NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Buba na Crvenom trgu

Pol Mekartni ostvario je stari san: održao je koncert pred 100 000 ljudi ispred Leljinovog mauzoleja

      Još od 80-ih godina, kada su Beatles-i prvi put tražili da pevaju na Krasnoj plošćadi - Crvenom trgu i bili, bez velikih objašnjenja odbijeni, Pol Makartni se pita (sa poprilično naivnim izrazom na licu) zbog čega je to bilo toliko neprihvatljivo i silno želi da mu se baš ta želja ispuni. Ni danas, u prijatnom ćaskanju sa predsednikom Putinom, nije dobio odgovor na svoja pitanja, ali je beskrajno srećan što se to ipak dogodilo.
       Valjda iz straha da se nešto ne izjalovi ili da, još uvek prilično moćni i tradicionalni deo ruske Dume ne odluči da ovaj hapening ipak spreči, ruski mediji nisu previše najavljivali ovaj koncert. Ali, onog dana kada se Pol Makartni pojavio u Sankt Peterburgu i izjavio da ne može da dočeka trenutak da zapeva na Crvenom trgu, sasvim pouzdano se znalo da koncert više niko neće sprečiti.
       Karte od 30.000 rubalja (1 000 dolara), pa naniže, do 1500 r (50 dolara) bukvalno su planule. Ka Crvenom trgu, gledaoci su krenuli dva sata ranije, jer je trebalo proći četiri kontrolna punkta da bi se stiglo na sam trg. Organizacija i obezbeđenje su bili besprekorni. Inače kruti i ćudljivi ruski policajci su bili izuzetno ljubazni, ali nepopustljivi u odluci da ne propuste nijednu flašu piva, ili nekog jačeg alkohola. Međutim, za raspoloženje koje je vladalo na trgu i nije trebao nikakav stimulans.
       Generacije 50-ih i 60-ih, pa i oni mlađi pristizali su na trg i sedali po asfaltu opušteno čitajući novine koje su specijalno za tu priliku štampane i deljene posetiocima. Raspoložene grupe ljudi su pevale pesme Bitlsa, ne propuštajući nijednu reč teksta. Čovek pored mene, videvši moju začuđenost reče: “Pa što vas to čudi? Mi smo engleski učili na pesmama Bitlsa.” Sredovečni parovi, držeći se za ruke, cupkali su uz zvuke svoje mladosti, a žene, u kojima su se probudile ustreptale devojčice, skinule su cipele i propinjući se na prste, šaputale nešto svojim osedelim muževima-rokerima. Sa leve strane prelepa građevina Gum-a koji slavi 110 godina postojanja. Iza bine crkva Vasilija Blaženog, sa svojim šarenim kupolama i tu malo dalje palata Kremlja, na kojoj sija rubin-crvena zvezda. Scena gotovo nestvarna. Na Crvenom trgu, koji je dugačak oko 400 m i širok oko 150 m, nedaleko od scene postavljene su na prostoru oko 100 m stolice (to su ona najskuplja mesta, ili VIP - zona), na koje lagano pristižu uvaženi gosti; svi, koji iole nešto znače u muzičkom svetu ove ogromne i prelepe zemlje su tu, estradne zvezde, političari, među njima gradonačelnik Luškov (ali ne u prvom redu, već negde u sredini).
       Koncert kasni više od pola sata, ali se niko vidno ne uzbuđuje. Rusi su 36 godina čekali na ovaj koncert i ovo zakašnjenje im ne znači ništa. Organizacija koncerta je koštala 2,5 miliona dolara, pri čemu je glavni organizator Alfa banka sasvim sigurno i profitirala.
       Konačno na scenu izlazi Pol Makartni, u crvenom sakou, farmerkama i patikama, pomalo ostareo, ali spreman da da sve od sebe. Prvi akordi “Hello, Goodbye” uvode nas u svet naše mladosti. Slede “Jet”, “All My Loving”, Eleanor Rigby, Live And Let Die, Birthay, Let It Be (Putinova omiljena pesma), The Long And Winding Road. Sve zajedno, 40 pesama. Pesmu Hey Jude pevao je ceo auditorijum.
       Ozvučenje je izvanredno i sve polako počinje da biva jedan divan rok-san. Kako se niže pesma za pesmom, publika se lagano zagreva, a Polovo lice dobija onaj poznati izraz dečaka, koji ne priznaje godine i svojom muzikom, koja je van vremena, mode i stila, objedinjuje ljude različitih boja kože, drugačijih pogleda, društvenih sistema. Sa zakašnjenjem od pola sata, ali tiho, u gledalište, na mesto pored Luškova ulazi predsednik Putin, trudeći se da ni na koji način ne poremeti atmosferu. Posle nekoliko pesama Pol se obraća publici na ruskom sa “Privjet, ribjata” - zdravo drugari, ili zdravo narode! (Moram da primetim, ne bez malo ironije da su se naši muzičari, poslednjih godina, osim Zdravka Čolića, koji su nastupali u Rusiji, publici obraćali isključivo na engleskom.)
       I kasnije, tokom koncerta, svaka njegova reč, izgovorena na ruskom izazivala je ovacije. Prate ga dve gitare, klavijaturista i bubnjevi, sve birani muzičari, za ovo hodočašće umetnosti. Šezdesetogodišnji Pol neumorno peva stare hitove Bitlsa, ali i svoje nove pesme, menjajući često svoje “levoruke” gitare, kao i ukulele gitaru, u spomen na Harisona, ali kada peva svoje čuvene stare pesme, seda za klavir. Priseća se svojih drugova Lenona, Ringa Stara, Harisona, pevajući pesme posvećene njima, kao i svojoj preminuloj supruzi Lindi. Sve vreme zahvaljuje predivnom i veličanstvenom auditorijumu, diveći se povremeno i zalasku sunca, koje čini celu ovu atmosferu na Crvenom trgu gotovo nestvarnom. I posle dva i po sata, za vreme kojih nijednog trenutka nije napustio scenu, Pol Makartni se oprašta od svojih moskovskih fanova pesmom “Back In The USSR” Na oduševljeno skandiranje publike “YE STER-DAY”, ponovo nastavlja sa svirkom još pola sata. Koncert se završava jednoglasnim i fascinirajućim “SPASIBA” (hvala) iz grla oduševljenih poklonika ovog muzičkog maga, kojih je, po procenama, bilo oko 100 000, na potpuno ispunjenom Crvenom trgu!
       Vidno uzbuđen i srećan ser Pol Makartni je posle koncerta izjavio da je na ovoj svojoj svetskoj turneji “Back in the World” imao divne koncerte u Beču i Rimu, ali da je ovaj koncert u Moskvi na Crvenom trgu mnogo više od toga. I zaista, i oni najmaliciozniji kritičari su potvrdili da je ovo događaj veka, ne samo za blistavu karijeru ovog velikog muzičara, već i za samu Rusiju. Ovakav jedan događaj može biti i simboličan kraj “gvozdene zavese” i duhovne razdvojenosti Istoka i Zapada.
      
       SONJA VUJOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu