NIN 2369, 24.5.1996.

Bosanska raskrsca

Biljana pregazila Drinu


Birajuci izmedju podrske Kasagica i povlacenja Karadzica, Milosevic je izabrao tihi odlazak guslara-psihologa Potpredsednik Republike Srpske Biljana Plavsic je u utorak boravila u Beogradu i sastala se sa predsednikom Srbije Slobodanom Milosevicem. Milosevicev kabinet je o tom sastanku izdao i zvanicno saopstenje, predstavljajuci gospodju Plavsic kao vrsioca duznosti predsednika RS. To je prvi put od zavodjenja sankcija protiv RS da Beograd izdaje javna saopstenja o susretima sa najblizim Karadzicevim saradnicima. Na sastanku sa Milosevicem bio je i potpredsednik RS Nikola Koljevic.

Biljana Plavsic je u Beograd doputovala u svojstvu Karadzicevog zamenika za kontakte sa spoljnim svetom. Njeno postavljanje na tu funkciju proizvod je iznenadnog i vestog manevra koje je rukovodstvo bosanskih Srba preduzelo proslog vikenda. Karadzic je "o jednom trosku" smenio liberalnog premijera Rajka Kasagica, izabrao novog premijera i postavio na kljucno pregovaracko mesto sebi bliskog potpredsednika RS Biljanu Plavsic za koju je siguran da ce dosledno sprovoditi politicku liniju koju je zacrtalo rukovodstvo na Palama.

NATO brani Kasagica Sve je pocelo 15. maja kada je iz Karadzicevog kabineta na Palama saopsteno da je donesena odluka o smenjivanju premijera Kasagica. Kao sto se i ocekivalo, opozicione partije u Banjaluci i poslanici u Skupstini bosanskih Srba sa tog podrucja ostro su reagovali i poceli pripreme za odbranu premijera. Saopstenje je plasirano istoga dana kada je jugoslovenski parlament smenio guvernera Narodne banke Dragoslava Avramovica, a mediji i politicari u reagovanjima prosto nisu znali cemu da daju prioritet.

Sam Kasagic odrzao je vec sutradan konferenciju za novinare na kojoj je rekao da je Karadzic "nelegalan predsednik" i da ce on ostati na premijerskom polozaju sve dok odluku o smenjivanju ne donese Skupstina. Usledile su i ostre medjunarodne reakcije, a u Banjaluku je doputovao generalni sekretar NATO-a Havijer Solana koji je otvoreno podrzao Kasagica. Ta poseta bila je ranije planirana, ali se "namestila" tako da deluje kao izraz snazne volje i odlucnosti Zapada da do kraja podrzava smenjenog premijera. Sa Solanom je u Banjaluci boravio i visoki predstavnik medjunarodne zajednice Karl Bilt, koji je takodje podrzao Kasagica.

Koristeci konfuziju izazvanu naglom odlukom o smeni Kasagica, Karadzic i predsednik Skupstine bosanskih Srba Momcilo Krajisnik 17. maja po podne na Palama iznenada, i prakticno u tajnosti, zakazali su sednicu Poslanickog kluba vladajuce Srpske demokratske stranke, koja ima apsolutnu vecinu u Skupstini. Klub je, naravno, dao podrsku Karadzicu.

Moma u Beogradu Izvori bliski vlastima bosanskih Srba tvrde da je Krajisnik uoci sednice Poslanickog kluba boravio u Beogradu, gde se sastao sa predsednikom Srbije Slobodanom Milosevicem. On je, prema istim izvorima, Milosevicu izlozio poglede aktuelnog rukovodstva RS na situaciju i, verovatno, ponudio Karadzicevo odstupanje sa vlasti u zamenu za cutanje Beograda oko smenjivanja liberalnog Rajka Kasagica.

Rano ujutro, 18. maja, sednica Poslanickog kluba na Palama je prakticno pretvorena u sednicu Skupstine na kojoj je odluka o smenjivanju Kasagica potvrdjena. Uobicajena praksa da se zasedanje Skupstine javno obznani, ovoga puta nije postovana, ali se niko nije zalio da je narusena propisana procedura. Skupstina je za novog premijera izabrala Gojka Klickovica. Sve je islo "kao po loju", a burnih reakcija nije bilo ni od strane vlasti u Beogradu, ni od strane poslanika sa podrucja Banjaluke, koji su podrzavali bivseg premijera.

Istoga dana, dakle 18. maja, kabinet Radovana Karadzica izdao je saopstenje u kome se kaze da ce potpredsednik Biljana Plavsic "preuzeti neke funkcije" predsednika RS zbog toga sto Karadzic treba da se "angazuje na drugim zadacima". Mediji u Beogradu su, bez trunke dileme, nekoliko sati kasnije saopstili kako se Karadzic povukao sa polozaja i poceli su intenzivno da prenose saopstenja i izjave iz zemlje i sveta u kojima se takav rasplet podrzava.

Medijski zaborav Takvim obrtom donekle je moguce objasniti iznenadnu spremnost Skupstine bosanskih Srba da odbaci Kasagica. Naime, nepun mesec dana ranije Karadzic je u Skupstini pokusao da smeni Kasagica i nije uspeo, jer je ovaj dobio podrsku poslanika sa podrucja Banjaluke. To je, naravno, obavljeno uz svesrdnu pomoc Beograda. Poznavaoci prilika u Banjaluci ocekivali su da ce se u Skupstini ponoviti situacija od pre mesec dana, a obrt pripisuju odsustvu volje Beograda da podrzi Kasagica.

Beogradski mediji pod kontrolom drzave su do sednice Skupstine na Palama nasiroko pisali o smeni Kasagica, prenoseci svako saopstenje i izjavu koji su isli njemu u prilog, a bili upereni protiv Karadzica. Vec prvoga dana nakon sto je smena obavljena, dakle u nedelju, Kasagic je pao u zaborav, a na prvim stranama beogradskih listova osvanuli su naslovi o Karadzicevom povlacenju sa polozaja. Istoga dana po podne sa Pala i iz Banjaluke su usledili prvi demantiji Karadziceve ostavke. To je, u sluzbenoj formi, u ponedeljak ucinila i Biljana Plavsic, koja je na konferenciji za novinare u Banjaluci rekla da je cela stvar "iskonstruisana" i da o odlasku Karadzica "nema ni govora". Dobro obavesteni izvori bliski vlastima bosanskih Srba tvrde da je izvesno da se Milosevic, birajuci izmedju Krajisnikove ponude da Karadzic odstupi i mogucnosti da nastavi pritisak na poslanike u Skupstini bosanskih Srba i cvrsto ostane na kursu podrske Kasagicu, odlucio za Karadzicevo povlacenje.

Dribling Krajisniku i Karadzicu nije bilo tesko da uz precutnu podrsku Beograda koju su dobili, ubede poslanike da glasaju protiv Kasagica, u javnosti vec okarakterisanog kao coveka koji zeli da "reintegrise" RS u sastav Bosne i Hercegovine i tako je "isporuci Muslimanima".

Nije, medjutim, sasvim jasno da li su Karadzic i Krajisnik, u filigranski odigranoj politickoj igri, prevarili Milosevica i eskivirali obecanu ostavku, ili je Milosevic bio svestan sto ce se dogoditi, a nije zeleo nista da preduzima, jer su mu "cvrstorukasi" i dalje blizi od Kasagica, koji je stvorio tesne veze sa medjunarodnom zajednicom. Uprosceno receno, jos nije sasvim jasno da li su Pale podvalile Milosevicu, ili su Milosevic i Karadzic zajedno "predriblali" medjunarodnu diplomatiju.

U svakom slucaju, visoki predstavnik Karl Bilt i medjunarodna zajednica dobili su tipican balkanski samar. Oni su najpre "namamljeni" da pruze otvorenu podrsku jednom politicaru (Rajku Kasagicu), a zatim su ostavljeni na cedilu. Stvari su sada tako postavljene da Bilt, jednostavno, mora da pregovara sa Biljanom Plavsic, i to verovatno onda kada se to njoj i Karadzicu ucini zgodnim. Bilt je, istina, i u utorak, nakon razgovora sa predsednikom Milosevicem, tvrdio kako jos nije sve gotovo i kako se nastavlja pritisak na Karadzica. Visoki predstavnik od Milosevica, izgleda, i dalje dobija uveravanja da ce Karadzic otici. On je, takodje, rekao da predsednik RS treba napismeno da se izjasni o svom odstupanju.

Takvo izjasnjavanje ce, mozda, i uslediti, ali u njemu verovatno nece pisati da je predsednik RS dao ostavku, nego da je deo ovlascenja preneo na Biljanu Plavsic. Sustinski, to nista ne menja, jer Karadzic i dalje zadrzava sve konce u svojim rukama. Bilt samo moze "da se pravi" kako je rec o odlasku predsednika RS koji vise ne donosi kljucne politicke odluke. Svi, medjutim, znaju da Karadzic i Plavsic od samog pocetka misle isto i da je Biljana Plavsic verovatno poslednja koja bi "izdala" Karadzica.

Jastrebovi Ukoliko je cilj pritisaka koje je Zapad vrsio na Beograd i bosanske Srbe bio formalna personalna promena u samom politickom vrhu RS, on je delimicno postignut. Ukoliko je, sto je verovatnije, osnovna namera bila da se na vlast dovedu politicari koji ce biti skloniji Sarajevu i jedinstvenoj Bosni i Hercegovini, stvar je propala za jedno duze vreme.

Poznavaoci prilika u Banjaluci kazu da je najnoviji obrt naglo oslabio uticaj umerenih politickih struja koje su pocele da se okupljaju u tom gradu. Biljana Plavsic je gotovo sve ratne godine provela u Banjaluci, a novi premijer je takodje sa tog podrucja. Posto je Plavsic zvanicni pregovarac, sve medjunarodne aktivnosti se i zvanicno sele u Banjaluku, ali ce ih voditi ona, a ne predstavnici umerenih struja.

Izvesno je, takodje, da je doveden u pitanje visemesecni napor medjunarodne zajednice, a narocito Ifora i Bilta, i Beograda da ojacaju umerene struje u Banjaluci i da ih nametnu kao kljucni faktor u pregovorima sa svetom i Federacijom Bosne i Hercegovine, uz pomoc koga ce potiskivati Karadzica. Do izbora je ostalo svega nekoliko meseci, a izgledi da se do tada otupi ostrica radikalne struje unutar vlasti bosanskih Srba, smanjili su se.

Izborom novog premijera, vlast olicena u Karadzicu i njegovim najblizim saradnicima, dobila je pun legitimitet. Ukoliko im to bude odgovaralo, Karadzic i Krajisnik mogu i u narednih nekoliko meseci da odgadjaju sazivanje sednice Skupstine, upotrebljavajuci u medjuvremenu novog premijera na nacin na koji to zele.

Postignut je jos jedan cilj koji za bosanske Srbe ima fundamentalni znacaj - zvanicno su obnovljene veze sa Slobodanom Milosevicem. Izvesno je da ce Plavsic, u svojstvu "vrsioca duznosti" predsednika RS (ili Karadzicevog zamenika za kontakte sa svetom, kako to Pale tumace), ponovo dolaziti u Beograd. Isto kao sto Bilt moze "da se pravi" da su se odigrale krupne promene, i Milosevic moze dogadjaje da tumaci kao odlazak Karadzica i da na osnovu toga pred svetom brani odluku o obnavljanju kontakata sa Palama.

Obnavljanjem kontakata Milosevic dobija vise mogucnosti da "iznutra" utice na ponasanje vlasti na Palama. Srbija, osim toga, ima interes da se ocuva jedinstvo RS i trenutno joj je lakse da to cini kroz vec etablirane vlasti, nego da se bakce sa formiranjem novih.

(Beta) Dragan Janjic


Copyright © NIN, Belgrade, Yugoslavia
All Rights Reserved