NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Luda deca

Kada smo pomislili da u skoroj budućnosti nećemo morati da priređujemo za naše sportiste spektakularne dočeke na Surčinu, košarkašku Evropu “razorili” su naši kadeti u Španiji, a da sve bude kompletno, i prvi put kadetkinje u Turskoj

      Najbolji kadeti i kadetkinje košarkaške Srbije i Crne Gore osvojili su šampionske titule Evrope u Španiji, odnosno Turskoj i podsetili nas na surčinskom aerodromu na sve dolaske naših košarkaša A selekcije koji godinama našem sportu daju notu vrhunskog dostignuća. Znači li da za budućnost ne treba da brinemo? Posle ovogodišnjeg “drafta” (izbora igrača), više nego mnogo je naših mladih košarkaša, osvajača prethodne kadetske titule, uhlebljenje za bolji život pronašlo u profesionalnoj NBA - američkoj ligi, gde je novac prva stavka za napredovanje, a siromašna država kakvu predstavlja zajednica Srbije i Crne Gore, poslednja rupa na svirali.
       U stručnom smislu, jedno je sigurno; kadeti i kadetkinje osvajači te prestižne, zlatne medalje u Evropi, samo su overili vizu za dalje “napredovanje” u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama, hteo to neko ili ne! U Stručnom savetu Košarkaškog saveza SCG ne veruju u takav ishod, ali šta zaista misle, to ne žele da objasne!
       Kadeti su već četvrti put zaredom šampioni Evrope, naravno, u različitom usponu godišta. To je, u stvari, samo potvrda da se i kod nas radi kvalitetno sa mladim igračima, što više nije slučaj u SAD. Tamo, naime, zbog velikog profita traži se gotov, već formiran igrač. Nekada su se oni regrutovali sa raznih univerziteta i koledža. “Više nema vremena da se čeka”, rekao je, na primer, Greg Popović, “kouč” šampiona NBA-lige “San Antonija”, prilikom nedavnog gostovanja u Beogradu. Ako je od gospodina Popovića, onda je to zaista iskreno rečeno. Dalje, na američkim univerzitetima se danas više pažnje posvećuje učenju (naša stara boljka!), a manje treninzima, kao nekada. Američki košarkaš nema više od tri do četiri treninga nedeljno. Sve je u službi knjige i globalnog zahteva njihove bogate zemlje.”Evropljani su nešto drugo i veoma su talentovani, mada ih ja posebno ne volim i ne želim u svom timu”, kaže Pat Rajli, trener “Majamija”.
       Džeri Vest, onaj čuveni profesionalac iz sedamdesetih godina prošlog veka, kasnije direktor “Los Anđeles lejkersa”, drugačijeg je mišljenja i svojevremeno je, sa dolepotpisanim, u razgovoru o ovoj temi, izrekao: “Mislim da je budućnost NBA u angažovanju igrača iz Evrope. Vaš Vlade Divac je svima otvorio vrata.” Vest je bio apsolutno u pravu iako je kasnije Divca iz “L.A. lejkersa” prosledio u “Šarlot”. Kasnije, najezda Evropljana u NBA - ligu postala je za mnoge u Americi nesnošljiva. Pomenimo samo neke: Paspalj, Dražen Petrović, Kukoč, Rađa, Sabonis, danas Kirilenko, Novicki, Gaskol, Nesterović, Stojaković, Radmanović, Drobnjak...
       Na poslednjem “draftu” kao drugi “pik” izabran je naš Miličić, iz kluba u usponu “Hemofarma” iz Vršca. Dečak je tek napunio “puno - leta” (18) i već je zaslužio američku pažnju. Šta se dalje dešavalo. Spor je nastao, naravno, oko love i to ne baš male. Amerikanci ne žele da čuju za veće obeštećenje od 350 hiljada dolara. Klub iz Vršca misli drugačije i traži deset i malo više miliona. Obratio se sudu u Njujorku. Šta će od svega biti, možda i nije teško prognozirati. Pre deceniju uradio je to i klub “Partizan” kako bi adekvatno bio obeštećen i sud u Kaliforniji je glatko odbio zahtev, da ne kažemo grubo - tužbu!
       Darko Miličić, možda je samo talenat, koji nikada nije igrao za neku kadetsku reprezentaciju, sada već bivše SR Jugoslavije, a samim tim ni za najjaču selekciju. Mesec dana pred početak šampionata Evrope u Švedskoj odbio je poziv selektora Duška Vujoševića. “Lično, nisam pogođen takvom odlukom mladog Miličića. Na njemu je da sam uvidi da je igra za reprezentaciju svoje zemlje iznad svega. Sve ostalo će se ispuniti”, kaže Duško Vujošević.
       Države u takozvanoj tranziciji su gotovo nemoćne, ne samo da zadrže košarkaše, koji su najviše interesantni Amerikancima, već i druge sportiste u kadetskom dobu, a koji, recimo, igraju fudbal, odbojku, vaterpolo... Oni dolaze iz još zdravih zemalja, gde se jede biološki zdrava hrana, i pije zdrava voda. To što su te zemlje relativno ubogi siromasi, druga je priča. Šta se dalje dešava, nije teško odgonetnuti. Konkretno, u SAD košarkaši uz pomoć medikamenata, a koji zvanično nisu zabranjeni u NBA-ligi, koriste takva stimulativna sredstva da postaju “nabildovani” kako kakvi “Terminatori”, iz filma koji se upravo gleda na stadionu “Partizana”. I svi im se dive, žele da budu kao i oni!
       Nemoć država u tranziciji je zato prevelika. Uslovljavanja za prijeme u “Partnerstvo za mir” doduše još se ne odnosi i na sportiste, što ne mora da znači da u skorije vreme neće.
      
       ALEKSANDAR MIHAJLOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu