NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Izgubili smo sedminu nacionalnog tela

Ne želim ni u jednom trenutku da ublažim gubitak na jednoj strani, a da pooštrim na drugoj strani, ali bi trebalo shvatiti da za nas gubitak tih 50 hiljada Mađara predstavlja jako veliki problem i da će biti potrebno dosta godina da se to nadomesti

      Za potpredsednika Vlade Srbije, Jožefa Kasu ljudi kažu da od svih lidera DOS-a najmanje mari za medijske nastupe, liderska nadgornjavanja i izazivanje uzbuna na političkoj sceni. Taj utisak je poremećen serijom izjava o etničkom čišćenju u Vojvodini i protokolom o udruživanju opština na severu Vojvodine. Na početku kaže da se nije nudio da svedoči u Hagu.
       - Novinari nisu baš na najadekvatniji način preneli moju izjavu. Naime, ja nisam izjavio da želim da svedočim u Hagu, nego sam izjavio da, ukoliko Haški tribunal zatraži podatke od SVM-a, onda je SVM spreman da dostavi te dokaze.
       Suština je u tome da je od 1989. godine, kada počinje Miloševićeva era, u kojoj je i gospodin Šešelj aktivno učestvovao, bilo dosta nasrtaja na etničke zajednice u Vojvodini, pogotovo na Mađare i na Hrvate. Čini mi se da su Hrvati pretrpeli oštrije, teže gubitke u Sremu, gde je bilo i fizičkog zlostavljanja, odnosno i nerazjašnjenih ubistava.
       Nije bilo takvih drastičnih nasrtanja na Mađare, ali je bilo psihološkog pritiska, kroz nasilnu mobilizaciju, neodmerene političke izjave, otvorene pretnje, formiranje paravojnih formacija na terenu Vojvodine. Te pojave su stvarale nesigurnost za mađarski živalj i u ovom periodu više od 50 hiljada Mađara je napustilo Vojvodinu.
       Inače, dobro je poznata izjava gospodina Šešelja da on toliko voli Mađare da bi im i sendvič dao prilikom odlaska iz Vojvodine da jadni ljudi ne gladuju dok napuštaju zemlju.
      
       Vi ste rekli da je izvršeno etničko čišćenje Mađara, što je ljudima u Beogradu zvučalo previše oštro i grubo, jer je u istom periodu i 200-300 hiljada ljudi napustilo Srbiju takođe zbog rata, mobilizacije.
       - Pa znate, tuđa boljka čoveka uvek manje boli. I možda u tom svetlu ovi događaji nisu ni tako stravični. Međutim, ako se uzme da je 50 000 ljudi jedna sedmina nacionalnog tela, onda je to ipak mnogo ozbiljnija stvar nego što se čini na prvi pogled. A da ne pričam da je u ovih 50 000 ljudi uvršćen mlađi naraštaj, omladina, naša budućnost koja je, ekonomskim rečnikom - zadužena za reprodukciju te etničke zajednice.
       Mi nikad nismo sporili činjenicu, čak sam i ja to u više navrata istakao, da je Srbiju napustilo 300-350 hiljada pa i više ljudi. Ne želim ni u jednom trenutku da marginalizujem ili da ublažim gubitak na jednoj strani, a da povećam i da pooštrim na drugoj strani, ali bi trebalo shvatiti da za nas gubitak tih 50 hiljada Mađara predstavlja jako veliki problem i da će biti potrebno dosta godina da se to nadomesti.
      
       Ne sporim da je veliki broj vojvođanskih Mađara napustio zemlju, ali mi se čini da upotrebljavate veoma jake termine. Za mađarsku televiziju izjavili ste da je bilo i genocida u Vojvodini. Zar ne mislite da je to previše oštro?
       - Pazite, ja ne sporim da sam možda upotrebljavao reč genocid. Međutim, s obzirom na to da se radi o teškom i stranom izrazu, koji ja retko koristim, dozvolite mi da se “branim” i na taj način da je to možda novinarsko uveličavanje moje izjave.
      
       Da li je bilo kontakata haških istražitelja sa vašom partijom?
       - Ne, nije bilo. Nemam nameru posebno da se nudim Haškom tribunalu, nego kako sam i naveo - ukoliko se zatraži, onda smo spremni.
      
       Da li će eventualna presuda Tribunala za zločine počinjene u Vojvodini imati ozbiljne reperkusije po status Vojvodine? Hoćete li dobiti širu autonomiju ukoliko se u Hagu dokaže da je vlast promenila etničku sliku?
       - Mislim da su ove stvari razdvojene. Zločin je zločin, nezavisno od političkog stava ili teritorije. Bez obzira gde se to desilo, te zločine treba rasvetliti, počinioci moraju da budu kažnjeni, kako bi se sa čistom slikom konačno stavila tačka na međunacionalne netrpeljivosti, sukobe, jer te stvari se nisu samo sad dešavale nego su koreni mnogo dublji. I da je na vreme, možda u to doba situacija bila rasvetljena, verovatno ta mržnja ne bi eskalirala u ovako monstruoznoj formi, kao što je bilo početkom devedesetih godina.
       Kad ovo kažem, onda na neki način osećam potrebu, iako nikako ne mogu biti doveden u kontakt sa događajima između 1941. i 1944. jer sam rođen 1945. godine, da istaknem kako taj period pogađa nas Mađare u Vojvodini.
       I tu da kažem - desilo se, bilo je zločina i sa mađarske strane, bilo je zločina i sa strane partizana, jer je nepobitna činjenica da je u jesen 1944. godine oko 40 hiljada Mađara pobijeno u Vojvodini. Te ljude više u život ne možemo vratiti, ali treba da to označimo, treba da priznamo krivicu i da krenemo novim putem da se to nikad više ne desi.
      
       Kako vidite budući ustav Srbije i da li je neki od do sada ponuđenih predloga prihvatljiv za vas?
       - Te ponuđene predloge smo prelistali, ali nismo prostudirali. Nemamo svoj izrađeni predlog, ali i te kako želimo da učestvujemo u izradi tog osnovnog zakonskog akta.
       Inače, jako je teško reći kakva su naša viđenja, jer nisam ubeđen da će ova državna zajednica Srbije i Crne Gore biti dugog života.
      
       Nedavno ste rekli da preferirate samostalnu Srbiju, ali da ćete poštovati volju vaših koalicionih partnera.
       - Apsolutno.
      
       Vaši poslanici su ipak glasali za Ustavnu povelju.
       - Nemamo razloga da ne glasamo kada smo bili u toj situaciji da od našeg glasa zavisi da li se prihvata ili ne prihvata taj zakon.
      
       Da se vratimo na novi ustav Srbije, u kome bi, po nekoj analogiji sa važećim ustavom, Vojvodina i Kosovo trebalo da imaju isti status. Kakav položaj Vojvodine vidite u tom ustavu Srbije?
       - Ni u kom slučaju ne bih voleo da Vojvodina ima isti status sa Kosovom i zbog proteklih događaja i zbog sadašnjeg stanja. Jer, sigurno, ukupni društveno-ekonomski i politički odnosi nisu isti u Kosovu i u Vojvodini. Tako da bih se ja više ograničio na to pitanje kakvu Vojvodinu bih želeo, a to je visoki stepen autonomije Vojvodine sa izvršnim, sudskim ingerencijama u sklopu Srbije.
       To znači da Vojvodina treba i da snosi zajedničke troškove održavanja zajedničke države, treba da doprinese i finansiranju razvoja nerazvijenih ili nedovoljno razvijenih krajeva, ali treba da se zna koliko je to, kako i na koji način se ta sredstva izdvajaju. I o tome Vojvođani moraju da donesu odluku, a ne da se nameće silom, dekretom, zakonima iz centra.
      
       Zašto se vaša stranka usprotivila da u preambuli osnovnog zakona Vojvodine piše da je Vojvodina neotuđivi deo Srbije?
       - Nije to preambula, nego je u jednom članu bila predviđena formulacija u alternativi. Jedna varijanta je da je Vojvodina sastavni deo Srbije, a druga varijanta je da je neotuđivi deo Srbije. I ja sam reagovao na ovo drugo, da ne treba pooštravati tu formulaciju. Ne treba razbijati celinu koja funkcioniše nepotrebnim, preoštrim formulacijama koje možda iritiraju javnost.
      
       Zašto mislite da, recimo, taj izraz “neotuđivi” iritira javnost? Mislite da ste svojina Srbije ili...
       - Jeste. Čim se kaže da je neotuđivi, onda neko misli da ima svojinu nad tim. Treba odnose uređivati dobrom voljom, sporazumno, dogovorom, a ne silom.
      
       Ostalo je još jedno nerazjašnjeno pitanje a to je protokol o udruživanju opština na severu Vojvodine. Bilo bi dobro da objasnite šta taj protokol znači, da li je to stvaranje neke vrste posebne mađarske autonomije unutar vojvođanske autonomije?
       - Mislim da to nije to i ne bi trebalo da bude to. Međutim, ja bih se malo vratio u prošlost, kada je veštački, dekretom, presečen taj Subotički okrug na veoma grub i neadekvatan način, kada su potiske opštine Kanjiža, Senta, Ada pripojene Kikindi - Banatskom okrugu, a u Subotičkom okrugu je ostala Bačka Topola i Mali Iđoš. To je izazvalo veoma ozbiljan revolt.
       To je stvorilo ozbiljne probleme u svakodnevnom životu građana, tako da se dešava i dan-danas da građani koji stanuju nadomak Subotice, treba da putuju u Kikindu zbog lične karte, pasoša, ne govoreći o tome da je u ranijem ustrojstvu, celokupna infrastruktura bila vezana za Suboticu kao centralno mesto.
       Ovim dekretom, sve je to presečeno, zbog čega smo osetili potrebu da se vratimo na staro.
      
       Taj protokol su, međutim, osudile gotovo sve stranke... čak i vaši koalicioni partneri?
       - Da se na dobar adekvatan način taj dokument prezentirao javnosti, pa i u samoj Subotici, do toga ne bi došlo. To se desilo zbog neadekvatnog ponašanja predsednika opštine, jer to nije raščišćeno sa strankama, nije dogovoreno, nije razjašnjeno.
      
       Predsednik opštine je potpredsednik vaše stranke.
       - Jeste, iz naše stranke. To je nesporno, tako da mi prihvatamo i svoju krivicu, jer je zbog takvog ponašanja nastao konflikt, koji sad dobija mnogo veće razmere nego što to zaslužuje. Na savetu stranke koji smo održali u subotu, predložili smo svojim koalicionim partnerima iz Demokratske opozicije da sednemo i da se objasnimo - da napravimo okrugli sto i da vidimo u čemu je spor. Jer, tvrdim da takvo udruživanje nije stvoreno na nacionalnoj osnovi, nije stvoreno nezakonito, i nije zatvorenog karaktera.
      
       Vaši koalicioni partneri tvrde da jeste na nacionalnoj osnovi, jer su to uglavnom opštine koje imaju većinsko mađarsko stanovništvo.
       - To smo inače sa gospodinom Čankom raspravili u subotu. Ja sam siguran da on to nije pročitao nego informacije koje su dospele do njega navode da je to na nacionalnoj osnovi. I gospodin Đinđić je imao takve informacije. Da su pročitali, ja sam siguran da ne bi tako ocenjivali.
       Već postaje degutantno stalno da se branim da nisam secesionista, jer se u štampi pojavljuju napadi i direktno na Kasu, ne samo na Savez vojvođanskih Mađara, iako su Kasa i Savez vojvođanskih Mađara u proteklih deset godina pokazali da su za pozitivne promene u zemlji, da su za demokratizaciju, da su za decentralizaciju, a nisu za secesiju. Jer, mogli smo takve izjave dati i u drugim vremenima. Međutim, ne. I onda smo smatrali da treba odnose menjati u državi u kojoj živimo da bi ta država postala demokratska, razvijena, zajednička za sve građane koji žive u ovoj zemlji. A mi samo želimo da se osećamo dobro u toj državi.
      
       BATIĆ BAČEVIĆ
      
Koncesije

Juče je vaša stranka bila protiv vladinog zakona o koncesijama, zbog čega je šef poslaničke grupe DOS-a Čedomir Jovanović najavio preispitivanje odnosa u vladajućoj koaliciji. U kojoj meri će to narušiti odnose u DOS-u?
       - Ja mislim da ne bi trebalo, ali naše ponašanje predstavlja signal vodećim ljudima koalicije, pa i gospodinu Jovanoviću da sa nama moraju ozbiljno razgovarati, da nas moraju uvažavati. Kao i druge stranke iz Vojvodine, i mi smo razočarani što naše primedbe na predlog Zakona nisu uvažene. Da je kojim slučajem bilo usaglašavanja o Zakonu pre nego što je došao u Skupštinu, siguran sam da bi on bio usvojen.
       Dakle, vi kažete da ste bili ignorisani.
       - Da, zato smo i glasali protiv tog zakonskog predloga. Nadam se da ćemo izbeći takve situacije u buduće.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu