NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Šifrovano izvinjenje

U onome što se ovde očekivalo kao izvinjenje zbog zločina u Drakuliću i drugim selima u okolini samostana Petrićevac, ostalo je mnogo nedoumica. Izveštači su se razlikovali; dok su jedni javili da je bilo izvinjenja, drugi su to razumeli samo kao poziv za međusobno praštanje

      Ako se izuzme da je papa, kako su neki izveštači javili, prvi put bio među Srbima, boravak od desetak sati poglavara Rimokatoličke crkve Jovana Pavla Drugog u Banjaluci verovatno za Vatikan ni po čemu nije bio poseban i izuzetan.
       Proglašavanje blaženim katoličkog laika Ivana Merca nije poseban događaj, jer ovaj papa je beatifikovao više ljudi (više od petsto ljudi širom planete) nego sve pape pre njega. Prvobitno Vatikan je imao nameru da se beatifikacija Merca obavi u Osijeku prilikom nedavne posete pape Hrvatskoj ali na insistiranje katoličke biskupske konferencije Bosne i Hercegovine krajem prošle godine, plan je promenjen.
       Bolji poznavaoci papinih pohoda tvrde da je bilo bezbednosno rizičnijih i da su mere koje su preduzete prilikom posete Banjaluci prilično kontraproduktivne. Prvo, specijalni avion je doleteo na banjalučki aerodrom u pratnji borbenih aviona NATO-a. Na svakih deset metara od aerodroma do Petrićevca, mesta misnog slavlja, s obe strane puta dugog dvadeset pet kilometara stajao je policajac. Pored četiri hiljade policajaca Republike Srpske u bezbednost je bilo uključeno i više hiljada pripadnika međunarodnih mirovnih snaga SFOR-a koji borave u Bosni i Hercegovini.
       Da li su ovakve mere bezbednosti zaista bile potrebne, pitanje je za policijske eksperte ali to je bio povod za dalja pitanja: kakav je to pohod mira, kakve su to poruke tolerancije kada se moraju braniti i čuvati tolikim oružjem?
       Ključni ljudi zaduženi za bezbednost, međutim, tvrde da je jedna priča taj pojavni oblik - ogroman broj uniformisanih policajaca i onih u civilu koji su namerno otkrivali šta rade kako bi, valjda, impresionirali i isprepadali sve one koji su bili spremni na incident. Druga priča je, tvrde, mnogo ozbiljnija - to je nevidljivi rat raznih grupa i obaveštajnih službi kojima je incident u Banjaluci trebao. Kao ilustraciju navode i primer jednog Albanca koji je pokušao da opljačka neke vernike u blizini banjalučke biskupije. Munjevito je reagovala policija i sve je rešeno a izveštači taj detalj nisu ni registrovali. To, međutim, nije bio pokušaj pljačke već pokušaj izazivanja ozbiljnijeg nereda, tvrde u policijskim krugovima.
       Uostalom, među više od sedam stotina novinara koji su pratili posetu bilo je i onih koji su otišli razočarani jer incidenata ili sličnog spektakla nije bilo a oni su upravo zbog toga došli.
       Bilo je, istina, uoči posete događaja koje su neki videli kao najavu protesta ili incidenata u vreme papine posete. Najozbiljnijim se smatrao protest i negodovanje što se misa beatifikacije održava kod samostana Petrićevac jer se nedaleko nalazi spomenik za 2 700 Srba, meštana okolnih sela, koje su ustaše poklale u jednom danu 1942. godine. Koljače je predvodio jedan fratar iz tog samostana Petrićevac. Posebno su u danima pre posete bili uporni retki preživeli i njihovi potomci a dobili su podršku urbane Banjaluke pa su se na ulicama uoči posete pojavile plakate i leci sa natpisom 1942-2003. Jedan broj mladih nosio je slične majice uz natpis “pa-pa” što je, valjda, trebalo da bude poruka - odlazi. Policija je reagovala vrlo energično, pohapsila mnoge, a nemali broj ljudi vreme posete po odluci policije proveo je u kućnom pritvoru.
       Raspoloženje Banjalučana pravoslavaca, koji su odvajkada ovde ogromna većina, verovatno je dobrim delom odrazilo i ponašanje najpopularnije ovdašnje radio-stanice - BIG. Oni nisu objavili ni jednu jedinu reč o dolasku i boravku poglavara Rimokatoličke crkve, mada vesti daju svaki sat. Na pitanje zašto su tako postupali, usledio je odgovor radijske ekipe da su papu dočekali samo političari i policija, a ne Banjalučani i da to za njih nije vest.
       I, zaista, među vernicima na misnom slavlju kod samostana Petrićevac ( između pedeset i sedamdeset hiljada ljudi) bilo je najmanje 80 odsto ljudi sa strane. Bez namere da sumnjaju ili vređaju bilo čija verska osećanja, ali za lokalne novinare bilo je pravo iznenađenje skandiranje mase: “Mi smo papini, papa je naš”, “Papa, mi te volimo”... Pomalo je to podsetilo na neko već davno vreme kad se tako skandiralo “najvećem sinu...”, a pomalo i na stadionsku atmosferu.
       Misi beatifikacije Merca nije prisustvao niko od predstavnika Srpske pravoslavne crkve dok predstavnici islamske i jevrejske verske zajednice jesu. Sa vladikom banjalučkim Jefremom papa se susreo u prostorijama banjalučke biskupije. Ostale vladike Srpske pravoslavne crkve bile su osamdesetak kilometara daleko od Banjaluke na verskoj svečanosti na planini Janj.
       Katolička crkva je očekivala brojniju delegaciju SPC i ta svoja očekivanja su isticali u svim susretima sa novinarima uoči posete. Smatra se da je ovim SPC poslala prilično jasnu poruku Vatikanu da poseta nije bila pripremljena, dobro odmerena ni vremenu ni po mestu i da u odnosima dve crkve ima još podosta neraščišćenih stvari.
       Papa je u pozdravnom govoru izgovorio i ove reči: “Bratski pozdrav upućujem njegovom blaženstvu patrijarhu Pavlu i članovima Svetog sinoda pravoslavne crkve. Novi polet, što ga je u novije doba zadobio naš put ka uzajamnom razumevanju, međusobnom poštivanju i bratskoj solidarnosti, razlog je radosti i nade za ovaj kraj.”
       Ostale verske zajednice je samo spomenuo bez navođenja bilo čijeg imena.
       Ako je u pozdravljanju poglavar Rimokatoličke crkve bio jasan u onome što se ovde očekivalo kao izvinjenje zbog zločina u Drakuliću i drugim selima u okolini samostana Petrićevac, ostalo je mnogo nedoumica. Izveštači su se razlikovali; dok su jedni javili da je bilo izvinjenja drugi su to razumeli samo kao poziv za međusobno praštanje.
       Secirajući svaku reč, lokalni analitičari su ovde našli priznanje i poziv svima na međusobno praštanje, nikako izvinjenje kakvo su očekivali.
       Jasniji je bio biskup banjalučki Franjo Komarica koji je u svojim rečima oprostio drugima i zamolio druge da oproste zbog zlodela počinjenih od pripadnika Katoličke crkve. On je, međutim, govoreći o događajima iz poslednje decenije prošlog veka, spomenuo samo stradanje njegovih vernika i izazvao oštru reakciju celog političkog vrha Republike Srpske koji se dan nakon odlaska pape oglasio oštrim saopštenjem.
       Polemika će, barem na ovom lokalnom nivou, biti još dosta, pogotovo za one koji uvek traže šta još ima iza - osim onog što se čulo i videlo. Najbolje to ilustruju brojni sajtovi na Inernetu gde se ne biraju reči. Za Vatikan, osim činjenice da se sve to dogodilo među Srbima, pa makar i uz neverovatne mere obezbeđenja, sve drugo je izgleda rutina. Ivan Merc je ionako bio predviđen za beatifikaciju u Osijeku i jedan je od pet stotina u poslednjih dvadesetak godina. A poseta je bila samo jedna od stotinu jedne koliko je ovaj papa napravio. Za Patrijaršiju SPC i oficijelni Beograd ostaje, izgleda, posao dešifrovanja onih nekoliko rečenica koje je papa izgovorio.
      
       BRANISLAV BOŽIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu