iz nagrađenog romana.
       Onda je došao na red i onaj najsvečaniji trenutak: povelju nagrade Mladenu Markovu uručio je glavni i odgovorni urednik NIN-a Slobodan Reljić, a novčani deo nagrade (180 000 dinara) predao je zamenik generalnog direktora Jubanke a.d. Jovan Šćepanović. On je rekao da “dodela ovog prestižnog priznanja, koje predstavlja svojevrstan trijumf pisane reči i lepote književnog stvaralaštva, ove godine ima dodatnu simboliku i poseban značaj za Jubanku i NIN”, s obzirom na to da se obeležava desetogodišnjica partnerstva u ovom poslu.
       “U svetlu gotovo pola veka duge tradicije NIN-ove književne nagrade, naše desetogodišnje zajedništvo nekome možda neće izgledati osobito značajno. Smatram, međutim, da je ono utoliko vrednije ako se ima u vidu period u kome je ono započeto, dakle 1992. godine, kao i činjenica da su ti naši napori, koji imaju isti cilj - podrška razvoju i negovanju lepe književnosti - položili ispit vremena i odoleli svim iskušenjima”, rekao je zamenik generalnog direktora Jubanke a.d. Jovo Šćepanović, ističući da se ta saradnja “odvija na obostrano zadovoljstvo, a verujem i na zadovoljstvo ljubitelja knjige, književnih stvaralaca i domaće kulturne javnosti”.
       “Svaki NIN-ov roman godine bio je svojevrstan odgovor na pitanja doba u kome se pojavio, a mnogi su izdržali proveru vremena i postali neprolazne poruke”, ocenio je glavni urednik NIN-a Slobodan Reljić, napomenuvši da će se “o romanu ‘Ukop oca’ tek govoriti”, a onda dao i reč dobitniku nagrade.
       Mladen Markov se najpre zahvalio žiriju i darodavcima, NIN-u i Jubanci, na nagradi, kao i svom izdavaču “Narodnoj knjizi” iz Beograda, a onda izrekao prigodno slovo, objasnivši pri tom šta ga je motivisalo da napiše ovaj roman, u kojem je, kako je rekao, pokušao da odgovori na neka teška pitanja i rastera oblake zabluda nad “nebeskom Srbijom”, a on sam, kao autor, “preuzeo ulogu lekara-dijagnostičara”, i to onako kako je “učio od Čehova”.
      
       JOVAN JANjIĆ
      
Osveta istorije

Dragi Mladene,
       Iskreno me je obradovala vest da si dobio NIN-ovu nagradu. Voleo bih, međutim, da si je dobio ranije, za neku malo manje bezizlaznu i neopozivu knjigu, neku od onih u kojima otkrivaš ono što se i u književnosti i u istoriografiji najčešće prećutkivalo: stradanje sela i seljaka pod usrećiteljima raznih boja. Kolike god da su bile muke koje si opisivao, beznađe nisi nigde, bar ni u jednom delu koje ja znam, ovako zgusnuo i sve na njega sveo. Možeš ga, čini mi se, opipati, testasto je i masno kao banatska zemlja. Tvoj junak sâm kaže da se trudio da skrati sve što mu se čini da je suvišno od stvari, lica, naziva mesta. Zato i nema onoliko onih raskošnih, makar i crnih, ali sjajnih i detaljima bogatih ranijih Tvojih slika. Ima utrnulosti, zgađenosti i pustoši. Lepih i obećavajućih početaka i ružnih i besmislenih završetaka. Ima sveta u kome je sve izrovašeno, u kome se sahrane odlažu i grobari viču da ih politika ne zanima, a umrle dele na partijaše i nepartijaše. I istorije koju kažeš da gužvamo i kao zakrpu koristimo, a ona nam se višestruko sveti. Ima stida i besmislenog svaljivanja krivice.
       Voleo bih, rekoh, da si nagradu dobio ranije. A voleo bih i da u onome što sledeće objaviš bude bar zrno nade, pa makar i mnogo besa i ljutnje.
       Istinski mi je žao što nisam mogao da dođem na svečanost dodele nagrade, protokolarne obaveze koje imam ne mogu se pomerati, a zakazane su još pre petnaestak dana.
       Prijateljski,
      
       V. Koštunica
       U Beogradu, 23. januara 2003.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu