NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Upotreba Pacova

Hapšenje Mlađana Mićića Pacova pretvorilo se u spontani TV spot akcije “Sablja”. Da li samo zato što, pored rušenja u Šilerovoj, drugog video-materijala jedva da je bilo?

      Kako Mićićeva majka objašnjava, njen sin “nije tako crn”
       Mlađan Mićić (32) iz Smoljinca uhapšen je 15. marta u kući prijatelja u svom rodnom selu. Posle ubistva premijera Đinđića, u zatvoru se našlo još 17 ljudi iz požarevačkog kraja. Policija je iznela dokaze da su svi zapravo članovi grupe Mlađana Mićića, ogranka zemunskog klana u Braničevskom okrugu, i okarakterisala ih kao pripadnike međunarodne kriminogene grupe za prodaju heroina i kokaina. Prema policijskim izvorima, putevi droge vodili su iz Turske, Bugarske i Makedonije ka zapadnoj Evropi. Istražitelji su ubrzo pronašli devet i po kilograma heroina, 600 grama kokaina, ukradenu tehničku robu vrednu 80 hiljada evra, uređaj za noćno osmatranje, više pari registarskih tablica, pet luksuznih automobila, 16 protivpešadijskih mina i ručnih bombi, 15 pištolja i revolvera, 15 dugih cevi... Međutim, osumnjičeni negiraju dela koja im se pripisuju, smatraju da im je sve montirano.
       Radica Mićić, Mlađanova majka, za četiri meseca, koliko joj je sin u zatvoru, prvi put se oglašava u javnosti. Sluteći da je sve izgubljeno, javlja se u odbranu svog sina. Zna ona da Mlađan više nikada neće biti čist, ali majka, kao majka, brani svog sina od “ političara i novinara”. Doputovala je autobusom u Beograd iz Smoljinca, sa snahom Jelenom i unukom, petogodišnjim Dušanom. Zakazale su razgovor u jednom od onih uvučenih kafića u Makedonskoj ulici...
       “Pišite, molim vas, bez onog ‘Pacov’. Ranije mi nikada nije smetao taj nadimak. Mlađan ga je nasledio od oca, a ovaj od svog oca. Po tom nadimku svuda znaju našu familiju, a sada kažu da je iz te crne grupe koju pominju na televiziji. Nije Mlađan crn koliko oni kažu”, kaže suznih očiju. Zatim vadi fotografije iz tašne.
       “Nema Mlađan lošu dušu. Bio je slatko dete, nemiran dok nije pošao u školu. Omiljene igračke bile su mu tuluske od kukuruza. Zvali smo ga Mića. Kad je pošao u školu postao je dete za primer. I on i Slađana, naša ćerka. Ona je bila vukovac, a on odličan đak. Nije ni u čemu oskudevao. Bili smo imućna familija. Suprug i ja smo bili u Beču 20 godina. Deca su ostala u Smoljincu kod babe i dede. Mnogo smo zaradili, ali mnogo smo se i mučili. Radili smo od osam do osam, za satnicu od 100 šilinga... Sve dok se moj otac nije razboleo. Onda smo se vratili. Nisam videla more, sve sam u kuću dala. Nije naša kuća od droge, pravili smo je 40 godina. Ja znam kako. Mi smo mu i prvi auto kupili, “alfa romeo”.
       Ali nije li sin Radice Mićić skrenuo s puta baš u vreme kada su oni radili u Beču?
       “Ne, bili su već stasali za Beograd, za škole. Kada smo otišli za Beč, Mlađan je završio PTT školu, a Slađana za nastavnika likovnog. On ne pije rakiju, ni kafu, nikad nije pušio...Nije se svađao. Sem jedared. Bio je to neki Bibe. Potukli se, i Mlađan je lež’o za to zatvor, tri meseca. Al’ to je bilo pre njegove ženidbe... U pošti je počeo da radi odmah posle škole. Dao je otkaz kad su menjali radna mesta, a on dobio lošije. Otvorio je piceriju ‘Malavita’ u Požarevcu. Nikad nikoga nisam videla od svih koje pominju na televiziji. Ni u kući, ni u piceriji.”
       Međutim, u javnosti su iznete priče da je Mlađanov venčani kum bio Dušan Spasojević Šiptar, lider zemunskog klana, da su se družili i privatno i poslovno, a da je većina iz društva njenog sina umešana u rasturanje droge. Majka Radica odgovara okolišno:
       “Da l’ je strašno što je imao piceriju i dobra kola? Svi koji su radili u inostranstvu imaju nešto, il’ kafić, il’ butik, imaju kuće, kola. Naše selo je poznato po bogatstvu. Nema bogatijeg u Stigu. Što bi on sad prodav’o drogu? Za to sam čula na televiziji. Pa, i da jeste tako, sigurno nije imao 15 kila! Mlađan je ocrnjen, ne mogu to više ni da gledam ni da slušam...”
       Policija je, međutim, izjavljivala u novinama da je drogu iz Bugarske dopremao u Beograd Nenad Milenković te da se odatle preuzimala po Mićićevom nalogu u Smoljinac, gde su je “krštavali”, mešali sa paracetamolom, presovali i pakovali. Godišnje su rasturali po 10-15 kilograma heroina i kokaina, a opskrbljavali su i Beč i Bern. Dve godine. Na vrhu narkodilera bio je Nenad Milenković, koji je tek u julu ove godine, uhapšen u Bugarskoj. Mlađanova majka kaže da je sve to namešteno “iz političkih razloga”.
       “Ništa Mlađanu nisu našli. Sada je u zatvoru zato što to nekom odgovara. Deci je mnogo teško. Mlađan ima Katarinu od tri i Dušana od pet godina. Njemu je najgore... Sad kaže ‘pustite kučiće da me pojedu kad je tata u zatvoru’, ma, on tamo radi, kažem mu, pravi igračke, prima platu...”
       A onda Radica Mićić počinje najbolniju priču:”Mlađan je imao grip kada je ranjen Đinđić. Ležao je kod kuće, ja sam ga lečila. Prva sam videla poternicu na TV. Odmah sam ga pozvala: ‘Mlađane, gledaj prvi program, ti si na televiziji, imaju tvoju sliku, o tebi pričaju’. ‘Ma, nemoguće, kevo, nemam ja ništa s tim!’ Sledeće vesti zajedno smo gledali. On nije mogao da veruje. Zazvonio je telefon. Saša Stojković, njegov drug. Mlađan mu je rekao: ‘Čist sam, brale, ko suza! Nemam zašto da bežim’. Iste večeri pozvao je i Bojan Rajić, inspektor požarevačkog SUP-a. I on je pitao Mlađana da l’ je kriv. Moj sin je rekao da nije i ako mogu da mu garantuju bezbednost, može da stigne u SUP za 20 minuta. Nisu mu garantovali bezbednost. Ali nije se ni krio. Bio je tu u selu. Tu su ga i uhapsili u komšijskoj kući.”
       U vreme vanrednog stanja “Večernje novosti” su kažnjene kada su objavile ovu priču o pozadini spektakularnog hapšenja u Smoljincu. Posle toga: “I tad počinje strahota! Dve nedelje je policija bila u našoj kući. Detektorima za metal tražili su sef u zidovima. Ništa. Odneli su dvogled, nešto za noćno osmatranje, dedin pojas za patrone i nekoliko metaka od vazdušne puške! Uzeli su i dve baterije koje sam ja sebi kupila, kad idem noću kroz dvorište. Skidali su i ram od prozora, vadili krpe što je Mlađan stavio zbog košave...I da je radio tu drogu, i to oružje koje mu pripisuju, mi to nismo videli. Ne kažem da Mlađan nije imao ništa, ali tu saradnju sa osumnjičenima za Đinđićevo ubistvo, to je najgore... Sve to potiče iz mržnje. Prvi je bio Zoran Živković. Istraga još nije počela, a on je na sahrani rekao ‘ubili su te pacov, prevara i budala’. Ima valjda i on decu.”
       O Mlađanu Mićiću govori se da je krijumčario narkotike sa Zoranom Petrovićem Šempom, i braćom Fiškal, Draganom i Zoranom Živkovićem iz Požarevca. Onda je ubijen Šempa. Navodno su to učinila braća Fiškal. Zatim su i oni ubijeni. Prvo Zoran, a potom, na sam dan četrdesetodnevnog parastosa, i Zoran. Ratomir Živković, otac ubijene braće, tvrdi da ih je ubio Mićić, po Šiptarovom nalogu koji je i poslao skupocene kovčege u Požarevac za njihovu sahranu. “Ne znam ja ni Šiptara, a ni tog Fiškala. Al znam da je Fiškal prvo tvrdio da je njegove sinove ubio Šiptar. Sad, kad je on mrtav, pokazuje prstom u novinama na mog sina! Nije Fiškalu lako, hoće da osveti svoje sinove, razumem to. Ali greši dušu. Sve umire, ali pravda nikako! To sam i sinu rekla kad sam ga videla u Zabeli. Na šta je tada ličio! Mesec i po dana nije se presvlačio, nije jeo! Bio je žut, tužan, uplašen... Izgledao je, daleko bilo, kao neko ko je ležao rak! Nije hteo da mi kaže da l’ ga nešto boli. Sada ga posećujemo dva puta mesečno.”
       Radica Mićić zastaje. “Govorili su mi da ćutim, da će biti bolje, da čekam... Ne mogu više... Sve je gore i gore... Rešila sam da govorim. Mnogi su pušteni da se brane sa slobode. Jedino Mlađan nije.”
       Nisu li mu, ipak, nešto našli kada ga ne puštaju?
      
      
       VERICA MIKIĆ
      
      


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu