NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Čije utočište je građanizam?

(“Balkoni i barikade”, NIN br. 2733, “Moj odgovor Njemu”, NIN br. 2737)

      Izvesna distanca prema nacionalnom fenomenu kao takvom, a posebno prema srpskom nacionalnom pitanju, postala je očigledno kriterijum za novu vrstu političke podobnosti. Kritika Miloševićevog režima u celini i bez rezerve, a Titovog samo parcijalno i selektivno - svedoči o tome.
       Kriterijum na osnovu koga se vrši ta selekcija, odnosno različito vrednovanje ljudi i događaja iz ere titoizma, očigledno je odnos prema nacionalnom pitanju. Jedino tako se može objasniti ostrašćena kritika koja se upućuje D. Ćosiću s jedne strane, a sa druge, činjenica da mnogi viđeni kadrovi iz tog vremena, pripadnici Udbe, bivši sekretari partijskih organizacija, predavači iz Kumrovca, danas zauzimaju mesta ambasadora, rektora univerziteta, ministara u vladi - i ne podležu ničijoj kritici. Svim tim starim/novim kadrovima je zajedničko da su ili istaknuti borci protiv “srpskog nacionalizma” ili istaknuti zastupnici tzv. građanske opcije. Imajući to u vidu, opravdano se nameće pitanje - nije li građanizam postao najefikasnije sredstvo za pranje boljševičkih biografija?
       Da bi se izbegla pogrešna tumačenja, možda bi zvanična politika trebalo da pruži našoj javnosti jasne odgovore na sledeća pitanja:
       Da li je u Titovom režimu uopšte bilo kršenja ljudskih prava? Ako jeste bilo, zašto se ne lustriraju i pripadnici tog režima, drugim rečima, zašto se nedavno donet Zakon o lustraciji ne odnosi i na taj period? Da li je diskriminacija po političkoj osnovi, čiji drastičan vid je bio institut političke podobnosti, manje težak oblik diskriminacije od one po nacionalnoj osnovi? Da li će neko odgovarati za uvođenje i sprovođenje tog instituta? Da li su “čistosocijalističke” čistke, koje su u tom režimu trajale sve do kasnih četrdesetih godina, manje za osudu od “nacionalsocijalističkih” čistki iz vremena Miloševića? Zašto se ne pokrenu krivični postupci protiv inspiratora i učesnika tih čistki u kojima je fizički likvidirano nekoliko hiljada ljudi? Da li su žrtve ideološke isključivosti manje tragične od žrtava nacionalne isključivosti? Da li je građanski rat manje krvav od ratova na nacionalnoj osnovi? Koji je zapravo odnos ove vlasti prema građanskom ratu 1941/1945. u Jugoslaviji i njegovim učesnicima? Zašto za definisanje Koštunice kao političara služi podatak da on jedini od opozicionih lidera nije učestvovao u protestima 1996. i 1997. (Intervju Prodanovića), a ne podatak da on jedini od opozicionih lidera nije bio član Komunističke partije?
      
       DR MILENKO STANOJEVIĆ,
       Beograd


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu