NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Beli cvet na belom platnu

Opet živimo u istorijskom vremenu. Takve smo sreće. Pravimo novu državu. Neki veći i moćniji napravili su države pre dvesta godina i od tada nisu mrdnuli ni za korak. Metafizičari

      Novinarske neznalice govore da je ovo četvrta država Južnih Slovena. Nemaju prava da nam zakidaju na meri. Ova država, ako se uopšte može govoriti o državi (o tome ćemo kasnije), šesta je po redu. Prva država Južnih Slovena nastala je posle Prvog svetskog rata, sa dinastijom Karađorđevića na čelu (i ona je triput menjala ime - Kraljevstvo Srba, Hrata i Slovenaca, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Kraljevina Jugoslavija), druga je bila onaj provizorijum sklepan krajem Drugog svetskog rata posle sporazuma Tita i Šubašića i zvala se Demokratska Federativna Jugoslavija. U čast te države izašle su i poštanske marke sa Brozovim likom (neverovatno sive boje), a Šubašića na markama nije bilo. Nije Broz bio mutav. Posle osam meseci, Siniša Stanković biolog, proglasio je, na Dan Jajca, četrdeset i pete godine, Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju. Grb te države imao je pet buktinja, koje su simbolizovale pet naroda. O republikama se tada nije toliko ozbiljno govorilo, jer je ta država bila prava centralistička država, u kojoj je savezna vlast bila alfa i omega svega.
       To jeste bila narodna republika (bar po nazivu), ali kako narod niko ništa nije pitao, čak ni na izborima, Brozu njegov visoki moral nije dozvoljavao da podnosi ovu podvalu i šezdeset i treće svoju je državu nazvao Socijalističkom Federativnom Republikom Jugoslavijom. Tako je Jugoslavija i zvanično postala ideološka (partijska) država, u kojoj je reč socijalizam bila samo eufemizam za komunizam. Grbu je dodata i šesta baklja, radi jačeg svetla, a i da se narodu stavi do znanja da šest nacija i šest republika stupaju na istorijsku scenu. Tako je nacija postala sveta krava, suvereni nosilac vlasti, a ne građani (državljani) jedne države. Nije Jugoslavija, naravno, bila jedina savezna država na svetu, ali jeste bila jedina konfederacija na svetu. Zato što je savezna država bila samo na papiru, a u suštini bila je savez država. Sve su republike imale svoje ustave i u svim ustavima pisalo je da su republike države većinskog naroda i narodnosti koje u njima žive (samo je Ustav Hrvatske pominjao i Srbe, po imenu).
       Kad su nacije postale “pravna kategorija”, svakome je moralo biti jasno da će na scenu stupiti istorijske zakonomernosti, jer prvo što je naciji u krvi jeste da teži samostalnosti. Posle Brozove smrti, a samo je on, uz pomoć svoje partije, mogao da neko vreme, ali ne sve vreme, drži savez država na prećutnom okupu.
       Peta država stvorena je voljom Miloševića, kad se velika Jugoslavija raspala. Reč je, naravno, o žabljačkoj kreketuši. Ali, to je već bilo ono - sečeš uši, krpiš dupe. Postojala je crnogorska nacija, imala je svoju nacionalnu državu, prirodna je bila težnja te nacije da sledi istorijske, društvene, političke i ekonomske zakonomernosti. Srbijanska vlast, sa Miloševićem na čelu, bila je samo novi faktor, neka vrsta katalizatora, da crnogorski vlastodršci krenu u akciju. I ne bi trebalo, ne bi naučno bilo ni pošteno, sve drvlje i kamenje bacati na Mila Đukanovića. On je samo proizvod vremena i istorijskih zakonomernosti. A vođa koji ne sledi zahteve vremena i društva, lako pada sa vlasti i na njegovo mesto dolazi pravi čovek. Kako je prošao Momir Bulatović? Kako bi prošao Novak Kilibarda, nekada veliki zagovornik Njegoša i srpstva, da nije promenio mišljenje? On danas, glasnije od drugih, govori da “ovo” nema izgleda da poživi.
       Mi, dakle, danas imamo (ili nemamo) šestu državu južnih Slovena, a ne četvrtu. Njen je zvaničan naziv Državna zajednica Srbija i Crna Gora. I sad na scenu stupa neumoljiva gramatika, koja nam već zadaje muke. Ako kažemo Državna zajednica Srbija i Crna Gora, onda to, jezički gledano, jeste jednina. Ali, uveliko svi govore o Državnoj zajednici Srbije i Crne Gore, a malo je novinara i ljudi koji tako ne govore, onda imamo čudno stanje u kom sveza “i” ima rastavno, a ne sastavno svojstvo. I tu ništa nije neobično, jer pomenuta sveza u srpskom jeziku ima i jedno i drugo svojstvo.
       Koliko je Ustavna povelja (izbegavanje da se kaže ustav) aljkavo pisana govori i podatak da se na tom papiru na jednom mestu govori - Državna zajednica Srbija i Crna Gora, a na drugom Državna zajednica Srbije i Crne Gore!
       O gramatici još dve reči: državne zajednice ili zajednice država, znači isto. Prvo je imenski pridev, drugo posesivni genitiv.
       Kakva će biti sudbina nove “države”? Zašto bismo nagađali? Što državna televizija ne potraži odgovor od Jove Tarabića, proroka kremanskog.
       Zanimljivo je i šta je Vojislav Koštunica nedavno rekao. A rekao je, otprilike, da su ranije države pravljene sa velikim nadama, emocijama, idejama i da su, ipak, propale. Ova nastaje i bez velikih reči, i bez velikih pobeda, i bez naročitih želja, pa će možda biti bolje sreće.
       Čista filozofija, Isuse.
      
       PETAR IGNJA


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu