NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Tirnanija
Dole škole!

Prijemni ispiti za srednje škole i fakultete nalik su nepostojećem olimpijskom pravilu da pobednik trke na 1500 metara dobija medalju tek pod uslovom da dodatno trči na 100 metara

      Balansirajući na iskrzanom konopcu skupštinskog kvoruma (hoće biti - neće biti), Ministarstvo za prosvetu, sport i ostalo - koje predstavlja srpsku vladu u celini - uspelo je da progura svoj zakonski predlog o reformi obrazovanja, koncept nove “šuvarice”. Po tom novom “nastavnom planu i programu” u školu će, pod obavezno, poći svako čim prohoda i u njoj ostati do transfera u starački dom. Pod jednim uslovom - da ništa ne nauči.
       Zadovoljno što je, ovakvim zakonom, maternji jezik pretvorilo u maćehinski jezik, a o tome kako smo prešišali Češku već da i ne govorimo, ministarstvo Gaše Kneževića je benevolentno dopustilo “popravni ispit” učenicima koji nisu prošli prvi test za upis u (četvorogodišnje) srednje škole. Oni misle da će time ispraviti jednu vapijuću nepravdu, koja umalo nije dovela do otvorene pobune đaka i njihovih očajnih roditelja.
       Jer - kako se to moglo čuti u javnosti - uslovi ovogodišnjih prijemnih ispita bili su znatno rigorozniji negoli kada je polagao Gašin sin, a bilo je i “korisnih malverzacija” Tako se dogodilo da deca koja su bila “skroz odlična” tokom čitave osnovne škole, ostanu pred zatvorenim vratima željene srednje škole. Čeka ih upražnjeno mesto pomoćnog kelnera na splavu “Ko preživi, piše izveštaj”. To se moralo ispraviti pod hitno. Nije ovo onaj bivši režim!
       No, dopustivši popravni za nesrećnike, Ministarstvo za ostalo, sport i obrazovanje je samo počinilo novu nepravdu, ovog puta prema onima koji su “iz prve” položili prijemni ispit. Takvi neće dobiti novu šansu da “poprave rejting”. Tako im i treba, mnogo su se trudili, imali su i “puškice”. Može se, prema tome, očekivati nova pobuna roditelja, onih čija su se deca, iz straha, brzopleto opredelila za tehničku umesto medicinske škole.
       Dok ovo pišem, popravni ispiti su u toku. Može mi se dogoditi da sam “promašio temu”. Ali nisam. Sve napred rečeno bilo je tek uvod u tezu da su prijemni ispiti opasni po zdravlje. Posle osam godina maltretiranja sa procentom šalitre u privredi Čilea i drugim “istorijskim činjenicama”, jako korisnim za praktičan život, svršeni učenik osnovne škole se, po ovoj nesnosnoj vrućini, izlaže novom stresu, danima ne može da spava, tresu mu se kolena. Pravo je čudo da još nije bilo fatalnih srčanih udara ili hospitalizacije u zdravstvene institucije zatvorenog tipa. I još se, preko svega toga, broj testa za zadacima objavljuje preko državnog radija kao da je, sačuvaj bože, neka okupacija.
       Bilo kako bilo, jedno je sigurno: dete koje u pubertetu prođe pakao prijemnog ispita, nije više “čitav čovek”, ono je mentalni invalid. Šta nam to kazuje? Ovo govori da su prijemni ispiti štetni, pa, samim tim, i nepotrebni. U njima nema ni pravde ni logike. Njih treba odmah ukinuti. Zašto bi neko ko je sa uspehom završio jednu fazu školovanja bio prinuđen da čitav svoj budući život stavlja na kocku kako bi nastavio dotično školovanje?
       Stvar je prosta: svako ko je završio osnovnu školu, automatski se kvalifikovao za viši, srednji stepen obrazovanja. A osnovne škole, koliko znam, još nisu ukinute, mada priroda prijemnih ispita sugeriše takav zaključak. Čemu još jedna provera znanja u kojoj će tačnost matematičkih zadataka overavati profesorka psihologije ili učiteljica klavira? Proći njihove “kriterijume” isto je što i dobiti sedmicu na lotu. No, kao i kocka sa državom, ni školovanje posle “osmoljetke” nije obavezno. Ipak, kako neko da živi samo sa osnovnom školom, da skuplja đubre ili da se izležava u krevetu? Zato se roditelji i deca bore na život i smrt za mesto u gimnaziji ili ekonomskoj. Oni ne znaju da će ih, posle (najmanje) osam godina, sačekati ista dilema: gde se zaposliti, kako preživeti, čemu osnivati porodicu ako znaš da nećeš imati čime da nahraniš decu.
      
       Nije problem u količini (i kvalitetu) znanja, već je problem u društvu. Umesto da ga rešava, društvo se od promena štiti inkvizitorskim prijemnim ispitima koji su, u životu svakog učenika, večno vraćanje istog: tek što je položio prijemni za gimnaziju kad tamo, međutim, dok si dlanom o dlan, čeka ga prijemni za Pravni fakultet. Opet nesanica, opet slabost u nogama. Na eventualni prigovor da se, ovim silnim proverama, vrši nužna selekcija (kako bi na površinu društva isplivali oni najbolji), imam spremno kontrapitanje: kako onda neko ko je bio među najvišima po rangu na prijemnom studira zatim pravo, brat-bratu, 16 ili 18 godina? Neće da odustane, eto ti!
       Oni koji brinu o obrazovanju i sportu (a naročito o ostalom), pronašli su i tome leka. Mada su nameravali da, u nižim segmentima obrazovanja, “garantuju” prolazak u sledeći razred čak i onima sa deset-jedanaest jedinica (ali ih u toj nameri sprečio “opozicioni”, aferama sklon, spletkaroški DSS), studenti će na reformisanom Univerzitetu biti dužni da daju godinu za godinu. Neće više biti “uslova”, “prebacivanja” ispita iz prve godine studiranja za posle diplomskog. Rešeto, nego šta!
       Da sam rođen u nekoj drugoj zemlji, poželo bih da padne vlada ili bar da resorni ministar podnese ostavku i ode da gaji paprike. Ili šljive, ako mu je to veća potreba organizma. A ovde? Ovde je tako da je studentu, koji je prethodno prošao kroz mnoga čistilišta, zabranjeno da se razboli, da otputuje u inostranstvo, da igra fudbal, a prvenstveno da “propusti godinu” jer se zaljubio, nema trenutno vremena za učenje. Pa toga nema čak ni u romanima Dostojevskog! U njima se jednom dogodilo i to da idiot postane knez. Ili beše obrnuto, ne sećam se tačno.
       Neki kažu da je naš školski sistem, takav je-kakav je, ipak jedan od boljih u svetu. Čini mi se kako reforme služe da se to promeni. Zašto da deca budu bolja, pametnija i obrazovanija od svojih ministara? Neka beže iz škole! To je najsigurniji put do društvenog uspeha.
       \BOGDAN TIRNANIĆ


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu