NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

A ko je pojeo tulumbe

Celu stvar odavno je preuzelo Ministarstvo unutrašnjih poslova, da je rasvetli, misli Goran Pitić, da je zataška, tvrdi Otpor

      Igra postaje perverzna: EU neće da se meša u naše, ali štiti svoje unutrašnje stvari, ministar Pitić poručuje da je papirološki sa uvozom-izvozom šećera sve čisto, a Otpor grmi da ima, ali baš nikome ne da, policijske dokaze da stvarno nije tako.
       “Urađene su ogromne provere i, papirološki, stvari su čiste”, kaže za NIN srpski ministar za ekonomske veze sa inostranstvom Goran Pitić. “Da li to znači da reeksport šećera nije mogao da se desi? Ne znači. Mogao je da se desi, ali ne može da se dokaže zbog nedostataka pre svega carinskog sistema.”
       “Može”, kaže koordinator Komisije Otpora za uterivanje istine Branimir Nikolić. “Može i dokazano je, a policijski zapisnici o tome nalaze se u fiokama republičkog MUP-a. I ja ih imam, ali neću da im ih pokažem, kad ih sami već poseduju. Ušao sam u centralnu bazu podataka, a već sledećeg dana oni su sve izbrisali.” Ne samo s MUP-om. Nikolić neće ništa da ima ni sa Komisijom za rasvetljavanje šećerne afere. “Odbio sam da se nađem sa članovima te komisije, jer oni prave komisije samo da bi zaštitili Miodraga Kostića.”
       “Kontaktirao sam i sa predstavnicima Evropske komisije koji su bili nedvosmisleni u tvrdnji da im nije stavljen na uvid nijedan dokument kojim bi se dokazivale eventualne zloupotrebe prava na izvoz šećera u EU po preferencijalnim carinskim stopama”, kaže Pitić. “Sve podatke koje imamo MUP i ja, ima i OLAF (Evropska kancelarija za suzbijanje prevara) samo oni ne žele da se mešaju u naše unutrašnje stvari”, uporan je Branimir Nikolić. “U MK Komercu, firmi Miodraga Kostića, tržišna inspekcija i MUP su izvršili gomilu provera, MUP upravo proverava još neke stvari, ali u onome što je dosad gledano, papirološki, zloupotrebe nisu utvrđene. Da li to znači da nisu korišćene privilegije vezano za preferencijale? Ne znači. Ali, papirološki je sve čisto. To može da bude predmet spekulacija, ali vlada ne može da spekuliše. To je ono što je dosad utvrđeno u istrazi”, uporan je i Pitić. Kako je javnosti najpre saopštio Otpor, policijski zapisnici sa terena o zloupotrebama bili su poslati i bivšem direktoru bivše Savezne uprave carina Vladanu Begoviću. “Sastao sam se sa Begovićem, ti papiri jesu poslati, ali do njega nisu stigli”, kaže za NIN Nikolić.
       Celu stvar odavno je preuzelo Ministarstvo unutrašnjih poslova, da je rasvetli, misli Pitić, da je zataška, tvrdi Otpor. Pitić veruje MUP-u. Pred njim je izveštaj prema kome je zasad dokazano da je uvozni šećer u Evropsku uniju reeksportovala samo mala čačanska firma “Interfrigo”. Manje od 300 tona. Pred njim je i spisak više firmi koje su navodno osumnjičene za malverzacije sa šećerom, ali samo na domaćem terenu. Najinteresantnija među njima je “Adriatic” iz Budve i sa njom povezanih osam firmi iz Srbije od kojih “najveća US trade iz Zemuna postoji kao fantomska firma”. Radi se o 30 000 tona šećera od čega je 22 000 išlo preko fantomskog US trade. “Sve ukazuje na eventualno pranje papira, ali ne i na reeksport šećera.” “Ma kakvi”, kaže Branimir Nikolić. “Firma Adriatic je uvozila šećer navodno za Crnu Goru, ali je šećer ostajao u Vojvodini bez plaćene carine i poreza. U Subotici ga je prihvatala firma “Komšped” koja vrši špediterske poslove. Niko se ne pita zašto bi Adriatic istovarao šećer sa jeftinijeg voza i prebacivao na dalji prevoz skupljim kamionom? Ako nije zbog reeksporta.” Vladan Begović je odavno upozoravao na znatne količine šećera koje se uvoze navodno za Crnu Goru, a po svemu sudeći ostaju u Srbiji. Telefon firme “Adriatic” nije registrovan u telefonskom imeniku Budve. Otpor tvrdi da je registrovana za organizaciju estradnih programa. Nije isključnvo da se na tu firmu, budući da joj je sedište skoro u inostranstvu, prebaci težište unutarsrbijanskog nesporazuma. “Od Interpola su zatražene određene provere poslovne saradnje nekih naših preduzeća sa inostranim preduzećima. U nekoliko preduzeća se provere nastavljaju, ali ne mogu da kažem koja su to jer je posao u toku”, kaže za NIN Pitić.
       Sem “Interfriga” na MUP-ovom spisku koji ima Pitić ne nalazi se nijedna firma koju pominje novosadski Otpor. “Otkud Otporu imena ovih firmi?” “Ja ne znam”, kaže Pitić. Ali, on zna da su tvrdnje Otpora kako je EU suspenziju preferencijala za izvoz srpskog šećera uvela i produžila zbog utvrđenih zloupotreba netačne. “U pismu Krisa Patena navodi se da je interes EU da štiti finansijski interes onih koji su u EU, a da su ustanovili da naš primarno carinski sistem nije osposobljen da utvrdi da li je neko vršio reeksport šećera, a nemamo ni zajedničku carinsku instituciju na nivou Srbije i Crne Gore.”
       Zloupotrebe sa šećerom, dakle, nisu dokazane i ako ih je možda bilo, pa EU nije zbog tih zloupotreba ni ukinula preferencijale za izvoz srpskog šećera na njenu teritoriju. Da li tako misli cela Vlada Srbije? “Ne znam da li misli cela vlada, ali tako misle članovi komisije i tako misle u Evropskoj uniji”, kategoričan je Goran Pitić.
       “Te firme koje pominje Pitić, samo su sitni perači, a ni MUP ni tu Komisiju ne zanimaju naši podaci, oni samo žele da saznaju ko je meni dao te podatke”, tvrdi Nikolić.
       Jedan od retkih saradnika domaćih ekonomskih instituta koji se intenzivno bavi poljoprivredom, Vojislav Stanković iz Instituta za spoljnu trgovinu, “pošto su drugi pojeli i tulumbe i baklave”, najradije se ne bi bavio onim što je iza tog krkanluka ostalo. “Jer, preferencijali su ukinuti kako su i dobijeni - iz političkih razloga”. Stanković napominje da prema našim zakonima reeksport nije zabranjen, a prema, on podvlači, ZVANIČNO raspoloživim statističkim podacima ove godine nismo znatno uvozili šećer iz EU, pa im njihov šećer nismo mogli ni reeksportovati. On svejedno smatra da Srbija izvoznu strategiju poljoprivredno-prehrambenog sektora ne bi trebalo da zasniva primarno ni na preferencijalima ni na šećeru. Nego na “kvalitetu i konkurentnosti i na promeni strukture voća i povrća i revitalizaciji stočarske proizvodnje” .
       Stanković računa: šećernom repom je, zahvaljujući pre svega domaćim subvencijama, zasejano 68 000 hektara, rod 35 tona po hektaru, digestija 7 do 7,5 odsto to je ukupno 260 000 tona šećera. Domaća potrošnja i stanovništva i konditorske industrije je nešto smanjena, pa ove godine iznosi 220 000 do 230 000 tona. “Za izvoz nam ove godine ne ostaje više od 40 000 tona”.
       Dok Pitić tvrdi da je preko obavljene privatizacije sedam vojvođanskih šećerana poboljšalo kvalitet “tog strateški važnog i jednog od najvažnijih izvoznih proizvoda”, Stanković tvrdi da privatizacija još nije opravdala svoju svrhu.”Mi ćemo maksimalno moći da izvozimo 80. 000 tona šećera godišnje i ako postignemo adekvatan kvalitet i produktivnost, za tu količinu ćemo kupca moći da nađemo i u državama nastalim od republika bivše Jugoslavije, na Bliskom i Dalekom istoku.”
      
Deset najvećih

Prve kvote za izvoz srpskog šećera u EU po povlašćenim uslovima dodeljene su 1. avgusta 2001. godine, a Srbija je povlašćeni položaj izgubila 8. maja ove godine. Prema podacima bivše Savezne uprave carina od 1.1.2001. do 7.maja 2003, dakle tokom dve i po godine, u Srbiju je uvezeno 181 504 tone rafinisanog šećera od šećerne trske, a iz nje izvezeno 352 063 tone. Šećer je uvozilo 155, a izvozilo 50 firmi.
       UVOZNIKA
      
       1. MK Komerc Novi Sad 49 342 t
       2. Međunarodna distribucija šećera(BGD) 24 901 t
       3. IBP Beograd (Zemun) 17 999 t
       4. Voćar Lutka (Kovačevac) 16 045 t
       5. Šećer DžU (Čukarica) 5 760 t
       6. Snjisslion (Novi Sad) 5 132 t
       7. ITH (Novi Beograd) 4 049 t
       8. Fruta (Osečina) 2 800 t
       9. Kolos (Leskovac) 2 773 t
       10. Tehno-tron (Valjevo) 2 588 t
       IZVOZNIKA
      
       1. Crvenka (Crvenka) 60 164 t
       2. Komagra (Čukarica) 53 278 t
       3.MK Komerc 47 784 t
       4. Te-To (Senta) 33 012 t
       5. Jugošećer (Čukarica) 30.614 t
       6. Bačka (Vrbas) 25 916 t
       7. NIS (Novi Sad) 23 758 t
       8. Međ. distribucija šećera 14 651 t
       9. Koprodukt (NS) 13 241 t
       10. Tamiš (Pančevo) 5 802 t


      
       # RUŽA ĆIRKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu