NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Govorite li latinski?

(ili: ako smo, i pomoću kranjskog loptanja u vodi, pokazali koliko je, još uvek, moćna ljudska supstanca podunavske Prve Evrope onda ćemo, valjda, lakše da dokažemo i da je latinski nastao iz srpskog)

      Lepo sam sedeo u ligeštulu, posle nedeljnog ručka, i blenuo u Čigotu. Omorina. Malo zevam u Čigotu, malo čitam Cvijića, njegovo “Balkansko poluostrvo”. A taj Cvijić me sve više nervira. Kao:” Dijalekti srpskog jezika postojali su i u tračkom i u ilirskom govoru”. Da li taj zna šta je napisao? Onda bacim “Balkansko poluostrvo”. Počnem da testerišem drva, jer srpske gazde, domaćini, još u junu spremaju se za zimu. Navalio, ko mutav, testerišem i psujem u sebi Cvijića, a naša kućevna veverica me gleda zblanuto sa zlatnog bora. Samo što ne kaže: “Vidi budalu, seče drva po junskoj omorini.” Kad, čujem i jedan drugi glas: “Dragi, da li ti znaš da su danas Duhovi, Sveta Trojica!?” Jes, Duhovi, a ja vredan. Srpska posla. Vratim testeru i “magare” na svoje mesto. Uhvatim se za Jiričeka, za njegovu “Istoriju Srba”. I zaigra mi srce. Jer, opisujući granice Zapadnog Rimskog carstva, on kaže: “U latinsku oblast ušla je i TROJANOVA DAKIJA u kojoj je, posle napuštanja, čitav niz tvrđavica na levoj obali Dunava bio posednut od strane Rimljana sve do u vreme Justinijanovo.”
       Trojanova Dakija na levoj obali Dunava. Nije li “čitav niz tvrđavica na levoj obali Dunava” bio u sastavu moćne trojanske države na Dunavu? I ne kaže li i Homer da su “susedi Trojanaca bili Mezi i da su živeli pored Istra tojest Dunava”. A i Strabon. Nije li tvrdio da su i “maloazijski Mezi poreklom iz Trakije i da su i u Maloj Aziji bili susedi Trojanaca”. To samo može da znači da su Mezi sa Trojancima zajedno otišli sa Dunava, po padu Troje, i da su u Maloj Aziji osnovali drugu Troju. Onu, Šlimanovu...
       Jedan carić sleteo je na šljivu i gleda me u ligeštulu. Latim se dvogleda da zumiram, da se divim njegovoj carevićkoj ćubi, zlatnom perju, ali jokac. Ne da carević da ga gledaš kroz spravu, kroz mašinu. Zna da dvogled, začas, u rukama ljudskog stvora postane snajper.
       Grmi potmulo izdaleka, od Drine. Valja begati za Beograd.
       Odmah da priznam; nisam gledao kako smo podavili Hrvate u Kranju. Ali sam zato gledao zemlju Srbiju koja gleda taj vaterpolo. Nigde, bre, žive duše na Ibarskoj magistrali! Da se Srbi nisu odselili, opet, negde iza Karpata? Ili ih je nalegla neka čuma? Da li je Srbija, opet, terra incognita? I, već, vidim; za koju godinu ubeđivaće nas da, ovde, nikad nismo živeli, da smo se doselili na Balkan u 21. veku, i, odmah, onako varvarski grunuli u Kranj. Tamo smo videli da se u bazenu loptaju Seneka i Arhimed, tojest, prava Evropa, te smo i mi skočili u bazen i pobedili. Sokrat je skočio, barabar sa nama, karpatskim varvarima. Ponela ga je, verovatno, naša slovenska priroda, nasleđeni rasni nagon... Sokrat u bazenu sa divljim Srbima! To je tema za Miletu Prodanovića, za postmoderni roman.
       Da nije bilo pet-šest kamiončina pomislio bih da je Ibarska magistrala napravljena za mene, da se bezbedno, natenane u nedeljnom špicu vikenda vratim sa Zlatibora u Beograd, kao drug Tito što se vraćao... A vraćao se, jednom, i Krcun pa nije stigao, imao gumi-defekt, tu, kod Lazarevca, ali Vuk Drašković se zato vratio, a imao čeoni...Čudo ti je Ibarska magistrala; ko prođe, prošao je. Ko ne prođe dobije krajputaš. Kapirate, valjda, šta hoću da vam javim; dok su Srbi davili Hrvate u Kranju iskoristio sam priliku da živ stignem sa vikenda u svoj topli dom. Veoma je važno, u životu i vaterpolu da imaš osećaj za tajming. Kad imaš tajming, ne brigeši brale, život je pred tobom!
       Sa Zlatibora su me ispratili planinski gromovi, na Novom Beogradu su me dočekale salve iz kalašnjikova i ostalog lakog naoružanja. Dakle, pobedili smo, brate, i u deželi, jebote! I gde sve još treba da pobedimo da bismo dokazali da smo arijevci, hiperborejci, zovite to kako god hoćete? Gde sve još treba da pobedimo da bismo dokazali da ovde pored Dunava, gde su nas opet sabili, još uvek živi i pulsira najmoćnija ljudska supstanca Prve Evrope, one vinčanske... I da li vam je onda jasno da ćemo biti prvaci Evrope i kada se Crnogorci otcepe od nas, samo što ćemo onda morati njih da davimo u finalu; u Budvi ili na Tašu. Neka odaberu gde im je slađa voda, gde ima manje hlora i pišaće.
       A kada nas sabiju u Beogradski pašaluk, kada nam uzmu Kosovo i Vojvodinu, opet ćemo biti prvi u Evropi, samo što ćemo onda u polufinalu morati da davimo Vojvođane. Ta maniii, biće belaja! Ali, to ti je slovenska priroda; sve što je više stiskaš sa svih strana, ona daje bolje rezultate. “Nasleđeni rasni nagon”. Kovanica nije moja, pozajmljena je iz “Ane Karenjine”. Ono kada Vronski kreće u dobrovoljce za Srbiju...
      
       Pa šta!? Šta ako sam sve to rekao na Ju info kanalu, deset minuta posle divljanja hrvatskih dečkija u Kranju? A što me je voditelj Nenad Ristić sve to pitao? Što me pita šta mislim o budućnosti državne zajednice Srbije i Crne Gore? Što me pitao, uopšte, za Kapije vremena i za vaterpoliste? Šta sam mogao drugo da mu kažem, a da ne zamuckujem? Nasleđeni rasni nagon, brate, nego šta! Samo da je i psiholog Tadić skočio u bazen, ih, bio bi mega-događaj. Ali, ne da mu lekar. Krsta, išijas, spondiloza. Potmule bolesti bivših vaterpolista. Nego, zašto se onda na suvom nije pokazao, naš ministar vojni? Zašto nije skinuo sako, i zasukao rukave? Zašto nije jurnuo na tribine? Garantujem da bi Šapić i kompanija krenuli za njim kao što smo jurili za ludim Aleksandrom Makedoncem kada je krenuo na Persiju? Oh, kako bi samo letelo perje po Kranju! I kako bi samo skočio rejting, domaći i inostrani, našem ministru vojnom! Odmah bi, preko reda, bili primljeni u NATO, ne bi čekali u predsoblju Partnerstva za mir!
       A i ovo sa Šljivančaninom uzbudilo me, ali, pre svega, etimološki. Jer, staroslovenski se, za šljivu, kaže sliva. A onda u jednom rečniku čitam da je u srpski jezik sliva ušla iz SREDNjOLATINSKOG to jest iz - srednjovekovnog latinskog!?
       Kapirate li, konačno, da je latinski jezik nastao iz srpskog i da je to bio novogovor novokomponovane rimske aristokratije? A kada je Rim pao izumro je i latinski. Kao što će izumreti i virtuelni hrvatski, onaj sa HRT. A dotle ćemo da ih deljemo u vaterpolu.
      
       DRAGAN JOVANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu