NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Čista privatizacija cementara

U našoj privatizaciji je učestvovalo pet kupaca, a ponuđne su tri cementare - tu se teško ostvaruje dogovor. Kad bih ponovo privatizovao cementnu industriju, na isti način bih pristupio privatizaciji

      Dakle, sumnja je izrečena da ogromni iznosi novca na računima nekih vladinih službenika potiču iz posla privatizacije jedne domaće cementare. Šta vi kao ministar za privatizaciju imate da kažete u svoju odbranu?
       - Ja kažem da sam, da ne kažem apsolutno, ali siguran sam da to nema nikakve veze sa netransparentnom privatizacijom ili povredom procedure u privatizaciji. Jer, kad se nekome daje provizija, onaj ko daje proviziju, očekuje posebne uslove. Nijedan kupac ni u jednoj privatizacionoj transakciji nije imao posebne uslove u odnosu na drugog kupca.
      
       Da li u postupku sprovođenja tendera može nekome od učesnika biti omogućeno popravljanje ponude? Otvaranje tendera je javno, u kom smislu je javno? Zašto mu ne prisustvuju novinari i zašto se već pri otvaranju ne saopštavaju detalji ponude?
       - Otvaranje ponuda je javno u smislu da mu prisustvuju svi članovi tenderske komisije, svi ponuđači i sva lica koja su spremna i žele da učestvuju. Ko kaže da novinari ne mogu? To je bilo samo za otvaranje ponuda za Duvansku industriju Niš i Duvansku industriju Vranje da se ne bi napravila gužva, zbog ogromnog interesovanja. Evo, ja garantujem da ćete otići na bilo koje sledeće otvaranje. Elementi ponude se na prvom sastanku tenderske komisije ne saopštavaju nego se utvrđuje da li je u formalnom smislu dostavljanje ponuda obavljeno prema zakonu, da li ponuda odgovara svim formalnim zahtevima. Dostavljaju se jedan original i dve kopije, u pečatiranim i voskiranim kovertama. Original uzima finansijski savetnik, jednu kopiju pravni savetnik, a jedna kopija se pakuje u kutiju u prisustvu članova tenderske komisije i svih prisutnih. Kutija se zatim pečatira, udara se pečat Agencije za privatizaciju na svim sastavnim delovima kutije, ona se voskira i na sastavnim delovima se potpisuju svi učesnici na tenderu. Ta kutija ostaje neraspakovana sve dok neko od potencijalnih kupaca ne uloži prigovor da je neophodno sravnjivanje kopije ponude sa ostalim kopijama i originalom. Ta kutija stoji u sefu dok ne isteknu svi rokovi za žalbu, a posle toga tako zapakovana kutija odlazi neraspakovana u arhivu sve dok neko ne potegne priču “desilo se ovo ili ono”. Tako da u postupku ocene ponude, koji traje deset-petnaest dana, niko ne može promeniti, recimo, investicioni program.
      
       Šta kažete na tvrdnje da je tender za prodaju cementara namešten i na taj način što je potencijalni kupac morao imati godišnju proizvodnju od 7,5 miliona tona, da istovremena prodaja cementara omogućuje kupcima da se dogovore?
       - Ne postoji primer u Evropi da su cementare privatizovane uspešno, a da nisu prodate nekome ko je strateški partner. U Rumuniji i Turskoj su prodane finansijskim partnerima, pa su ih ovi nakon godinu dana preprodali strateškim partnerima i zaradili ogromnu lovu. U našoj privatizaciji je učestvovalo pet kupaca, a ponuđne su tri cementare - tu se teško ostvaruje dogovor. Kad bih ponovo privatizovao cementnu industriju, na isti način bih pristupio privatizaciji. Kao što sada radimo sa duvanskom industrijom: istovremena ponuda je za državu mnogo efektniji način. Kontrola je obavljena, sve naše cementare stoje perfektno, a Beočin i mnogo bolje nego ranije. Stepen iskorišćenosti cementara je veći. Nivo potrošnje na domaćem tržištu veći je od njihove ukupne proizvodnje i očekuje se dalji rast tražnje, a nisu se desile dramatične promene u cenama, na šta su nas neki dušebrižnici upozoravali. A nijedan stranac nije raspakovao cementaru i odneo je odavde, sve normalno rade.
      
       Da li je Ministarstvo za privredu i privatizaciju na bilo koji način u toku sa procesom privatizacije koji se odvija kroz stečaj preduzeća? I ima li bilo ko u to uvid?
       - Naše ministarstvo je nebrojeno puta reklo da su stečajni postupci neefikasni zahvaljujući neefikasnoj stečajnoj regulativi, isprepletane su uloge trgovinskih sudova i stečajnih upravitelja, odnosno likvidatora, potpuno je nejasno na koji način stečajni likvidatori dobijaju svoju licencu i kako je moguće da jedan stečajni likvidator može na više različitih mesta da bude upravitelj stečajnih postupaka, da se neke stečajne procedure vode deset godina i više pri čemu se vrednost stečajne mase samo smanjuje. Stečaj mora da bude vremenski limitiran. Zato smo, čim je stečaj aprila ove godine došao u našu nadležnost, ušli u javnu kampanju novog zakona o stečaju. Za mene je neprihvatljivo da jedan stečajni upravitelj vodi pet, šest, deset stečajnih postupaka. Od 1. januara ćemo imati novu stečajnu regulativu i Agenciju za licenciranje stečajnih upravitelja i odsek u Agenciji za privatizaciju koji će biti institucionalni likvidator za društvena preduzeća.
      
       Da li je Ministarstvo pokušavalo da dobije podatke o broju preduzeća koja su privatizovana kroz stečaj?
       - Ne. Taj se podatak ne može dobiti jer je kod nas sistem registracije u katastrofalnom stanju.
      
       Ko kontroliše da li se na regularan način oglašavaju prodaje preduzeća ili imovine preduzeća u stečaju?
       - Nažalost, to su slabosti koje postoje u postojećem stečajnom zakonodavstvu koje komotno dozvoljava direktnu prodaju. Po novom zakonu to neće biti moguće.
      
       Sada se veoma mnogo po novinama piše o prodaji “Centrokoopa” kroz proces stečaja. Da li je vlada, podstaknuta tolikim napisima, tražila detaljnu informaciju o tome kako je sprovedena ta prodaja?
       - Ako mislite na Ministarstvo za privatizaciju, ono nema tu nadležnost, ali pretpostavljam da bi pojedini odbori vlade mogli da traže takvu informaciju ili Antikorupcijski savet. Ali, kad god se neka informacija zatraži od sudova, to je napad na nezavisno sudstvo... Zato sam ja samo jedan jedini put telefonom pozvao Trgovinski sud i to u Leskovcu da pitam u čemu je problem sa registracijom “Zdravlja”.
      
       Ova dva savetnika u vladi o kojima se mnogo piše po novinama obavljali su ozbiljne privredne poslove za vladu; jeste li vi sarađivali sa njima?
       - Naravno da jesam, ali mnogo više sa Nemanjom Kolesarom. Operativno sam sarađivao. Nemanja ima izuzetno dobre operativne sposobnosti. Čovek koji poznaje to. Ja ne mogu da se pravim blesav da nisam radio sa ljudima, kao što se mnogi sad prave. Jesam, radio sam.
      
       Koliko ima specijalnih savetnika u Ministarstvu za privatizaciju?
       - Dva. Ali nisu stalno zaposleni. Savetnik za privredu mi je prof. dr Miodrag Zec, a savetnik za odnose sa sindikatima je Vukojica Šćekić. Samo oni mogu da izađu u javnost i kažu: ja sam specijalni savetnik ministra za privredu i privatizaciju.
      
       Poseduje li vlada imformaciju o tome koji ministri imaju privatna preduzeća?
       - Koliko znam, takva informacija ne postoji. Ja mogu da govorim samo za sebe: nemam privatnu firmu.
      
       R. Ć.
      
Činovnički kodeks u SAD

Svako ko radi u državnoj službi morao bi da:
      
       1. Stavi lojalnost najvišim moralnim principima i zemlji iznad lojalnosti prema ljudima iz državnih struktura, stranke ili ministarstva.
       2. Poštuje Ustav, zakone i propise SAD i da nikad ne učestvuje u njihovom izbegavanju.
       3. Daje pun radni dan za punu platu i da radnim zadacima posvećuje punu pažnju i trud.
       4. Traži efikasnije i ekonomičnije načine da ispuni radne zadatke.
       5. Nikad ne vrši diskriminaciju pružanjem specijalnih usluga ili privilegija, sa nadoknadom ili bez nje, i da nikad za sebe ili za svoju porodicu ne prihvata usluge ili beneficije pod okolnostima koje bi razložni ljudi mogli shvatiti kao uticaj na državnog službenika.
       6. Ne obećava ništa privatno u obavljanju državnog posla, pošto privatna obećanja državnog službenika ne mogu uticati na obavljanje državnog posla.
       7. Ne upušta se u bilo kakav posao sa vladom, direktno ili indirektno, koji nije konzistentan sa savesnim obavljanjem njegovih zadataka u državnoj službi.
       8. Nikad ne koristi poverljive informacije koje je saznao tokom obavljanja državnog posla da bi stekao privatni profit.
       9. Prijavi korupciju gde god je nađe.
       10. Poštuje ove principe, svestan da je javna služba javno dobro.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu