NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Artisti i modeli

(Džejms Džojs: Uliks, prevod Zorana Paunovića, Geopoetika, Beograd, 2003)

      Vidiš li onog čoveka koji je upravo odskočio u stranu da ga ne bi pregazio tramvaj? - upitao je Džejms Džojs svoga brata Stanislausa. - Zamisli, da ga je pregazio, koliko bi odjednom sve što je taj čovek učinio postalo značajno. Ne za policijskog inspektora, već za svakog ko ga je poznavao. A tek njegove misli, za svakog ko bi mogao da ih sazna. To je ta moja ideja o značaju trivijalnih stvari koju bih želeo da prenesem dvema ili trima ubogim dušama koje će na kraju možda i pročitati ono što napišem.”
       Tako je, prema dnevniku Stanislausa Džojsa, govorio njegov brat Džejms uoči odlaska iz Dablina 1904. godine. Boravak na Kontinentu pretvoriće se u odiseju koja će potrajati do kraja Džojsovog života, tačnije do 13. januara 1941. godine. “Ideja o značaju trivijalnih stvari” postaće nukleus jedne od najfascinantnijih poetika dvadesetog veka. Umesto dve ili tri uboge duše, koje je priželjkivao kao svoje potencijalne čitaoce, Džejms Džojs će još za života imati mnogobrojne obožavatelje i sledbenike, pre svega zahvaljujući romanu Uliks, veličanstvenoj poemi koja opisuje jedan običan dan, 16. juni 1904. godine, u životu jedne anonimne dablinske duše. Jer, kako navodi prevodilac Uliksa Zoran Paunović u svom izvanrednom pogovoru, pravom trezoru suštinskih teza o Džojsu i njegovom delu, “nepoznati čovek koji se sklonio pred zahuktalim tramvajem dobiće desetak godina kasnije i svoje ime: zvaće se Leopold Blum i postaće glavni junak Džojsovog epohalnog traktata o značaju trivijalnih događaja, objavljenog pod naslovom Uliks”.
       Na skoro osam stotina strana, čitalac prati jednodnevnu odiseju Džojsovog junaka dablinskim ulicama, saznaje njegove najskrivenije misli, zalazi u krčme i pabove, odlazi na groblje, spušta se do hridi na obali dablinskog zaliva, upoznaje stotine likova koji čine “ulični nameštaj” jednog akvizitera novinskih oglasa. Ne postoji naizgled nijedna sporedna misao Leopolda Bluma, čak ni mutna naznaka misli, koja nije proknjižena u inventaru tog četvrtka čiji ton izdiše na obodu novog dana. Rekao bih da nije slučajno Džojsov junak reklamni agent za oglašavanje u novinama. On, koji trguje činjenicama od jednoga dana, kolekcionar efemernosti, hroničar zaboravljenih trenova, premrežuje asocijacijama jedno relativno “sve”. Nema drugog sveta do onog koji se rasprostire u njegovoj svesti. Kako je govorio Maljevič, “čovekova lobanja jednaka je svemiru, jer je u njoj smešteno sve ono što čovek u svemiru vidi, u lobanji se takođe kreću sunce, čitavo zvezdano nebo kometa i sunca, i isto se tako oni kreću i svetle kao i u prirodi, isto tako se u lobanji pojavljuju komete, i kao što iščezavaju u prirodi iščezavaju i u njoj, u njoj postoje svi projekti savršenstva. Epoha za epohom, kultura za kulturom, pojavljuju se i nestaju u njenom beskonačnom prostoru”. Vasiona Džojsovog Uliksa, svet jednog jedinog dana naseljen hiljadama lica slučajno uhvaćenih u prolazu, prizorima koji se nikada više neće ponoviti u identičnom rasporedu svetla i šumova, reči i pokreta, uspostavlja se kao autentično tkivo Istorije.
       Kada je napustio Dablin, Džejms Džojs je imao nepune dvadeset i dve godine, i do kraja života samo je dva puta nakratko posetio rodni grad, međutim, učinio ga je pozornicom svojih knjiga. Zadržao je u pamćenju luksuzne zgrade Grafton strita i siromašna predgrađa, crkve i bordele, vlasnike pabova i lokalne pesnike, prosjake i ekscentrike. Kako beleži prevodilac Zoran Paunović, “postupkom preciznog imenovanja gradske toponimije, zatim ljudi koji s ciljem ili bez njega kreću dablinskim ulicama i trgovima, kao i naizgled najbeznačajnijih postupaka tih ljudi, Džojs ukazuje i na to koliko je svaki dan, svaki trenutak ljudskog života zapravo čitav jedan život u malom, koliko sudbonosnih trenutaka neopaženo mine mimo nas i koliko je svaki, i naizgled najbeznačajniji ljudski život jedinstven i neponovljiv”. I tu se Leopold Blum dodiruje sa arhetipskim Homerovim junakom Odisejem. Svejedno što Blumova odiseja jeste od jednoga dana lišena mitologijskih mizanscena i uzbudljivih avantura, ispunjena beskonačnim sledom trivijalnih dešavanja.
      
       Porinut u lavirint grada, izgubljen u mreži monologa, Leopold Blum oplovljava vlastiti univerzum, kao što je i njegov tvorac, Džejms Džojs, “dobrovoljni izgnanik” u Puli, Trstu, Cirihu i Parizu mogao da pravilnim redosledom nabroji nazive prodavnica Talbot strita, jedne neugledne, sporedne dablinske ulice, hodajući u mislima od mesta gde je nekada bio Nelsonov stub do Eimijens strita, i istim putem natrag, drugom stranom. Jedna Džojsova tetka godinama ga je obaveštavala u pismima o promenama koje su se dešavale na licu grada, jer sa novim vlasnicima pabova i trgovina u Grafton stritu, i okolnim ulicama centra, menjali su se i nazivi i fasade.
       A kritika je slaveći i napadajući roman Uliks precenjivala udeo Homerove Odiseje, kao da je Džojs goblenista koji na poznatoj matrici samo upisuje novi sloj, puritanski se zgražavala nad lascivnim monologom Moli Blum kojim se roman okončava, ili do besmisla izvodila objašnjenja skrivenih simbola i metafora. Vremenom je oko Džojsove građevine podignut zid raznih stereotipa i jalovih tumačenja koji je zaustavio “obične čitaoce” da zakorače u lavirint u kojem, kad se jednom nađu, sve postaje tako blisko i poznato, jer kako kaže prevodilac Zoran Paunović, “Uliks je, pored ostalog, i jedna od najzabavnijih knjiga ikad napisanih, prebogato umetničko delo u kome će svaki čitalac koji mu pristupi bez predrasuda pronaći sve ono od čega je po pravilu sazdana istinska umetnost: smeh i suze, ljubav i smrt, život.”
      
       DRAGAN VELIKIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu