NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Laki protiv narodnjaka

Ili: univerzalna konstruktivna tenzija između vlade i centralne banke na srpski način

      Neću da učestvujem u raspravi o tome jer mislim da Dinkić treba da ostane na mestu guvernera”, kaže saradnik Ekonomskog instituta u Beogradu dr Nebojša Savić.”Neću više ni reč da kažem o tome, jer kakvo god da je pitanje na kraju se svodi na personalno”, kaže srpski ministar finansija Božidar Đelić.
       Dotle su doveli lepi odnosi između srpskog premijera i srpskog guvernera mada prvi od njih tvrdi da ovog drugog tokom poslednje dve godine nije nazvao ni telefonom.Ulogu institucija u kojima bi ta dvojica po prirodi parlamentarne demokratije trebalo da se sretnu zamenili su, kako je jedan od njih i priznao, mediji. Povodom prvog oštrijeg sukoba oko nadležnosti nad Poštanskom štedionicom, guverner je stekao još nenadoknađenu medijsku prednost otpisavši premijeru kultnom rečenicom Dušana Kovačevića: “Laki je malo nervozan”, a posle kratkog zatišja kad je premijera častio ocenom “najbolji ekonomista među političarima”, sledilo je novo zaoštravanje kad ga je pozvao da se bavi filozofijom što mu je i profesija, a ovaj njega pevanjem što mu je hobi. Đinđić je nedavno poentirao televizijskom izjavom da se sve “to sa Narodnom bankom pomalo pretvara u estradu, kao kad biste u Hramu Svetog Save organizovali neki narodnjački sabor”.
       A onda je došao dan D. Dok su zbunjeni savezni organi od utorka( 4.februara) čekali da im stignu republičke instrukcije od srede (5.februara), guverner je pred televizijskim kamerama demonstrirao već poznatu efikasnost okačivši na centralnu banku njen dobri stari naziv Privilegovana narodna banka Srbije.
       I to mu je bilo malo, pa je požurio da parafrazira Natašu Mićić i umesto “prvo ustav, pa predsednički izbori”, poruči već dobrano monetarno edukovanom narodu “prvo ustav, pa zakon o Narodnoj banci Srbije”.Ta vest u redakcijama još nije ni redigovana, a Vlada Srbije je požurila da mediji saznaju kako se zakon o Narodnoj banci već priprema i trebalo bi “da se nađe na dnevnom redu parlamenta na redovnom zasedanju, u martu ove godine”. Na mestu guvernera biće stručnjak, a ne političar. Biraće ga Narodna skupština, na predlog predsednika Republike, znači Nataše Mićić. Ako i bude izabran, Dinkića će čekati novo iznenađenje. Božidar Đelić, kome je najteže što se vidi iz razmisliću - izjava koje daje i koje njegov premijer precizirajući demantuje, dopunio je vest “saznaje se” najavom da će tim zakonom o Narodnoj banci biti “pojačana kolegijalnost u odlučivanju”.
       Oni što se pitaju šta će reći Međunarodni monetarni fond i stoji li iza Miroljuba Labusa i Mlađana Dinkića neki neidentifikovani, ali veliki svetski kapital, nisu morali dugo da čekaju.
      
       Jedan čovek
       Misija Međunarodnog monetarnog fonda koja je boravak u Beogradu okončala u ponedeljak, zaključila je da postojeća tenzija između premijera i guvernera nije najbolji milje za balansiranje najboljih i dugoročnih rešenja za centralnu banku i parama uslovila odlaganje tog posla čak za decembar ove godine. Do tada će zajedno sa tom međunarodnom finansijskom institucijom biti napravljen nacrt zakona o centralnoj banci i obavljena javna diskusija o predloženim rešenjima, dao je da se sazna guverner.
       “Naša Narodna banka je jedina banka u svetu u kojoj odlučuje samo jedan čovek”, rekli su saradnici ministra za finansije.Tu činjenicu oni su, kažu pokušali da ublaže primedbama na jugoslovenski zakon o Narodnoj banci, ali umesto više kolektivnog odlučivanja dobili su nadzorni odbor. “Ta lakrdija od rešenja, srećom, u Saveznoj skupštini nije usvojena”, kaže za NIN profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu Đorđe Đukić, koga izuzetnim i kod nas retkim stručnjakom za monetarnu oblast smatraju i oni koji se sa njegovim nekadašnjim političkim uverenjima ne slažu.
       “Veoma je opasno dati moć pojedincu, jer je tako veća i mogućnost greške i mogućnost zloupotrebe moći, a i nekompatibilno je sa sistemom parlamentarne demokratije”, kaže Đukić i kune se da ovaj njegov stav nema nikakve veze sa ličnošću koja trenutno obavlja funkciju guvernera. On se poziva na temeljnu komparativnu analizu zakona i prakse novih članica Evropske unije: Poljske, Češke, Slovačke, Mađarske i Slovenije, koje sve odreda u svojim centralnim bankama imaju organ odlučivanja sastavljen od većeg broja kompetentnih ljudi. Oni uglavnom odlučuju prostom većinom, a u Sloveniji gde ih ima čak jednaest kvalifikovanom, dvotrećinskom većinom.
       Profesor Đukić pamti rđava jugoslovenska iskustva sa Savetom guvernera NBJ, i sam je bio njegov član, ali “to što je takav organ odlučivanja kod nas iskompromitovan nije kriv svet” u kome on daje dobre rezultate.
       I ako se zaborave iskustva sa Savetom guvernera u bivšoj SFRJ, na koje se pozvao bivši guverner Dušan Vlatković kad su ga novinari pitali za grehe njegovog prvog mandata, Savet guvernera centralne banke u SR Jugoslaviji ukinuo je, kao neustavan, organ koji ograničava ustavnu samostalnost guvernera,Ustavni sud Jugoslavije 1999. godine. “Ali u tom savetu sedeli su direktori banaka i firmi, ljudi koji tu nisu spadali zbog konflikta interesa koji su imali sa tom funkcijom. U svetu se članovi kolektivnog organa odlučivanja u centralnim bankama, pored te funkcije, mogu baviti još samo akademskim radom u vidu predavanja ili drugim intelektualnim radom koji ne donosi profit. A i profesionalni kriterijum pri izboru članova saveta guvernera je kod nas bio vrlo rastegljiv”, kaže Đukić.
       Nema sumnje da će se tokom javne diskusije, ako je bude, koplja lomiti oko organa koji bi centralnom bankom trebalo da rukovodi bez obzira na rezultate koje je aktuelni guverner postigao, ali imajući u vidu naša rđava iskustva. Još žešći sukob nesumnjivo će nastati oko cilja koji bi nacionalna banka trabalo da brani. “Između mene i Dinkića nema nikakvog sukoba, samo koncepcijske razlike. Ja samo želim da monetarna politika bude u funkciji privrede”, više puta je ponovio srpski premijer. Kako je nekoliko puta u toj funkciji špekulisao i sa mogućim kursom dinara, premijera je guverner optužio da je samo tokom jednog dana umesto uobičajenih 5-7 miliona dolara “potrošio” 25 miliona deviznih rezervi za smirivanje uznemirenog deviznog tržišta. “Srećom je poverenje u guvernera nesrazmerno veće od poverenja u premijera, pa cena premijerovih izjava nije neizdrživo visoka”, tvrde guvernerovi saradnici.
      
       Jedan cilj
       Poznati srpski ekonomista, koji nikako ne bi želeo da njegovo ime bude zloupotrebljeno u cilju smenjivanja sadašnjeg guvernera Narodne banke Srbije, kaže da je prema sadašnjem zakonu (nepostojeće države za nepostojeću banku) dužnost Narodne banke da “brine pre svega o cenovnoj stabilnosti, ali kroz zakon se lagano provlači i obaveza da se brine i o privrednom rastu”.”Ni stabilnost cena ni valutna stabilnost ne mogu se ostvariti bez dobre fiskalne politike za koju je zadužen ministar finansija, niti bez dobre cenovne politike, za koju je zadužen ministar trgovine. Dakle, centralna banka i vlada moraju da sarađuju, ali da budu nezavisne.”
       “Tačno je da centralna banka treba da bude nezavisna, ali ta nezavisnost treba da se ispolji kroz jasnu formulaciju da je održanje stabilnosti cena njen primarni cilj, a da ekonomsku politiku vlade treba da podržava samo u meri u kojoj taj cilj nije narušen”, smatra profesor Đukić, ali dodaje da bi vlada i Narodna banka u maloj i otvorenoj privredi kao što je srpska trebalo da sarađuju na dnevnoj osnovi. “Ukoliko smo se odlučili za koncept projektovane stope inflacije, NBS ne može da bude nema za ono što se dešava u realnom sektoru privrede.” Prisustvo predstavnika vlade, mada ne i učešće u odlučivanju u centralnoj banci je prirodno, smatra Đukić, a ministar Đelić navodi primer Poljske gde “ministar finansija prisustvuje odlučivanju o monetarnoj politici bez prava glasa, a guverner sednicama vlade bez prava glasa”.”Kreativna tenzija između nezavisnosti monetarne vlasti i koordinacije sa drugim ciljevima ekonomske politike mora da postoji”, kaže Đelić.
       Kurioziteta radi, a ne nama za primer, “jer se radi o sasvim dugačijim relativno zatvorenim ekonomijama” (Đukić), ekonomisti navode razlike između Evropske centralne banke i Američkih federalnih rezervi u gledanju na osnovnu funkciju centralne banke.
       Evropljani su prepisali zakon namenjen nezaboravnoj Bundesbanci i Evropska centralna banka odgovara isključivo za cene. “Do sredine 2001. godine evro je u odnosu na dolar gubio na vrednosti i kad je bio najslabiji Vima Duisenberga, prvog čoveka ECB, pitali su šta će preduzeti; rekao je mirno - ništa”, kaže profesor Nebojša Savić. Duisenbergova je dužnost da inflacija u evrozoni na srednji rok ne bude iznad dva procenta i na tom segmentu on sarađuje sa vladom, a inače je nezavisan.
       Sa Alanom Grispenom, prvim čovekom Američkih federalnih rezervi drugi je slučaj. Briga FED-a je inflacija, ali i rast proizvodnje, zato je Grinspen više puta oborao kamatnu stopu, a ECB je na sve to ostala mirna.
      
       I parlament.
       Mlađan Dinkić nema ništa protiv da kad god zatreba pred parlamentom izloži šta i kako radi centralna banka, mada nije bio ni s raskida da se cinično, pa i nepristojno “u kameru” izjašnjava ne samo o stručnim nego i o intelektualnim kvalitetima poslanika. “Alan Grinspen najveći deo vremena provodi u Kongresu i to bi i kod nas trebalo da postane tradicija”, slaže se i profesor Savić mada ga , kako sada stvari stoje, ne bi iznenadilo da “tu bude više reči o svemu drugom nego o izveštaju”, ali “guverner mora da istrpi i tu priču, i poslanike treba obrazovati”.
       Profesor Đukić smatra da bi centralna banka trebalo da podnosi izveštaj parlamentu bar dvaput godišnje i da bi javnost tako trebalo da se informiše o njenom radu, a ne putem konferencija za štampu. Parlament bi, po njegovom mišljenju, trebalo da ima uvid i u šta centralna banka investira, kao i u to kolike su plate funkcionera i zaposlenih u banci.”Mađarska je zakonom propisala kako se formiraju plate najviših funkcionera centralne banke.” Znate, kaže on, ne može se govoriti da takav vid kontrole nije poželjan jer su ljudi u parlamentu nekompetentni. “Oni koji se bore za osvajanje vlasti neka vode računa o tome kome će u matičnom parlamentarnom odboru dati da vrši kontrolu centralne banke.”
      
       RUŽA ĆIRKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu