2380, 9. Avgust 1996

AMERICKI IZBORI U BOSNI

"Delta" hvata Karadzica


NIN je prvi objavio, "Sandi tajms" dve nedelje kasnije potvrdio, Bela kuca demantuje. Da li je Bilu Klintonu za drugi mandat potrebna jedna uspesna antiteroristicka operacija u Iranu, ili desant na Pale? Koliko je jaka "Delta"?

Portparol Bele kuce Majk Mekari pozurio je da demantuje pisanje britanskog lista "Sandi tajms" o tome da je americka komando-jedinica "Delta" spremna da izvrsi vazdusni desant na Pale, zarobi i otme Radovana Karadzica i Ratka Mladica. Brzina reagovanja Bele kuce, ali i zestoko protivljenje Londona na indicije da se zaista sprema jedna takva spektakularna akcija, pokazuju da je Bil Klinton pod snaznim pritiskom svojih politickih savetnika koji ga upozoravaju da ce republikanci popustljivost prema Karadzicu iskoristiti u izbornoj kampanji kao znak Klintonove slabosti. S druge strane, nedavni teroristicki napadi koji su potresli SAD, verovatno namecu Beloj kuci neku vrstu vojnog odgovora: protiv 11 identifikovanih baza za obuku terorista u Iranu, ili hvatanje Karadzica i Mladica?

Kada je rec o Iranu, i republikanci demokrate slazu se da je potreban odlucan udar, ali kada je u pitanju Bosna, Pentagon se ostro protivi bilo kakvoj avanturistickoj akciji u cemu ima podrsku i britanskog vojnog establismenta. Vasingtonski dopisnik "Sandi tajmsa" tvrdi da su mu upravo zato odredjeni krugovi Pentagona i otkrili planove za upotrebu komando-jedinice "Delta" u Bosni, ne bi li se to sprecilo i uznemirila javnost. "Sandi tajms" je o tome pisao pre pet dana, ali je zapravo prvu vest i tekst o upotrebi jedinice "Delta" u Bosni objavio NIN u broju od 19. 7. ove godine pod naslovom "Lov pocinje". Od NIN-a preko "Sandi tajmsa" do Pentagona i Bele kuce... Nesumnjivo, "Delta" je spremna da pokusa izvodjenje operacije hvatanja Karadzica i Mladica. Kako je obucena, opremljena i efikasna ta elitna komando-jedinica americkih oruzanih snaga?

"Carlijevi andjeli"

Americki pukovnik Carls Bekvajt sluzio je u specijalnoj britanskoj komando-jedinici SAS od 1962. do 1963. i po povratku u americku armiju dobio je zadatak da napravi nesto slicno. Nakon dugotrajnih priprema formirao je 1. specijalne operativne snage detasman "Delta" 19. novembra 1977. To je bio "Delta projekat" (detasman B. 52). Kao osnov za formiranje u "Deltu" su usli 160. avijacijska grupa iz Fort Kembela, mornaricki komando-tim SEAL-6, kao i 23. vazdusna snaga. Kasnije, "Delti" su pridodate: 5. i 7. grupa za specijalno ratovanje i 4. bataljon za psiholoski rat. Samo kroz 5. grupu u Vijetnamu svojevremeno je proslo oko 3 000 ljudi, od kojih su mnogi kasnije postali savetnici za posebne operacije. Zapravo, o "Delti" se prvi put pocelo govoriti od trenutka neuspele akcije oslobadjanja americkih talaca iz ambasade u Teheranu kada je propala operacija "Carlijevih andjela". Pukovnik Carls Bekvajt, rukovodilac specijalne grupe koja je otisla u Iran i tamo dozivela blamazu, prihvatio je zadatak da grupu "Delta" obnovi i dovede na adekvatan nivo.

Prednost su dobili isluzeni vojnici i poznavaoci stranih jezika. Svi su dobrovoljci, koji su se prethodno obavezali da ce u jedinici ili sluzbi u americkoj armiji (ako vise ne bi bili sposobni za "Deltu"), ostati nekoliko godina. Uslovi za prijem vrlo su ostri, posebno za oficire. Pripadnici "Delte" obicno se regrutuju iz sastava "Zelenih beretki" i "Rendzera" i svi prolaze kroz prethodne, vrlo rigorozne testove (SLjT i ARTEP). Samo pocetna obuka za jednog clana te specijalne jedinice kosta oko 30 000 dolara; to su, dakle, vrlo skupi vojnici. Procenjuje se da u siri sastav jedinice spada oko 150 aktivnih boraca i pomocnog osoblja. Operativni odredi - grupe sastoje se od tipicne patrole od cetiri coveka do grupa od po dva, osam, cetrnaest i sesnaest ljudi. Postoje i tri tipa udarnih grupa: A, B i C. Udarna grupa tipa A sastoji se od dva oficira i 12 podoficira odredjenih specijalnosti: tri za borbeno delovanje i obavestajnu sluzbu, dva za minerske poslove, dva strucnjaka za americko i strano oruzje, jedan za logistiku, dva za radio-vezu i dva za medicinsku pomoc.

Skolovanje pripadnika "Delte" podeljeno je na tri faze. U prvoj (388 sati ucenja) obnavlja se teoretsko i prakticno znanje iz topografije, subverzivnog delovanja, padobranske tehnike i borbe u gradskim uslovima, znanje i identifikacija raznih vrsta oruzja. Druga etapa (309 sati) sadrzi planinarski tecaj, a treca etapa (376 sati) jeste upoznavanje sa borbenim delovanjem u uslovima modernog rata, specijalna protivgerilska borba. Proucavanje obavestajnih podataka vrlo je intenzivno, jer su oni i osnova svih operacija "Delte", a to je naglaseno i u osnovnim operativnim planovima: "FM 100-20" i "FM 31-22". Da bi pripadnici "Delte" upali u neku prostoriju i za sedam sekundi onesposobili protivnika, sto je njihov normativ postignut na treninzima, informacije koje im dostavljaju razne obavestajne sluzbe moraju biti tacne i pravovremene.

Za clanove "Delte" obicno se biraju fakultetski obrazovani ljudi sa izvrsnom psihofizickom kondicijom. Normativi postignuti na treninzima vrlo su zanimljivi: svaki pripadnik jedinice mora za 25 sekundi puzanjem na ledjima preci 36,6 metara, preplivati 100 metara potpuno obucen sa cipelama i puskom sa 37 uronjavanja pod vodu, sve za manje od tri minute. Sto se tice preciznosti u gadjanju, zahteva se sto odsto pogodaka na daljini od 545 metara i 90 odsto pogodaka na daljini od 915 metara. Vojnici "Delte" naoruzani su i opremljeni najmodernijim pistoljima, revolverima, snajperima i elektronikom. Oni svakodnevno cetiri sata uvezbavaju gadjanje terorista u glavu iz "koltova" kalibra 45. Tu su i snajperske puske "remington" model 40 sa teleskopskim nisanom koji povecava 12 puta, nemacki automati "hekler koh" sa prigusivacima, americke specijalne puske CAR-15, posebne sacmarice, nekoliko tipova bacaca granata, protivoklopni i protivavionski rucni raketni sistemi, infracrveni nisani, radari za otkrivanje pokretnih zemaljskih ciljeva... Dakle, obuka je vrlo surova, oprema je izvrsna, znanja se sticu iz raznih podrucja: jedni proucavaju poslove aerodromskih radnika (mogucnost nesmetanog prilazenja otetom avionu), drugi su "konobari" itd. Svoju obuku izvode u raznim bazama u svetu, kao i u Fort Bregu. "Delta" je treci projekat te vrste u americkoj vojsci, pre nje u planovima su postojale "Sigma" i "Omega".

Pentagon uzdrzan

Pa, ipak, pripadnici specijalne jedinice americke armije, cuvene "Delte", jos nemaju iza sebe nijednu uspelu akciju. Fenomen savremenog terorizma medjunarodnih razmera, njegova povezanost i isprepletenost, bio je direktan povod za stvaranje "Delte", ali se ona u Iranu nije proslavila. Naravno, vrednost te specijalne americke komando-jedinice ne treba ni potcenjivati ni precenjivati, jer sanse za uspeh akcije takvih specijalaca leze u iznenadjenosti i slaboj vojnoj pripremljenosti napadnute strane. U proslosti, pripadnici "Fataha", clanovi japanske "Crvene armije", pripadnici nemacke grupe "Bader-Majnhof", irski teroristi, kao i sve ostale svetski poznate i nepoznate teroristicke organizacije, nisu imale ni obuku ni oruzje da bi se mogle suociti sa protivteroristickim komandosima.

Vec dvadesetak godina, u okviru specijalnih vezbi americkih snaga za posebne zadatke u centru "Dzon F. Kenedi" u Fort Bregu (Severna Karolina), proigravaju se slucajevi otmice aviona i nacini oslobadjanja taoca. Obicno se simulira situacija prema kojoj su na raznim tackama sveta gotovo u istom trenutku oteta tri americka putnicka aviona. U kompjutersko-stabnoj igri, koja ponekad traje i do 14 dana, tri specijalna borbena tima - grupe pokusavaju da rese problem otetih talaca. Komandanti borbenih grupa imaju opste uputstvo: "Ispitajte sve alternative, imajte na umu ogranicenost podataka i vremena, delujte na osnovi sopstvenog rasudjivanja." U praksi se, medjutim, pokazalo da je alternativa jako malo, vremena jos manje, a da je sopstveno prosudjivanje bilo pogresno jer se zasnivalo na pogresnim podacima.

Medijska uzbuna oko priprema "Delte" za akciju u Bosni samo je posledica americkog iskusenja da ako se vec raspolaze takvom jedinicom, onda je negde treba i upotrebiti. Po misljenju jednog visokog oficira Pentagona, "vrlo je dobro raspolagati takvim snagama sve dok se one pravilno koriste. Ali, postoji tendencija da se one smatraju svemocnim trupama, sposobnim da obave svaki posao, a to moze izazvati velike teskoce i jos vece razocaranje." Mnogi visoki oficiri americkih oruzanih snaga imaju vrlo rezervisan stav prema upotrebi specijalnih snaga, odnosno "Delte". Moze li "Delta", dakle, obaviti bas sve zadatke za koje je predvidjena?

# MIROSLAV LAZANSKI

NASLOVNA STRANA


Copyright © NIN, Belgrade, Yugoslavia
All Rights Reserved