NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Pravna praznina

U pogledu crkava i verskih zajednica, u pravni poredak Srbije i Crne Gore još nije uključen poseban propis koji bi regulisao odnos crkava i verskih zajednica s jedne, i države s druge strane. U tom domenu postoji pravna praznina još od 1993. godine, kada je stavljen van snage Zakon o pravnom položaju verskih zajednica

      Za ovaj dodatak, ministar vera u Vladi Srbije odgovorio je na sledeća tri pitanja:
      
       Kakva je zakonska regulativa u Srbiji kad je o sektama reč?
       - Afirmisanje blagotvornog uticaja crkava i verskih zajednica koji vekovima oblikuje ne samo duhovni, već i kulturni, prosvetni, ekonomski i socijalni život Srbije, jeste i najbolja zaštita od zloupotrebe verskih uverenja građana.
       U poslednjih godinu dana u pravni poredak Srbije uključeni su važni zakonski preduslovi za obnovu ambijenta saradnje države i crkava i verskih zajednica, kao i crkava i verskih zajednica međusobno.
       Inicijativu i ključnu podršku za ova dva projekta pružio je pokojni predsednik vlade dr Zoran Đinđić.
       Pre svega, mislim na versku nastavu - Zakonom o osnovnoj školi i Zakonom o srednjoj školi institucionalizovana su oba pomenuta vida saradnje u svim strateškim i operativnim pitanjima ostvarivanja verske nastave.
       Takođe, crkve i verske zajednice su ovlašćeni predlagači jednog od članova Saveta Radiodifuzne agencije, tako da je obezbeđen put za njihovo delovanje u pravcu produhovljenja medijskog prostora.
       Što se izraza “sekta” tiče, on pripada svakodnevnom jeziku i ima veoma neodređeno značenje. Ne koristi se u važećim propisima, niti pripada zakonodavnoj tradiciji Srbije.
       U stranim jezicima reč sa istim etimološkim korenom otprilike ima dva osnovna značenja - prvo se odnosi na organizovanu grupu pojedinaca koji su se u svojim verskim uverenjima ili praksi udaljili od neke religije u tolikoj meri da se sa stanovišta te religije njihovo verovanje i delovanje smatra nedozvoljenim, a drugo podrazumeva grupu pojedinaca koja zloupotrebljava versko učenje radi pribavljanja imovinske koristi ili vršenja nedozvoljenog uticaja na pojedince ili društvo u celini.
       Naravno, drugo značenje je proisteklo iz prvog - izraz koji je nekad upotrebljavan da označi nešto što je iz religijskih razloga nedozvoljeno, zadržao je negativnu konotaciju, i u savremenim jezicima najčešće se upotrebljava da označi negativne pojave u domenu verskog organizovanja, koje se smatraju nedozvoljenim iz zakonskih, moralnih ili verskih razloga. Ovakvo značenje približno ima i u svakodnevnoj upotrebi u srpskom jeziku.
       Kao što sam rekao, pravni poredak Srbije ne koristi taj izraz.
       Od pojava koje se u svakodnevnom jeziku označavaju rečju “sekta”- u smislu organizacije koja zloupotrebljava verska uverenja radi pribavljanja nedozvoljenih koristi i vršenja krivičnih dela - pravni poredak Srbije se do sada štitio kroz krivično pravo i delovanje pravosudnih i istražnih organa.
       Obrazloženje takvog pristupa bilo bi sledeće: država je po Ustavu nadležna da sprečava ugrožavanje sloboda, prava i dobara građana, dakle da interveniše u slučajevima koji su predmet krivičnog prava. Tačka vezivanja intervencije države, dakle, jesu nedozvoljenost delovanja i zloupotreba verskih uverenja zarad nedozvoljenih ciljeva.
       Ono što bi bio jedan drugačiji model, u kome bi država pokušala da interveniše na osnovu procene verskih uverenja koja proklamuje određena grupa ljudi, a ne na osnovu motiva ili rezultata koji mogu proisteći iz delovanja te grupe, u svetu se u pravnoj teoriji smatra neodgovarajućim.
       Naime, takva procena bi mogla da se vrši samo na osnovu osnovnog zakona koji reguliše odnos države i crkava i verskih zajednica kao nosilaca verskih uverenja. U tom slučaju bi država bila u opasnosti da bude optužena da vrši diskriminaciju malih zajednica u korist većih, i svako delovanje protiv opisanih zloupotreba bi moglo da postane kontraproduktivno.
       Imajući u vidu sve što je rečeno, precizno bi bilo govoriti o kvazireligijskim zajednicama, dakle zajednicama koje zloupotrebljavaju religiju radi nedozvoljenih ciljeva.
      
       Kakva je zakonska regulativa u drugim zemljama?
       - Opisani model, koji je u Srbiji zatečen iz prethodnog perioda, istovremeno predstavlja i najčešći model u razvijenom svetu. Pri tom ne treba razumeti da se radi o modelu koji u svojoj suštini ima intervenciju putem krivičnog prava. Reč je samo o pratećem elementu, dok je osnovni element afirmisanje blagotvorne uloge koju crkve i verske zajednice mogu imati u svakom društvu, uloge koja se odlično može videti u svim najrazvijenijim i najuspešnijim zemljama sveta. Naravno, situacija u Srbiji je utoliko specifična što je u poslednjih 50 godina država iskorenjivala uticaj crkava i verskih zajednica u društvu.
       Najvažniji zadaci Ministarstva vera - obnova ambijenta saradnje države, s jedne, i crkava i verskih zajednica, s druge strane, kao i crkava i verskih zajednica međusobno, kroz vraćanje verske nastave, restituciju imovine i donošenje propisa o pravnom položaju crkava i verskih zajednica - usmereni su na obnovu blagotvornog uticaja koji crkve i verske zajednice imaju u društvu, i ujedno su najsigurniji put za sprečavanje zloupotreba verskih uverenja građana.
       Postoje pokušaji u Evropi, uglavnom u Francuskoj, da se ovi problemi rešavaju i na drugi način. Tamo se donose posebni propisi, i čak je osnovana posebna “međuministarska radna grupa za zaštitu od sekti”. Međutim, pitanje je koliko se radi o istinskom angažovanju i realnim rezultatima, a koliko se akcenat na izraz “sekte” stavlja kao isticanje suprotnosti u odnosu na Sjedinjene Američke Države, koje su u svetu najaktivniji zaštitnik verske slobode malih verskih zajednica i tzv. novih verskih pokreta.
      
       Šta se događa sa republičkim zakonom o verskim zajednicama?
       - U pogledu crkava i verskih zajednica, u pravni poredak Srbije i Crne Gore još nije uključen poseban propis koji bi regulisao odnos crkava i verskih zajednica, s jedne, i države s druge strane. U tom domenu postoji pravna praznina još od 1993. godine, kada je stavljen van snage Zakon o pravnom položaju verskih zajednica. Predlogom zakona o verskoj slobodi, koji je u toku prošle godine bio u proceduri usvajanja od strane institucija bivše savezne države, sva ova pitanja detaljno su regulisana.
       Međutim, i pored nedostatka zakonske regulative, nedavno objavljeni konačni rezultati popisa stanovništva iz 2002. za teritoriju Srbije, bez Kosova i Metohije, koji se odnose na veroispovest, pokazuju porast broja građana koji su se izjasnili kao vernici (95%), u poređenju sa veoma malim brojem građana koji su se izjasnili kao ateisti (0,5%), ili se uopšte nisu izjasnili (4,5%).
       Puno ostvarivanje prava na versku slobodu ne podrazumeva stanje u kome država treba da bude samo pasivni posmatrač, već aktivni stvaralac ambijenta u kome se takva sloboda može ostvariti. To je smisao modernog koncepta kooperativne odvojenosti države i crkava i verskih zajednica, koji je u Srbiji posle demokratskih promena do sada primenjen kroz versku nastavu i Zakon o radio-difuziji.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu