NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Jezik
Metar, ni kratak ni dugačak

Pobrkana slova, brojke, mere... i reči

      Da “Politika” ima hroničnih problema s razlikovanjem ćirilice od latinice - to smo već videli mnogo puta. Izgleda, međutim, da se i “Ilustrovana Politika” ugleda na svoj matični list. Gordana Galogaža, stari saradnik ove rubrike, šalje mi iz jednog majskog broja “Ilustrovane” članak o Lisi Braun, Engleskinji srpskog porekla. Tu piše “Ohford universitu press”, pa “The English Book”, “Macmillan education”, “stiff upper lip”, sve čistom ćirilicom, osim u izrazu “three day week”, gde je uspelo da se probije bar jedno englesko slovo, “dabl ju”!
       Zaista je dvoazbučnost jedna muka velika. O tome svedoči i pismo Nikole Čeha, koji u Solunu prati NIN na Internetu. Povremeno, kaže on, javljaju se greške kao “Njindonjs” umesto Windows, ili “Scientifiljue” umesto Scientifique. Iz toga on zaključuje “da se negde u toku pripreme tekstova vrši promena pisma sa latiničnog na ćirilično, te na kraju opet na latinično. Posledica je da pojedina slova (nj, lj...) bivaju zamenjena ekvivalentima na ćiriličnoj tastaturi (nj, lj...).”
       Neko brka slova, a neko mere. Evo šta piše Đorđe Herceg iz Novog Sada: “Često u novinama pročitam ili na televiziji čujem da je neko pucao iz puške ‘kalibra 50 milimetara’ i slične besmislice. U današnjem ‘Dnevniku’ sam našao sledeću rečenicu: ‘Žrtva je imala 11 metaka u telu, koji su ispaljeni iz puške kalibra 22 milimetra.’ Pitajte bilo koga ko se razume u colovske mere (vodoinstalatera, na primer), pa će vam objasniti da je kalibar .50 u stvari pola cola ili pola inča, što znači 12,7 milimetara, Kalibar .22 je 5,58 milimetara. Formula je jednostavna, samo treba pomnožiti sa 25,4 da bi se dobila mera u milimetrima.”
       Dodajmo, objašnjenja radi, da Anglosaksonci umesto naše decimalne zapete upotrebljavaju decimalnu tačku, a za brojeve manje od jedan, ko zna zašto, ne pišu nulu nego samo tu tačku. Otuda njihov broj .50 odgovara našem 0,50, njihovo .22 našem 0,22.
       I kad je već o merama reč: Stevan Peter zamera listu “Danas” zbog vesti pod naslovom “Festival kratkog metra u Las Vegasu”. U tekstu se kaže da će jedan tabloid iz tog grada “organizovati festival kratkog metra uz obrazloženje da ljudi treba da gledaju još nešto osim mašina za kocku”. Naš čitalac na to primećuje: “U osnovnoj školi se uči da je jedinica kojom se meri dužina - metar. Ni kratak, ni dugačak, već jednostavno metar... Kad neko u novinama prenosi činjenice o nekom događaju, ne može sebi dozvoliti da se izražava intimnim govornim stilom i da tvrdi nešto što ne postoji.”
       Na besmislenost izraza “kratki metar” svojevremeno je ukazivao Kosta Timotijević, u svojim duhovitim jezičkim rubrikama u “Borbi”, “Našoj štampi” i “TV novostima”. Opomene su, kao i uvek, ostale bez rezultata. Filmski radnici u svom žargonu kratkometražne filmove zovu “kratki metar”, a novinari to nekritički prenose. Nije primećeno da je ma ko od njih za malolitražne automobile rekao “mali litar”, ili za višespratnu zgradu “viši sprat”.
      
       Još jedan besmislen izraz, po inž. Dušanu Brkiću, jeste “montažno-demontažni” (objekat, građevina i sl.). Sve što se montira, kaže on, može se i demontirati, rasklopiti, pa je dvodelni pridev nepotreban. Inž. Brkiću takođe smeta termin “udarna rupa”, čest u izveštajima o stanju puteva. Zaista, šta tu znači pridev “udarni”, i da li na drumovima postoji i neka druga vrsta rupe koju bi trebalo razlikovati?
       Fotokopiju jednog eseja o divama, iz NIN-a, šalje mi prof. Dimitrije Buntić. Esej je izašao još pre šest meseci, ali ga ne bi trebalo zaobići, jer zvuči kao parodija “učenog” stila. Tu se kaže da je diva “nešto fragilno, fatalno i intaktno”, da je “eksorbitalna”, da se u njoj otelovljuje ‘autentičnost ‘celebritdž culture’ koja je danas veliki medijalni fascinozum”. Tu su još pregršti reči kao “ekscelentno”, “konturiran”, “singularan”, “martir”, “paralelitet”, “najprominentniji slučaj”, “razantni tempo” i tome slično. “Da li je on, učeći engleski, zaboravio srpski?” pita se prof. Buntić o autoru ovog teksta. Verovatno nije, ali je izgubio osećaj za meru, za onu granicu preko koje, čak i za čitaoca koji nema ni trunke purizma, gomilanje stranih reči počinje da deluje smešno.
      
       IVAN KLAJN


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu