NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Vladikin prijatelj?

(“Moj prijatelj vladika Nikolaj”, NIN br. 2735)

      Sa čuđenjem sam pročitao članak “Moj prijatelj vladika Nikolaj” objavljen u NIN-u 29 maja.
       “Svedok istorije” - (NIN br. 2634 od oktobra 2001), g. Branko Milinović iz Laguna Beach-a, California opet pokušava da prekraja istoriju. Ovoga puta ne govori o “svojoj pomoći” vladici Nikolaju u logoru na Banjici i Okružnom zatvoru u Beogradu, jer se to nije dogodilo. Sada pominje “svoju brigu” o vladici u Njujorku krajem četrdesetih godina. Kao što sam odgovorio na “slučaj Banjica”, i sada tvrdim da podatak o pomoći i brizi o vladici Nikolaju u Americi nije tačan.
       Moj teča je bio Tiosav Velimirović, sinovac vladike Nikolaja. Poznajem ga od 1953. godine. Sa njim kao i sa njegovim bratom od strica vladikom šabačko-valjevskim Jovanom Velimirovićem vodio sam mnogobrojne razgovore u vezi sa životom i radom vladike Nikolaja u zemlji i inostranstvu. Nikada mi nisu spomenuli ime g. Branka Milinovića. Upoznao sam i g. Gačića, pisara vladike Nikolaja preko koga je vladika slao pomoć iz Amerike u zemlju. Ni on nikada nije spomenuo “bliskog prijatelja” g. Milinovića. Kod g. Gačića sam početkom 1960. upoznao g. Marka Radosavljevića, sadašnjeg vladiku raško-prizrenskog Artemija. Ni on u svojoj biografiji o Svetom vladici objavljenoj 1991. ne spominje g. Milinovića.
       Tiosav Velimirović i vladika Jovan Velimirović su pokrenuli postupak za prenos moštiju vladike Nikolaja iz manastira u Libertivilu u zagrobnu crkvu u vladičinom rodnom Leliću. Vladika je sahranjen uz najviše crkvene počasti 12. maja 1991.
       Igrom sudbine Tiosav Velimirović je preminuo toga jutra. Smatram da se odužio svome stricu, jer se izborio kod ondašnjih vlasti da dobije dozvolu da se svete mošti prenesu u rodnu zemlju.
       Koliko je meni poznato, g. Branko Milinović nije bio na iskopu kostiju u Libertivilu, ni na sahrani u Leliću.
       Ono što me je najviše rastužilo u objavljenom članku, jeste pisanje da je vladika pio i pušio i da je g. Milinović “često morao da krije flašu od njega”. To novoproglašeni svetac naše Crkve nije zaslužio!
       Ne verujem da g. Milinović poseduje zajedničku fotografiju ili pismo upućeno njemu od vladike Nikolaja. Voleo bih da me upozna sa živim svedocima njegovih “istorijskih tvrdnji”.
      
       VLADIMIR KULMATICKI,
       Njuport Bič,
       Kalifornija


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu