NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Legija je radio za strane službe

Moje privatno saznanje, znači potpuno privatno, govori da je taj veliki srpski patriota bio ne samo prijatelj sa Antom Gotovinom, i ne samo prijatelj sa Hašimom Tačijem, sa kojima je trgovao, nego je bio i saradnik naše službe Državne bezbednosti i saradnik mnogih službi u regionu

      Kada je dogovarao intervju za NIN ministar unutrašnjih poslova i lider Liberala Srbije Dušan Mihajlović u šali je predložio da poseti NIN u policijskoj uniformi i da na naslovnoj strani objavimo “Policija u NIN-u”. Dvočasovni razgovor u kome su učestvovali Slobodan Reljić, Dragan Jovanović, Slobodan Ikonić i Batić Bačević, počeo je pitanjem o jubileju Liberala Srbije i konstatacijom da su liberali kroz istoriju teško osvajali široke mase.
       - Liberalna opcija je uvek bila opcija manjine u Srbiji. Možda zato jer je suština liberalizma u individualizmu i suprotstavljanju svim tim kolektivističkim idejama i zabludama. Znači, to je orijentacija na privatnu svojinu, na preduzetnike i slobodnu konkurenciju, odnosno što manju ulogu države. Ali, za nas je bitno da se ova trinaesta godišnjica dočekuje u uslovima relativnog zadovoljstva. Vlada vodi politiku zasnovanu na idejama koje su bile naše devedesetih godina, pre svega na ideji o evroatlantskim integracijama, jer naš slogan “Srbija na Zapadu” značio je Evropsku uniju i NATO. A tu je i dijalog Srba i Albanaca. Baš u intervjuu NIN-u rekao sam da Srbi i Albanci moraju zajednički da reše problematična pitanja. Ako to ne urade sami - tad sam mislio da će to biti neka lepa šala - rekao sam da će onda doći “ujka Sem preko bare”, i navući ludačku košulju i jednima i drugima. Nažalost, to se i ostvarilo.
      
       Na rođendanu ste se žalili da identitet liberala trpi u vladajućoj koaliciji. Da li ste počeli predizborne pripreme?
       - Liberali Srbije su korektan i odgovoran član vladajuće koalicije. Ta korektnost nas je utapala praktično u vladajuću koaliciju i u vladu, a moje odsustvo iz stranke svakako se odrazilo na stranačku aktivnost, tako da smo u tom smislu mi izgubili. To je bila prilika da se podsetimo da je posle 5. oktobra u DOS-u sva zasluga za rušenje Miloševića pripala Vojislavu Koštunici. Pa evo, nešto se ponovilo i posle ove tragedije od 12. marta. Znači, svi napori vlade, uključujući i napore policije na čijem sam čelu, naišli su na veliku podršku građana, ali je rejting skočio samo Demokratskoj stranci, jer je vlada i ranije doživljavana kao vlada doktora Zorana Đinđića, koji je bio nesporno dominantna politička figura i motor te vladine aktivnosti.
      
       Da li apetiti Demokratske stranke rastu, jer ona je dobila i novo potpredsedničko mesto koje ranije nije imala?
       - Ne, mi smo se složili u okviru DOS-a sa argumentacijom da je dr Zoran Đinđić bio takva ličnost koju je teško zameniti. Onda smo prihvatili i Živkovića i Jovanovića, kao jedan paket koji zamenjuje Đinđića. Znači, u suštini to je jedna celina, kako je i dogovoreno. A te ambicije i možda neki početni znaci tog sindroma velike stranke kod demokrata, to je više njihov problem, mada nije specijalnost samo Demokratske stranke. Od te bolesti mogu da obole čak i oni koji nemaju toliko vlasti koliko je imaju demokrate.
      
       Da li te vaše reči zvuče kao reči upozorenja Demokratskoj stranci?
       - Ne, ja nemam tih ambicija. Nas je mnogo koštalo u prošlosti to što smo igrali ulogu mosta između različitih krajnosti i što smo bili često amortizer između tih ekstrema na političkoj sceni.
      
       U javnost je već stigla priča o odmeravanju snaga unutar same Demokratske stranke prema kojoj vi i gospodin Batić pomažete toj radikalnoj struji koju predvodi Čeda Jovanović, Beba Popović, dok su na drugoj strani premijer Živković i Boris Tadić.
       - Ja nemam vremena da dignem glavu od ove muke koja me okupira u Ministarstvu unutrašnjih poslova, nemam vremena da izvršim sve obaveze koje imam kao potpredsednik vlade za državnu upravu, imam mnogo problema zbog toga što nisam u stranci, što nisam na planini na kojoj se najlepše osećam. Tako da mi zaista ni na pamet ne pada da se mešam u poslove Demokratske stranke. Ona je dovoljno velika i ima dovoljno sposobnih ljudi da sami rešavaju svoje probleme. Vrlo je važno da Demokratska stranka bude stabilna, zato što od nje umnogome zavisi sudbina razvoja Srbije.
      
       Javnost je veoma uznemirena vašom izjavom da će jedan političar i jedan visoki policijski funkcioner uskoro biti na meti Legije.
       - U štampi čitam ono što nisam ni rekao, ni pomislio. Ne mogu da iznesem neke detalje koji bi sada interesovali i vas i vaše čitaoce, iz razumljivih razloga. Znači, moram da govorim u nekim šiframa i naznakama, jer ne bih hteo da se ponovi nešto slično kroz šta smo već prošli ne samo 12. marta, nego i mnogo ranije prilikom hapšenja Šiptara i Kuma i za vreme pobune “crvenih beretki” kada mnoga moja upozorenja, odnosno upozorenja policije nisu shvaćena. Mogu da vam kažem, to vam je ekskluzivno, da smo pre neki dan dobili informaciju od policije jedne zapadnoevropske zemlje da je jedno lice sa poternice uhapšeno u toj zemlji. To je kapitalan pomak u istrazi jer sasvim je sigurno da on nije sam otišao tamo.
      
       Da se vratimo na pitanje o mogućim novim ubistvima...
       - Evo vam dve informacije. Prva informacija o tome da se ovde određena grupa ljudi sprema da štampa propagandni materijal sa Legijinim likom, upaljače, postere i ostalo. Znači, da prave mit od Legije kao što je to urađeno sa Karadžićem i Mladićem i da taj mit na neki način ovde ožive bez obzira na to što je Legija ko zna gde. To je informacija koju prvi put vama kažem. I druga informacija govori da ljudi iz ove strukture pričaju sa domaćinima, kod kojih uživaju gostoprimstvo, da je sve što je bilo do sada bilo samo prvo poluvreme i da se utakmica nastavlja. U tom drugom poluvremenu oni će da se vrate na spektakularan način, da istrče na teren i da promene rezultat utakmice.
       Računaju onda da taj spektakl počnu likvidacijom jednog političara i jednog visokog policijskog funkcionera. Ništa ne znači ako ja kažem imena tih ljudi, jer nije suština rada policije u tome da samo sačuva te ljude, nego je suština malo šira od toga.
      
       Ta vaša priča govori da akcija “Sablja” nije uspela...
       - Svakako ne treba zamenjivati teze: Ako vi to tako kažete, značilo bi da akcija Sablja nije uspela i da su oni sad toliko jaki da mogu da izvedu takvu “operaciju”. Ali, mi ne sedimo skrštenih ruku i nismo prepadnuti.
      
       Da li vi i dalje ostajete pri toj zvaničnoj verziji atentata u koju počinje da se sumnja? Drugim rečima, da li imate neka saznanja da Legija ima logistiku u nekim ozbiljnim stranim službama, a ne samo među tim balkanskim partnerima?
       - Moje privatno saznanje, znači potpuno privatno, evo, ovo kažem kao Dušan Mihajlović, a ne kao ministar policije, govori da je taj veliki srpski patriota bio ne samo prijatelj sa Antom Gotovinom, s kojim je ratovao, i ne samo prijatelj sa Hašimom Tačijem s kojim je ratovao, sa kojima je trgovao, nego je bio i saradnik ne samo naše službe Državne bezbednosti, nego je bio saradnik mnogih službi državnih bezbednosti i u regionu. Svaki od ovih važnijih ovdašnjih kriminalaca bio je saradnik naše službe, jedne službe u susedstvu i jedne velike svetske službe, ako ne i više. Eto, to je moje privatno uverenje i tu se slažem s vama, ali naša istraga nije potvrdila da je bilo koja od tih službi naručila ili učestvovala u organizaciji atentata.
      
       Ljudi su veoma sumnjičavi prema akciji u kojoj su poginuli Šiptar i Kum, jer bi oni mogli da odgovore na sva teška pitanja o ubistvu premijera. Da li je policija zaista morala da likvidira tu dvojicu?
       - Na sreću, sve je to snimljeno kamerom. Pogledajte film i dobićete sve odgovore. Veoma sam žalostan zbog toga, jer mislim da nam je to uskratilo odgovore na mnoga pitanja koja smo mogli samo od njih ili od Legije da dobijemo. Ali, ja bih vas podsetio da su u dosadašnjim obračunima sa kriminalcima stradali policajci. Podsetio bih vas da je Maka svojevremeno hladnokrvno ubio policajca koji mu je tražio ličnu kartu i da ga je posle ta Služba bezbednosti, za koju je radio, izvadila iz zatvora i oslobodila sudskog gonjenja. Prema tome, svestan svega toga ja sam odmah posle atentata rekao da nema više igranja s policijom, da svi moraju sarađivati, da će svako ko se ne odazove pozivu biti priveden, a onaj ko pruži otpor policiji - likvidiran. Tako da su policajci samo izvršili nalog službe. Istraga je završena. Sve je bilo čisto kao suza.
      
       Otkuda nemačka policija u istrazi od prvog dana?
       - Nema tu nikakve tajne. Mi smo vrata saradnje otvorili svim policijama koje su želele da nam pomognu. Taj institut u Visbadenu je jedan od najboljih kriminalističko-tehničkih instituta na svetu. Mi nemamo te uređaje. Mi smo ovde izvršili veštačenje puške i čaure i utvrdili da je pucano iz te puške.
       Ali, sa njima smo sarađivali zbog nečeg drugog. Poslato je i ćebe i sve ostalo da bi se našli tragovi DNK, što mi ne možemo da utvrdimo ovde i da se izvrši superekspertiza i veštačenje. I to je urađeno tamo.
      
       Da li imate saznanja o jednoj grupi bosanskih Hrvata, predvođenih jednim generalom, grupi koja se bavi asfaltiranjem i trgovinom drogom istovremeno? Pitam vas jer smo čuli da ta grupa ima bratske odnose sa vodećim srpskim mafijašima?
       - Šta je specifičnost našeg regiona? Imajte u vidu da su Srbija sa Kosovom, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Makedonija bile deo jedinstvenog bezbednosnog i policijskog sistema. I kriminal je bio jedinstven. Raspadom zemlje policija se podelila, ali su se kriminalci pokazali kao pravi globalisti. U vreme ratnih dejstava na frontu oni su kroz linije fronta provlačili i oružje i naftu i hranu i cigarete.
       U vreme Bihaćke operacije jedan šleper cigareta vredeo je 700 000 maraka u kešu. Prema tome, stvoreno je jedno veliko regionalno-kriminalno bratstvo, koje je jedinstveno. Evo, postoji osnovana sumnja da je ovaj Škrba, biznismen iz Sarajeva, ubijen u Beogradu po nalogu jednog bosanskog mafijaša iz Sarajeva i da je to izvršila zemunska ekipa kao uslugu svojim kolegama u Sarajevu. Dakle, ne za pare nego da vrati jednog dana kad njima zatreba slična usluga. Mi smo već registrovali slučajeve da neko iz Bosne dođe u Srbiju, izvrši krivično delo i vrati se tamo i bude nedostupan našoj policiji. Isto se odnosi i na Crnu Goru, kao i na Kosovo.
      
       Da li je ova policija prestala da bude politički instrument, ovog puta u rukama demokratske vlade?
       - Ako mogu da budem u nečemu zadovoljan, onda je to da je policija depolitizovana. Ta nasleđena Miloševićeva policija, koja je bila organ državne represije i služila samo za ratove po Kosovu i za suzbijanje demonstracija, ta policija u koju smo došli kada nije imala nijedan valjan radar za kontrolu brzine na putevima, ta policija danas sve više postaje servis građana. Imali smo ne znam koliko izbora, na kojima policija nije imala nikakvu ulogu, a ranije je u svim tim izborima policija imala vrlo aktivnu ulogu.
      
       Rekli ste da je policija depolitizovana, ali postoji opasnost da neki ljudi u policiji rade za neke krupne biznismene, da dostavljaju dosijea. Imali smo slučaj vlasnika jedne televizije i profesora Čupića u kojem se pojavila gomila materijala koji mogu da se dobiju samo uz pomoć nekih službi.
       - Policija ne pravi nikakve dosijee o građanima. Znači, u policiji nema dosijea, ali postoji uobičajena kriminalistička evidencija.
      
       Svi misle na službu koja se zove BIA...
       - Nije više BIA deo ovoga Ministarstva. To je nezavisna državna agencija koja je nasledila Državnu bezbednost i sve arhive i fondove Državne bezbednosti. Onda kada je to bilo u našoj moći, mi smo doneli onu uredbu vlade i omogućili građanima da ostvare uvid u svoje dosijee koji su vođeni o njima iz poznatih političkih razloga.
      
       Da li postoji trgovina dosijeima?
       - Pa, postoji u tom smislu da su prvo deo tih fondova i saznanja poneli radnici službi državne i vojne bezbednosti kada su otišli u penziju. Neki od njih po prirodi stvari žele i dalje da budu važni i aktivni, pa onda usluge nude određenim političarima i strankama. Znam da su neki od njih napravili neke partijske službe bezbednosti u pojedinim strankama ili postavili temelje tih službi.
      
       Kako može sekretar vladinog Biroa da zna šta piše u dosijeu Gordane Suše?
       - To ne znam. Ne znam ni da Gordana Suša ima dosije.
      
       Stiče se utisak da se mnogi političari iz DOS-a plaše otvaranja dosijea. Nemojte da kažete da ne znate ko je Sokrat...
       - Pa, ja znam čiji je nadimak i Seljanka, kao i Platon, ali ja to ne mogu tek tako da pominjem. To je državna tajna.
      
       Ali vi kažete da treba otvoriti dosijea.
       - Kažem, ali ja to treba da uradim po zakonu. Zato se i zalažem da ne pričamo po kafanama, nego da to skinemo sa dnevnog reda, jer će nam politički život biti čistiji, zdraviji. Duhovno zdravlje nacije će biti na mnogo višem nivou.
      
       Jedna od glavnih parola i DOS-a i ove vlasti bila je transparentnost. Kako je moguće da je jedan čovek imao toliku vaninstitucionalnu ulogu kakvu je imao Čedomir Jovanović u nekim svojim delovanjima, jer je to, izgleda, suprotno toj transparentnosti?
       - I danas pamtim ono što mi je pokojni Branko Pešić davno rekao. Bilo je to pred Osmu sednicu. Ona gužva i ja ga pitam: “Dobro, Branko, šta se ovo dešava?” On mi objasni i kaže: “U tuči se ne gleda ko ti dodaje ciglu.”
       Čeda Jovanović se našao slučajno ili namerno u tri veoma dramatične i istorijski prelomne situacije, koje su mogle da promene tok istorije u Srbiji i u regionu - hapšenje Miloševićevo, njegova isporuka Hagu i pobuna “crvenih beretki”. Znači, to su tri događaja za koja ja znam jer sam u sva tri učestvovao. I znam dobro ulogu Čede Jovanovića. Ali, u svakoj ulozi Čeda je bio na pravoj strani i odigrao je ulogu za koju sam i ja bio.
      
       Pitanje je zašto se to sve odvijalo vaninstitucionalno?
       - Da smo u Švedskoj ili Norveškoj ja bih se sa vama složio. Govorim vam da ima mnogo važnijih stvari koje bi trebalo raspraviti pre nego što bi neko mogao da dovede u pitanje šta je Čeda tu tražio. Čeda je poslanik, bio je šef poslaničke grupe vladajuće koalicije. Znam ono šta je radio, a ono što je radio, to sam isto i ja u tom trenutku želeo - da sve prođe bez krvi.
      
       Ko je tokom vanrednog stanja pravio selekciju informacija koje su saopštavane na brifinzima za novinare?
       - Prvo moram da primetim da su brifinzi normalna stvar u radu najvažnijih državnih institucija, kao i to da su oni uobičajeni u svim zemljama sveta u sličnim vanrednim prilikama. Brifinzi znače kratak dogovor i nisu nikakvi nalozi, a ni cenzura. Između ostalog, davanje informacija trebalo bi da predviđa i nacrt novog zakona o dostupnosti informacija koji će se uskoro naći u skupštinskoj proceduri.
       Ministarstvo unutrašnjih poslova je obaveštavalo vladu, a njeni službenici su prenosili medijima podatke i stavove bez dodataka i u zajedničkom interesu države i građana - da se što pre oslobodimo neposredne opasnosti i pravog zla organizovanog kriminala.
      
       Vaša saradnica iz stranke Rebeka Božović izjavila je da je “bela knjiga” “pokušaj da se u moru tekstova pred ubistvo premijera izdvoje oni za koje je u istrazi utvrđeno da su doprinosili atmosferi linča”. Šta je ukratko u policijskoj istrazi utvrđeno o medijima?
       - U policijskoj istrazi je utvrđeno da je list “Identitet” bio vlasništvo Dušana Spasojevića Šiptara i da je imao jasan zadatak kompromitovanja vlade i policije uz veličanje “zdravih patriotskih snaga”. Takođe se videlo da su i neki drugi listovi i novinari bili angažovani na tom poslu.
       Policija se ne bavi medijima, to je posao drugog ministarstva. Na građanima je da sami ocene kako se koji mediji ponašaju i šta čine. Inače, ne vidim ništa loše u tome da se kompletira kliping objavljenih tekstova. I to je uobičajeno ne samo u ovako dramatičnim nego i u svim drugim prilikama. Za to postoje brojne agencije i službe, i koliko znam, za ovakav pregled postoji interes i van naše zemlje. Savremenici i kasniji čitaoci i analitičari moći će lako da pregledaju šta je ko znao, mislio i pisao, u čijem je to interesu bilo i kako je moglo uticati ne samo na tok događaja nego pre svega na javno mnjenje. Ocene će moći sami da izvedu, kao što će po objavljivanju “bele knjige” moći da se daju komentari i nastavi polemika o ulozi medija.
      
       BATIĆ BAČEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu