NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Nevidljivo svetlo

Novo Jugoslovensko dramsko pozorište dobilo je i novo unutrašnje i spoljašnje osvetljenje, koje kao da dolazi iz svemira. Nema više sijalica, nema reflektora, ne vidi se odakle svetlo dolazi, a svetli, sve, kao u snu na javi. Tako će, uskoro, biti osvetljeno i monumentalno zdanje Savezne skupštine

      Gradovi u Evropi, oni koji spadaju u kategoriju imperijalnih gradova, sa monumentalnim građevinama od kojih naš čovek, kad ih vidi, ostaje zapanjen, uradili su, poslednjih godina i nešto više od arhitekture: oni su te svoje palate tako osvetlili, da je ceo prizor postao gotovo fantastičan. Nije reč samo o tome da tamo sve blešti, noću, da igra i titra kao i život u tim metropolama, nego je reč o tome da savremeni čovek savlada tamu i da sve bude raskošno i šareno, kao kad se pale bengalske vatre.
       Zašto je to toliko važno? I praiskonski čovek odavno je osetio da se u svemiru bije večna bitka između svetlosti i tame. Svetlo je dobro, tama je zlo. Svetlo je Bog, tama je đavo (manihejska osnova na kojoj se zasniva i hrišćanstvo). I Njegoš je u Gorskom vijencu (prema analizi Anice Savić Rebac) postupio manihejski pa je borbu svetlosti i tame, dobra i zla, simbolisao borbom krsta i polumeseca. U to vreme za Crnogorce drugoga puta nije bilo, da bi ih bilo.
       A sada - o novom svetlu i novoj tehnologiji osvetljavanja. Od onog dana kad je Edison izumeo električnu sijalicu, sa ugljenom niti koja se žarila, današnje klasične sijalice nisu daleko odmakle. Umesto “uglja”, koji je loš provodnik, u njima se žari volframova žica. Naravno, loši provodnici struje izazivaju veliki otpor što dovodi do usijanja žice, ona svetli ali ona se i užasno greje i troši mnogo energije. I sijalice crkavaju, lako.
       Novo svetlo, zovimo ga tako uslovno, potpuno je hladno. Svetli zahvaljujući led diodama. E sad, šta su led diode, duga je i stručna priča. Neka čitalac samo zna da su diode poluprovodnici, na kojima je zasnovana današnja elektronika.
       Interesantno je da u Srbiji postoji firma koja ovo savremeno osvetljavanje uvodi. To je Svetlost teatar, čiji je vlasnik Olivera Mitrović. Oni su i uveli ovo savremeno osvetljenje u Jugoslovensko dramsko pozorište i uveliko se prave projekti za Saveznu skupštinu, Tehnički fakultet, crkvu Svetog Marka, tri beogradska mosta...
       - Suština naše tehnologije, našega rada, teži tome da se primene štedni izvori osvetljavanja, jer je poznato da je štednja energije danas u svetu pravilo prvo. To je zaista prvi zadatak novoga veka. Postoje u Evropi, pogotovo u Americi, niz proizvođača koji takve izvore inkorporiraju u svoje svetlosne sisteme. Jedan od takvih sistema predložen je u projektu za Saveznu skupštinu, a deo svega toga može se već videti u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. Zašto smo se odlučili da izaberemo baš ove svetlosne izvore? Prvo, zbog njihove trajnosti i zbog njihovih minimalnih dimenzija. To su izvori koji onima koji su unutra daju ugodan ambijent a da, pri tom, ne pretenduju da u prostoru u kome svetle, bilo šta sebi potčine. Od samog enterijera do spoljne fasade zgrade. I fontana na ulazu u pozorište tako je osvetljena. A portalni venac u sali i kompletan foaje dobili su jedno bazilikalno svetlo i sve izgleda tako da svetlo dolazi niotkuda. Naravno da ništa ne dolazi niotkuda. Postoji izvor, ksenonski, koji daje tu refleksiju, samo što se on ne vidi. To jeste mala umetnost - kaže Olivera Mitrović.
       Koliki je životni vek ovakvog sistema osvetljavanja? Ksenonski traje dvadeset hiljada sati, s tim što je vek dioda tri puta duži. Jednostavno rečeno, kad se ovaj sistem ugradi, ljudi mogu biti mirni pet godina. Nema pregorevanja sijalica, nema njihove zamene, nema merdevina i ekipa radnika - za održavanje. Izbegnut je rizik koji nose merdevine kad su rasklimatane (a danas je mnogo toga kod nas klimavo) i tako dalje i tome slično.
       Da naglasimo: reč je o velikoj uštedi struje. Kad bismo hteli da Beograd na klasičan način, sijalicama, osvetlimo tako da i noću izgleda kao danju, bio bi nam za to potreban jedan Đerdap. Mi nemamo dovoljno struje, pogotovo zimi, jer struju gutaju stari način osvetljavanja i sve one sprave koje se greju (bojleri, šporeti, grejalice...). Dobro, kažimo da će naša država (jednoga dana a možda i pre) moći da proizvodi dovoljno struje, sve više struje, ali onda se mora kazati šta to još može da donese: podizanje čudovišnih električnih centrala, besomučno kopanje po utrobi zemlje radi uglja. Sledi dakle, promena ekološkog sistema jednog kraja, jedne oblasti i tone otrova u vazduhu. Hoćemo li u takvoj uništenoj prirodnoj ravnoteži, u kojoj će duže živeti oni koji ne dišu, opstati kao prirodna bića, kao božja stvorenja? Neka neko ode u Obrenovac i tamo proba da neguje lale, za izvoz. Kada će te lale procvetati? I da li će umesto lala iznići neko čudovišno bilje, sa očima iza leđa?
       Nas zanima ko proizvodi to novo svetlo. Rade to mnogi u svetu, a jedna od vodećih firmi nalazi se u Ženevi - Agabekov. Njen je vlasnik Jurij Agabekov. Sticajem okolnosti od 1946. godine proveo je jedanaest godina baš u Kosovskoj ulici, preko puta Savezne skupštine. A onda je Jurij otišao u inostranstvo, u Ženevu. Radio je tamo sve i svašta. Danas je vlasnik poznate svetske firme za moderno osvetljavanje monumentalnih zgrada. Osvetlio je Luvr, pariske mostove, prinčevu palatu u Monaku, najlepše zgrade Barselone... Svi izlozi Kartijea u svetu svetle njegovim svetlom.
       Danas želi da osvetli i Saveznu skupštinu u Beogradu. Kraj nje je odrastao i misli da zaslužuje veličanstveniji izgled.
      
       PETAR IGNJA


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu