NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Spreman sam za Hag

Iz optužnice protiv Miloševića ništa ne sledi. Ne može učešće u ratu biti ratni zločin. U optužnici Miloševiću tretira se samo moje učešće u ratu i nagađa se. Ne iznosi se nijedna činjenica da su dobrovoljci Srpske radikalne stranke počinili neki ratni zločin. Još nijedan naš dobrovoljac koga smo iz Srbije ili Crne Gore organizovano uputili u određenu borbenu jedinicu nije optužen nigde za ratne zločine. Apsolutno sam siguran da nikada nisam učestvovao u nekom zločinu, nisam druge podstrekavao da čine ratne zločine i nisam prikrivao zločine. Ako sam negde saznao da je počinjen ratni zločin, odmah sam saopštavao javno i znate koliko sam ljudi povodom toga prozivao u javnosti u proteklih 12 godina. Dakle, meni ne mogu da nađu ništa. Zbog toga sam potpuno siguran u uspeh moje borbe i obračuna sa Haškim tribunalom

      Razgovor sa Vojislavom Šešeljom vođen je u Saveznoj skupštini u pauzi zasedanja na kojem je usvojena Ustavna povelja. Lider radikala kaže da se istovremeno priprema za stranačku slavu (Sveta tri Jerarha), kongres i odlazak u Hag. Uveren je u postojanje optužnice protiv njega.
       - Ta saznanja su veoma pouzdana. Optužnica je potpisana. Čim se potpiše, a informisan sam da je potpisana, onda se objavljuje. To će se do kraja nedelje desiti. Juče sam ponovo zvao šefa haške kancelarije u Beogradu. Načelno smo se dogovorili da se vidimo za dva-tri dana. To je bio jedan sasvim korektan razgovor. Obavestio sam ga da sam rezervisao avionsku kartu za 24, do kada završavam svoje privatne i profesionalne obaveze.
      
       Kada ste saznali za optužnicu?
       - Mislim, 27. januara ili sutradan. Ne mogu reći od koga sam to saznao.
      
       Da li ste kartu za Amsterdam kupili kada ste to saznali ili ste mislili i inače da idete u posetu?
       - Inače sam mislio da idem, ali sam kartu kupio kada sam saznao. Trebalo je ove godine da držimo kongres stranke. Razmišljali smo da li da ga držimo negde do maja ili juna ili na jesen. Međutim, kada se to desilo, odlučili smo da ga sazovemo, za 21. februar. Do tog kongresa ima dosta stvari da se završi:
      
       Da li ćete na kongresu odlučiti ko će da vas zamenjuje?
       - Zna se ko će biti predsednik stranke, ali ako ja odem, sasvim sam siguran da će Tomislav Nikolić biti lider stranke. To pitanje se u stranci uopšte ne postavlja.
      
       Ranije ste govorili da ćete rado otići u Hag. Sada vidimo da izjavljujete da se protivite bilo kakvom hapšenju.
       - Zašto bih ja dozvolio da me neko hapsi i da mi na prepad upada u tri sata noću u kuću? Oni su planirali moju otmicu i da saopšte post festum kako sam otišao dobrovoljno, kao što su to uradili kod Milana Milutinovića. On je otet i nije otišao svojom voljom.
      
       Na osnovu čega imate takva saznanja?
       - Imam određena saznanja. Pitajte njegovu suprugu da li je otišao dobrovoljno.
      
       Znači, nije dobrovoljno otišao?
       - Nije dobrovoljno otišao! On se sada grčevito bori za svaku šansu, pa se kao dogovorio i pitanje je kako će se izjasniti. To znam pouzdano.
      
       Kako uopšte tumačite tu optužnicu protiv vas? Neki pravnici kažu da iz optužnice protiv Miloševića prirodno slede optužnice protiv svih koji su bili njegovi bliski saveznici.
       - Iz optužnice protiv Miloševića ništa ne sledi. Ne može učešće u ratu biti ratni zločin. U optužnici Miloševiću tretira se samo moje učešće u ratu i nagađa se. Ne iznosi se nijedna činjenica da su dobrovoljci Srpske radikalne stranke počinili neki ratni zločin. Još nijedan naš dobrovoljac koga smo iz Srbije ili Crne Gore organizovano uputili u određenu borbenu jedinicu nije optužen nigde za ratne zločine. Apsolutno sam siguran da nikada nisam učestvovao u nekom zločinu, nisam druge podstrekavao da čine ratne zločine i nisam prikrivao zločine. Ako sam negde saznao da je počinjen ratni zločin, odmah sam saopštavao javno i znate koliko sam ljudi povodom toga prozivao u javnosti u proteklih 12 godina. Dakle, meni ne mogu da nađu ništa. Zbog toga sam potpuno siguran u uspeh moje borbe i obračuna sa Haškim tribunalom.
      
       Da li zaista mislite da niste podstrekavali ljude na rat?
       - Ne može podstrekavanje na rat da bude ratni zločin. Vi ste novinar profesionalac i treba takve stvari jasno da razlučite. Izazivanje rata nije krivično delo. Rat je produžetak politike drugim sredstvima. Zna se tačno po ženevskim i drugim konvencijama. Šta je ratni zločin? To je ubijanje civila, ratnih zarobljenika, zatim maltretiranje civila, ratnih zarobljenika, organizovana pljačka itd. Možda je nepotpuna definicija, ali je to u suštini. Ne može moja borba za srpske nacionalne interese da bude ratni zločin. Ja sam ponosan na svoje učešće u srpskim ratnim naporima.
      
       Osećate li neku odgovornost za ubijene nedužne civile, koji su stradali u tim ratnim naporima?
       - Ne. Postoji samo žalost što zapadna srpska granica nije na liniji Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. Mi smo bili nadomak te granice, a onda nam je oteta srpska teritorija. Ubeđen sam da će kad-tad srpska zapadna granica biti na toj liniji.
      
       Niste odgovorni za žrtve rata?
       - Što se tiče civila, to bi Amerikanci nazvali kolateralnom štetom. Meni je žao svakog poginulog civila. Ja nisam kriv ni za čiju pogibiju.
      
       Ne osećate grižu savesti?
       - Ne. Nikada.
      
       Da se vratimo na motive podizanja optužnice.
       - Motivi su čisto politički. Jedan od glavnih motiva je nagli rast popularnosti Srpske radikalne stranke. Ja sam ovde nepodnošljiv Đinđiću, Nebojši Čoviću, Goranu Svilanoviću, Vojislavu Koštunici. Apsolutno sam im nepodnošljiv. Ne znam da li je Koštunica tražio od zapadnjaka da me optuže, ali Đinđić, Svilanović i Čović, svaki svoj kontakt sa zapadnim političarima su koristili da insistiraju da se bilo šta protiv mene preduzme, samo da se maknem odavde.
      
       Kako to znate?
       - Neću da vam otkrijem svoje izvore na osnovu kojih to saznajem, jer onda će ljude da poubijaju.
      
       Slabo kontaktirate sa zapadnim diplomatama, pa ostaje da vam to prenosi neko od domaćih političara.
       - Ne znate vi s kim ja kontaktiram. Juče sam na konferenciji za štampu saopštio podatke iz američkih diplomatskih izvora o Čumetu.
      
       Da li su sukobi surčinskog i zemunskog klana nastali zbog Haga, jer Buha navodno želi da svedoči?
       - Ja mislim da su sukobi izbili ranije. Pretpostavljam da je glavni uzrok ovih sukoba posao asfaltiranja. To je bila basnoslovna zarada.
      
       U čitavu priču se sada uključuje Hag?
       - I Đinđiću i Amerikancima smeta cela ta jedinica “crvenih beretki”. Oni sada prepariraju Ljubišu Buhu Čumeta, da bi na osnovu njegovog iskaza jedinicu proglasili za zločinačku organizaciju i da je potpuno unište.
      
       Mislite li da je uz pomoć gospodina Buhe pripremljeno niz optužnica?
       - Prvo se traži da Buha svedoči protiv Miloševića. To sam iz američkih diplomatskih izvora saznao. Spremaju ga da izjavi pred Haškim tribunalom da je bio svedok kada je Slobodan Milošević neposredno davao naređenja Arkanu i Legiji da ubijaju civile, da ih progone itd. Kako sam obabvešten, u martu mesecu protiv Legije stiže optužnica, naravno, ako se nešto ne poremeti u redosledu. Onda bi Amerikanci želeli da se i Legija pojavi tamo kao svedok protiv Miloševića, a Đinđić bi hteo da se Legija pre toga likvidira.
      
       Kako vi znate šta bi Đinđić hteo? Za takve tvrdnje bi mogli da dobijete optužnicu iz Beograda?
       - Đinđić je već u velikoj opasnosti, jer je Čume sve što je znao o tome ispričao Amerikancima. Amerikanci Đinđića planiraju da upotrebe za hapšenje Mladića, Šljivančanina i Radića, za isporuku Jovice Stanišića, za koga pretpostavljam da će biti optužen. Oni traže Sretena Lukića, Gorana Radosavljevića, da se uništi ova jedinica, da se likvidiraju ili odvedu u Hag Frenki i Legija. Na kraju odlazi i Đinđić.
      
       Ako je Hag politički sud, zašto bi podizao optužnice protiv onih koji su im, prema vašim tvrdnjama, pomogli da sruše Miloševićev režim?
       - Jeste, ali Amerikanci nemaju toliko obzira. Kada smo smenjivali Jovicu Stanišića, Milošević je dao dokumenta da Jovica Stanišić radi za američku obaveštajnu službu. To je bilo interno obrazloženje za njegovu smenu, 1998. godine.
      
       Zašto bi ga optuživali sada?
       - Zato što oni nemaju osećaj zahvalnosti. Setite se Norijege. On je služio i bio je kao demokrata . Kada je zasmetao Amerikancima, oni su ga prvo smenili, a zatim je dospeo u američki zatvor. Nema tu drugih moralnih stubova, neko je sada zaslužan, pa će dalje da radi. Đinđić je za njih jedan od najzaslužnijih za 5. oktobar, ali im više ne treba. Sada im smeta.
      
       Šta će se dogoditi sa vašom strankom ukoliko odete u Hag. U Republici Srpskoj je učinjeno nešto slično sa radikalima. Postali su marginalni.
       - Naša stranka u Republici Srpskoj nikada nije bila snaga kao u Srbiji. Nama su sve otimali i u Srpskoj Krajini, pa u Crnoj Gori, pa sada na isti način u Republici Srpskoj. To ovde u Srbiji ne mogu. Na čelu stranke je rukovodstvo koje je prošlo kroz sve ove godine duge borbe, tako da mislim da našu stranku neće razbiti kao što su razbili Socijalističku partiju nakon isporuke Miloševića.
      
       Šta ako ne bude nikakve optužnice?
       - Siguran sam 99 odsto da stiže optužnica. To je veoma, veoma visok stepen sigurnosti.
      
       Da li ste se pripremili za taj proces?
       - Već sam formirao ekspertski tim koji će mi pomagati u odbrani. Na čelu tog tima je Tomislav Nikolić, a tu ima i dosta uglednih pravnika i drugih profesija. Drugo, ja sam pravnik po struci. Imam mnogo iskustva sa suđenjima ovde. Ja sam više od 6 000 strana knjiga pre 5. marta objavio o ranijim suđenjima.
      
       Zar nije čudno što šef vašeg ekspertskog tima nije završio Pravni fakultet?
       - Tomislav Nikolić je bolji pravnik od 80 odsto doktora prava, a drugo - on poseduje sjajne organizacione sposobnosti, zbog čega je odlično rešenje za šefa mog ekspertskog tima.
      
       Da li ste imali kontakte sa gospodinom Miloševićem ovih dana?
       - Ne. Imao sam kontakte pre Nove godine. Ja njega ne mogu da zovem, nego samo on mene. Verovatno on svaki dan zove porodicu, i to suprugu, ćerku, unuka, snaju, pa onda možda zove nekog iz svoje partije, a mene zove povremeno. Od kada je otišao u Hag, sa njim sam desetak puta razgovarao.
      
       Vidim da ste juče izjavili da ćete se zadržati najduže tri godine?
       - Rekao sam da je to dvadeset dana ili tri godine. Znate kakav je istražni postupak, može da traje i duže. Tri godine je prošlo od hapšenja Momčila Krajišnika, a još uvek njemu nije počelo suđenje. Za to tamo nema zakonskog osnova. Kod nas nakon šest meseci, ako niste u stanju da formirate optužnicu, morate čoveka da pustite na slobodu. Tamo možete da ga držite večno.
      
       Zar se ne plašite da ćete tamo ostati jako dugo ili do kraja života?
       - Ja sam već čovek u zrelim godinama. Imaću kontakte sa porodicom i sa partijom. Drugo, pripremio sam se dobro i tamo ću čitati i pisati. Ne plašim se ničega. Neću nijedan dan tamo uzalud da potrošim.
      
       Kakve knjige ćete pisati; o DOS-u, Hagu, srpskim zemljama...
       - Ja imam nameru da završim veliki projekat iz političkog sistema, a zamislio sam da to bude na hiljadu strana. Objavio sam prvi deo od trista strana za dve godine. Sada imam da završim knjigu o srpskom narodu i novom svetskom poretku. Proučavam samu suštinu Haškog tribunala sa pravno-teorijskog aspekta. Neće biti dosadno.
      
       Nemate nikakvih nedoumica oko toga ili razmišljanja da možda odete u Irak i tamo zatražite azil?
       - Apsolutno ne dolazi u obzir da bežim.
      
       BATIĆ BAČEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu