Posle vašeg dolaska na mesto direktora, pri Kliničkom centru osnovana je Kancelarija za humanitarnu pomoć. Zašto ste se odlučili na taj korak?
- Zato što je u prethodnom periodu, kada je, za vreme rata i nedaća, zdravstvu Srbije stizala različita vrsta humanitarne pomoći, bilo raznih manipulacija. Zato smo želeli da to institucionalizujemo, da bi postojala jasna procedura o prijemu pomoći, evidenciji svega onoga što uđe u Klinički centar, počev od lekova, preko opreme do potrošnog materijala. Tek kada to evidentiramo, raspoređujemo dalje na osnovu prioriteta.
Da li donatori imaju uvid gde su otišli njihovi pokloni?
- U svakom trenutku donator može doći i proveriti gde su donacije. Čak na nekim aparatima postoji i oznaka čija je to donacija.
Čija je pomoć bila najdragocenija?
- Teško je nekoga posebno izdvajati. Ako gledamo po zemljama, najveća pomoć je stigla iz Nemačke i Velike Britanije. Evropska unija nam je, preko Evropske agencije za rekonstrukciju i razvoj, obezbedila veliki broj aparata i opreme čija je ukupna vrednost veća od 1 200 000 evra. Samo da podsetim, Klinički centar dobio je operacione sale, skenere, citostatike i drugi potrošni materijal, a vrednost sveukupne pomoći za ove dve godine je oko 15 miliona evra. U toku je i veliki projekat sa Japanom, do kraja godine dobićemo značajnu pomoć.
Da li se može zaključiti da je, kad je o opremi reč, u Kliničkom centru “stanje redovno”?
- Do sada je napravljen izuzetno veliki pomak. Nabavili smo neophodne aparate za dijagnostiku i za hirurški rad. Tu je situacija zadovoljavajuća. Ali, apsolutno su neophodne takozvane angio-sale, koje služe za dijagnostiku, a u izvesnoj meri i za terapiju srca i krvnih sudova. Na Drugoj hirurškoj klinici ta sala je stara više od 30 godina. Ali i pored toga mi smo kvalitet i obim posla podigli nekoliko puta. Opšta snabdevenost lekovima i potrošnim materijalom je značajno bolja. Blizu je normali. Uz pomoć Ministarstva zdravlja obezbedili smo Urgentnom centru dovoljan broj monitora.
Kada je reč o donacijama koje stižu sa republičkog nivoa, da li se one ravnomerno raspodeljuju? Stiče se utisak da je Klinički centar u privilegovanom položaju.
- U odnosu na obim i kvalitet posla koji se ovde obavlja, Klinički centar nije u boljem položaju. Ne mogu da kažem ni da dobija manje nego što bi trebalo, ali ni više od neophodnog.
|