NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Čije su zasluge?

(Reagovanje: “Mučki pucanj u 600 mladih, NIN br. 2729)

      Vi niste opovrgli nijednu od navedenih činjenica koje sam navela povodom izvođenje “Karmine Burane” Karla Orfa. To što vaši nestručni saradnici znaju da tako dobro izvođenje nije bilo moguće da prethodne pripreme nisu obavljene kako treba, govori u prilog tome da oni zaista nisu stručni, pa nisu ni krivi što tako misle.
       Vi niste opovrgli činjenicu da većina, pazite šta sam napisala - većina pevača, na prvoj probi nije znala ni da pročita tekst, niti da je dirigent učio kontrabasiste da naštimuju svoje instrumente. Samo ste osporili da zasluga za sjajno izvođenje “Karmine Burane” pripada učenicima muzičkih škola i dirigentu Bojanu Suđiću, već sugerirate da ste za to zaslužni Vi i Vaše kolege direktori.
       Govorite da radite na reformi muzičkog školstva u saradnji sa Ministarstvom prosvete. Tačno je da mi to nije poznato, kao i odgovor na pitanje zašto bi baš Vama koji ste učestvovali u izgradnji, održavanju, a naročito na devastaciji te, na jedvite jade održane trošne kuće, neko poverio da pravite projekat za novu. Za neku u kojoj bi neki Legija, ili neka estradna zvezda bivali naučeni plemenitosti ili lepom vaspitanju? Lično ne bih, ali ja o tome ne odlučujem.
       Izjavljujete kako mnogi stručnjaci iz drugih zemalja imaju brojne pohvale za naše (vaše direktorske) pedagoške rezultate. Pružili ste mi priliku da Vas obavestim da sam i ja profesor, i da se moji učenici nalaze na gotovo svim cenjenim univerzitetima u Evropi, od Stokholma, Pariza, Barselone, Londona, Amsterdama i Temišvara, do Bostona i Njujorka. Ti moji učenici, formalno, imaju svedočanstva nekih od beogradskih škola koje su, kako Vam “nije” poznato, jedva završili, te nije pristojno da se vi direktori povremeno, i svakako ne sa pokrićem, kitite tuđim perjem.
       Da li su se profesori, na čiju se uvređenost Vi pozivate, zapitali koliko je štrajkova desetkovalo časove učenika i koliko je generacija zaboravilo šta znači imati pošteni školski čas? Mi jesmo muzički jadna sredina, ali da li ste se zapitali koliko je učenika muzičkih škola, pa i Vaše, jednom ili nijednom ušlo u salu Kolarčeve zadužbine i zašto je to tako. Da muzičke škole nisu ni nalik domu anđela, dakle, mestu u kome nema ni droge ni svih oblika devijantnog ponašanja, kako profesora tako i učenika, od verbalnih do fizičkih delikata, jeste bajka u koju niko neće poverovati, pa je Vaš vapaj za zaštitu istih u znaku jednakosti sa zaštitom žestoko privlačnog direktorskog mesta.
       Vi ste meni osporili dve stvari na šta, bezuslovno, nemate pravo. Jedna je da o nečemu imam mišljenje, drugačije od Vašeg, koje mogu da obrazložim argumentima onome ko želi da ih čuje, pa da ih (argumente) ukoliko ima bolje, jednostavno ne prihvati. To se mišljenje odnosi na neopravdano postojanje čak sedam srednjih muzičkih škola u Beogradu. Za njih ne postoje osnovni preduslovi, a to su: zainteresovanost učenika, neophodno opremljeni prostori i nepostojeći odgovarajući predavački kadar. Ja u takvoj školi nisam učila, niti sam takvu školu završila. Moji su profesori bili i ostali dostojni poštovanja i primer za ugled.
       Drugo pravo koje ste mi osporili jeste, bez prave ili lažne patetike, pravo na ljudsko dostojanstvo i život. Nazvali ste me masovnim ubicom dece i izjavili da sam izvršila samoubistvo. Ja sam tu morbidnu izjavu razumela tako što vi profesore koji su sebe prepoznali u ovoj priči, pozivate na unapred amnestiranu likvidaciju, u ime viših interesa, koje ste, razume se, vi postavili.
       Zaista, veoma malo znate za svoje doba i mesto na kome se nalazite, i nimalo o duhu tolerancije i prava na različitost mišljenja koja, kada se sukobe, ne smeju rezultirati egzekucijama. To pripada vremenima u kojima ste se Vi dobro snalazili i koja se, verujem, nikada više neće ponoviti.
      
       MILENA MILORADOVIĆ,
       Beograd


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu