NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Novac više ne pada s neba

Nema više lakih para od političara, klubovi će sami morati da obezbeđuju sredstva. To bez dobrog marketinga neće biti moguće

      Najbolje ocenjeni igrač i najbolji strelac tek završenog italijanskog vaterpolo prvenstva Aleksandar Šapić nalazi se u Beogradu. Boravak u rodnom gradu iskoristio je da svojoj kolekciji priznanja (najbolji strelac osam prethodnih državnih šampionata u kojima je nastupao, najbolji strelac dva protekla Svetska prvenstva, Olimpijskih igara u Sidneju...) doda i jedno akademske prirode. Naime, Aleksandar Veliki, kako ga nazivaju sportski novinari, diplomirao je na Fakultetu za menadžment u sportu “Braća Karić” i tako postao prvi diplomirani sportski menadžer Srbije i Crne Gore. Ako znamo da Aleksandar Šapić obavlja i funkciju predsednika Vaterpolo kluba “Crvena zvezda”, a da pri tom ima nepunih 25 godina, jasno je da se znak supermena, koji je istetoviran na njegovom levom ramenu, nalazi na pravom mestu.
       “Generalno, sve u životu radim onako kako osećam da treba. U jednom trenutku sam se osećao tako i uradio tu tetovažu. Nema tu neke velike filozofije.”
      
       Da li je, možda došlo vreme da i jedan od pet najboljih vaterpolista na svetu ne zarađuje dovoljno, pa merka novi posao?
       - To je došlo samo od sebe. Nisam sebi postavio cilj da moram da završim fakultet. Jednostavno, počeo sam da dajem ispite, ujedno shvatio da mi ono što učim pomaže u sportskoj karijeri, ali i da me nadograđuje kao ličnost, tako da mi nije bilo teško da izdvojim vreme za učenje.
      
       Tema diplomskog rada bila je “Marketing u funkciji razvoja vaterpolo sporta”. Da li u tom pravcu treba da gledamo ako želimo da izađemo iz, čini se, nikad nezavidnije situacije kada je srpski vaterpolo u pitanju?
       - Naravno. Jer, novac više neće padati s neba. Znamo da je u prošlom sistemu klub mogao opstajati samo ako je imao jakog političara, koji je iz raznoraznih firmi novac preusmeravao u klub. Toga više neće biti i klubovi će sami morati da obezbeđuju sredstva. To bez dobrog marketinga, neće moći da se uradi. Međutim, marketing u vaterpolu kod nas je na jako niskim granama. Prvi koraci su napravljeni tek prošlog leta kada smo organizovali FINA Kup i tada se pokazalo da i vaterpolo može da sakupi veliki broj ljudi i da izgleda vrlo interesantno ako se odradi jedna dobra marketinška promocija. S obzirom na to da trenutno u zemlji, klupski gledano, nemamo visok kvalitet, mislim da treba početi kroz jedan dobar marketing reprezentacije s tim da bi klubovi prateći programe reprezentacije morali da pokušaju da nađu svoje mesto. Pre svega, vaterpolo mora da se približi ljudima i ono što je još jako važno sezonu bi trebalo što je više moguće pomeriti ka letnjim mesecima, jer vaterpolo je ipak sport vode, sport leta.
      
       Bečej, dojučerašnji vaterpolo šampion, praktično više ne postoji. “Partizan” je takođe u veoma teškoj finansijskoj situaciji, o vašoj “Zvezdi” da i ne govorimo. Mislite li da će naši klubovi u bliskoj budućnosti uspeti da isplivaju?
       - Nalazimo se u periodu tranzicije kada klubovi prelaze iz jednog načina finansiranja u drugi. Imamo situaciju koju je imala Mađarska pre deset godina i na njihovom primeru moramo da se učimo. Mene raduje što postoje dva relativno stabilna kluba u Crnoj Gori, što se u Nišu polako rađa jedan pravi vaterpolo centar i sa “Partizanom”, koji ima sve uslove da bude ponovo jedan moćan klub, i “Crvenom zvezdom”, koju ćemo, nadam se, uspraviti i eventualno jednim klubom iz Vojvodine, ponovo bi imali solidnu ligu.
      
       Da li opet možemo očekivati da naša zemlja ima vaterpolo šampiona Evrope?
       - Imamo mnogo talentovanih momaka. S druge strane, ako se želi tako nešto, bitno je i da država odredi spisak prioriteta. Jer, ako znamo da verovatno nikad nećemo biti u mogućnosti da budemo prvaci Evrope u fudbalu, hajde da vidimo gde je to moguće. A u vaterpolu jeste i tu treba tražiti zajednički interes biznisa i sporta. Jer, ako se ulaže u evropsku veličinu to više nije poklanjanje novca nego promocija u Evropi. Pa, ljudi širom Evrope verovatno nikad ne bi čuli za Bečej da nije bilo vaterpola.
      
       Iako igrate u inostranstvu i imate svega 25 godina prihvatili ste se funkcije predsednika “Crvene zvezde”.
       - U sve to ušao sam srcem, u želji da pomognem mom klubu koji je bio u jako teškoj situaciji. Zatekao sam ekipu koja je jedva opstala u ligi, imamo ogromna dugovanja, u kojoj godinu dana niko nije primio dinara. Oformio sam tim ljudi koji možda još nije najbolji ali će svakako biti, napravio projekat izlaska iz krize i verujem da ću uspeti. Pod uslovom da klub dobije već pomalo zaboravljeni bazen “11. april” na Novom Beogradu, što pokušavam da proguram već godinu dana. Ako to dobijemo, uz programe koje bismo napravili na bazenu i sponzore koje bismo privukli, garantujem da bih stvorio jedan vrlo stabilan klub. Bez bazena to je borba sa vetrenjačama i ako ga ne dobijemo biću prinuđen da se povučem. Treba znati da taj bazen nije samo pitanje vaterpola i “Zvezde”, koja je tamo bila pre 15 godina već i trista hiljada ljudi sa Novog Beograda i Zemuna koji nemaju bazen, nemaju odgovarajući sportski centar.
      
       Pre dve godine smo bili prvi u Evropi i drugi na svetu. Ovog leta je ponovo evropsko i svetsko prvenstvo.
       - Nema tu mnogo priče; kad je reprezentacija u pitanju, ambicije su uvek najviše. Voleo bih, recimo, da se ponovi 2001. ali da zamenimo medalje. Da budemo prvi na svetu i drugi u Evropi.
      
       GORISLAV PAPIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu