NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Letnja rupa?

Može se i bez srpskih žrtava

      Mediji u Zapadnoj Evropi i Americi imali su čak četiri dana prilike da obaveštavaju svoju javnost o zbivanjima na Kosovu i Metohiji: u sredu 13. avgusta, kada su ubijena deca u Goraždevcu, sledeći dan kada su zbog toga Srbi protestovali u enklavama širom Kosova, u petak kada je bila sahrana malog Pantelije Dakića i Ivana Jovovića, i u nedelju, 17. avgusta, kada je ponovo pucano na grupu dece u Goraždevcu. Svaki od ovih događaja je bio dovoljan povod da se pruži bar osnovna informacija o aktuelnom stanju u delu Evrope koji je bio jedno vreme u žiži svetske javnosti i najveće evropske krize posle Drugog svetskog rata.
       Analiza izbora vesti prikazanih u razdoblju od 13. do 17. avgusta u zapadnim medijima pokazuje četiri zakonitosti koje uglavnom određuju izveštavanje.
       Prva bi se mogla nazvati “ljudskim faktorom”, i ona se ne sme nipošto zanemariti. Jedan deo stranih dopisnika, koji žive i rade u Beogradu, trenutno se nalazi na godišnjem odmoru, a pošto se njihove domaće redakcije po nekom zakonu inercije oslanjaju na postojeću infrastrukturu - nema vesti sa Balkana. Tako je najtiražniji ozbiljni dnevni list u Nemačkoj “Zidojče cajtung”, zbog odmora svog dopisnika, za četiri dana objavio informaciju od sedamnaest redova, sastavljenu iz agencijskih vesti, u kojoj je dominirala činjenica da je novi UN administrator Hari Holkeri stupio na dužnost. Ubistvo srpske dece bilo je tek u drugom planu i sažeto u tri rečenice.
       Na istu tu “letnju rupu” ukazuje dopisnik više nemačkih dnevnih listova Gema Percgen koja trenutno boravi u zapadnom delu Evrope: “Da sam u Beogradu, ja bih svakako pisala o događajima na Kosovu, a neke od novina za koje radim to bi objavile. Bez moje inicijative redakcije ne pokazuju neko preterano interesovanje za taj deo sveta.”
       Ima još ljudskih faktora koji utiču na kvalitet novinarstva, ne samo na Zapadu, a to su nemar, aljkavost i ignorancija.
       Da li su zaista u pitanju samo “ljudski faktor” ili “letnja rupa” kada ogromna većina medija u vodećim evropskim zemljama, kao što su Engleska, Francuska i Nemačka, ili u Americi uopšte ne izveštava o nekom događaju ili se na njega osvrće samo kratko i usputno? Neki dopisnici sa kojima je NIN razgovarao imaju veoma jednostavan odgovor na ovo pitanje - ima trenutno važnijih stvari od Kosova. Ova druga zakonitost koja se može uočiti kada je reč o selekciji vesti podrazumeva da postoje čvrsti kriterijumi izbora. Više rangirane (velike sile) kao i geografski i/ ili kulturno bliže zemlje imaju više izgleda da se izveštava o njima nego one države koje su niže rangirane i koje su geografski i/ ili kulturno udaljene. Pored zemalja koje zaslužuju da se o njima izveštava, postoje i događaji te vrste, pri čemu se posebna pažnja obraća na ono što je izuzetno - katastrofe, nemiri, državni udari i slično.
       Kako strani dopisnici ističu, prošla nedelja bila je obeležena zbivanjima koja su Zapadu bila bliža nego “mala katastrofa na Balkanu” - nedostatak struje u delovima SAD i Kanade, sudbina okupatorske vojske u Iraku, Liberija, Izrael itd. Dopisnik jedne ugledne i velike strane televizijske stanice, pod uslovima anonimnosti, ovaj fenomen u razgovoru za NIN dopunjuje ovako: “Mi smo dobili direktivu da snimamo laganije teme. Mada moram da vam priznam da oni koji sede u redakcijama i određuju sadržaje, nemaju pojma o čemu odlučuju. Kad spomenete neko mesto u Srbiji ili na Kosovu, to je kao da govorite o dalekoj Africi. Imate sreću ako naletite na urednika koji ima bar neko osnovno znanje, a i kod njega onda najčešće odlučuje neki nenovinarski kriterijum, kao, na primer, lična pogođenost.”
       Nemački politički magazin “Špigl” za ovu nedelju je izabrao “laganiju temu” iz Srbije koja dodiruje domaću publiku na svoj način - priču o nemačkim ratnim brodovima na dnu Dunava. “Špiglov” stalni dopisnik u Beogradu Renate Flotau, iz Skoplja, gde trenutno boravi, poručuje da je taj članak bio dugo pripreman, a de će ubistvo dece u Goraždevcu svakako ući u sledeći izveštaj o Kosovu.
       Koliko je Kosovo zaista daleko od svesti evropske i američke javnosti, da skoro nikoga više ne zanima šta se tamo dešava, a koliko u tom ignorisanju ima političke namere? Gema Percgen tvrdi da su srpski mediji histerični kada je u pitanju Kosovo i da bez mere preteruju, što čini provaliju između srpskog i zapadnog pogleda na tamošnja zbivanja još dubljom. Međutim, ona priznaje da je i jedno i drugo ponašanje diktirano političkim interesima. I zaista, mediji ne izveštavaju samo o “golom događaju” nego političari stvaraju prema svom interesu dodatne povode za izveštavanje kao što su to, na primer, konferencije ili saopštenja za štampu. Dok Nebojša Čović ili drugi predstavnici srpske vlade svaki čas, čak i nekoliko puta dnevno, javno ukazuju na problematiku, zapadni lideri se odlikuju ćutanjem. Suprotno tome, predstavnici vlada u Vašingtonu, Londonu ili Berlinu su se, kada je trebalo da se krene u rat protiv Jugoslavije, stalno oglašavali pred svetskim kamerama.
       Ovde je reč o trećoj i četvrtoj zakonitosti u izboru vesti koje su usko povezane jedna sa drugom, a to su politički interesi i uvrežene slike ili stereotipi koji čine kriterijume selekcije. Po reakcijama Srba u rasejanju na izvešatavanje zapadnih medija o Goraždevcu, vidi se da su to i najosetljivije konfliktne tačke. Tako predsednik Srpskog saveza u Švedskoj Nikola Janić, u otvorenom pismu švedskoj javnosti, domaćim medijima i političarima prebacuje “da se i dalje cenzurišu zločini nad srpskim civilima, očigledno nasleđena navika iz vremena prošlog građanskog rata i NATO bombardovanja bivše Jugoslavije”. A Srpski kongres ujedinjenja u Americi u dopisu agenciji “Asošijeted pres” reaguje na tvrdnju da su Srbi na Kosovu sada meta “osvete” zbog ranije počinjenih zločina nad Albancima što imputira da Albanci ili albanski ekstremisti ne bi ubijali da Srbi nisu počeli s tim.
       U nekim slučajevima su medijske političke poruke sasvim jasne. Prvi program nemačke televizije u najgledanijim dnevnicima zemlje sasvim je prećutao ubistva u Goraždevcu iako je njen dopisnik Detlef Klajnert ponudio izveštaj o tome. Umesto toga, u spomenuta četiri dana emitovan je prilog o požarima u Hrvatskoj i o ekshumaciji bošnjačkih žrtava Srebrenice iz masovne grobnice na Crnom vrhu.
      
       MIRA BEHAM


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu