Avgusta mjeseca navrsilo se cetrdeset godina otkako je Dado Djuric dosao u Francusku ili otkako je napustio Jugoslaviju. Za te cetiri decenije stekao je svjetsku slavu ako pogledamo u kojim se sve muzejima nalaze njegove slike i gradove i zemlje u kojima je izlagao. Najnepoznatiji je ostao u svojoj zemlji. I evo, najzad, jedna prava izlozba pokazace dio Dadovog rada. Njegova voljena Crna Gora uzvraca ljubav Dadu Djuricu i priprema mu veliku izlozbu i izvanredan docek na Cetinju u Plavom dvorcu 14. septembra. Rodni grad docekuje Dada kao dostojnog sina koji je u svijetu proslavio sebe a time i svoju zemlju. Kako rece princ Nikola Petrovic, koji je zasluzan za sve to, uz galeristu Pjera Naona: "Crna Gora moze biti ponosna sto je do poslednjeg dinara ucestvovala u troskovima oko te izlozbe i kataloga, bez ijedne pare sa strane."

Ove godine se napunilo cetrdeset godina otkako si dosao u Francusku.

- Cetrdeset godina se napunilo prije dvije nedjelje, 15. avgusta, otkad sam stigao. Slavio sam to. Nikada nista ne slavim, niti kakve rodjendane niti druge tarakovine, ali taj dan sam obiljezio, ovoga puta sam se sjetio i popilo se malo vise vina. Toga dana sam napravio jedan autoportret, prvi od ne znam kada, koji je u katalogu sa datumom 15. avgust, sto je htjelo da oznaci da sam punih cetrdeset godina u Francuskoj. Portret je po sredini razbucan sto je znacajan simbol.

Da li si zazalio sto si otisao u Francusku?

- Imam jednog prijatelja u Averonu koji ima kucu i bogatu zemlju od koje fino zivi. Seljaci iz toga kraja Francuske odlaze u Pariz, drze tamo sve one velike kafane sto se zovu "brasserie" i brzo se obogate i ovaj moj komsija kuka sto i on nije otisao u Pariz da se obogati. Sad on kuka sto nije otisao u Pariz da se obogati, a ja treba da kukam sto sam otisao! Treba da shvatis moju situaciju: ja sam pobjegao, kako sam ti jednom rekao, ali Crna Gora me je uhvatila poslije 40 godina preko Konavala i preko crnogorskih rabota sto su tamo radili.

Izlozba na Cetinju je vrlo blizu: otvara se 14. septembra. Prva znacajnija tvoja izlozba u Jugoslaviji.

- To je izlozba Nikole Petrovica i Pjera Naona. Ja se licno nijesam puno mijesao u to. Ja sam se mijesao u katalog, tu sam ucestvovao izbliza.

Pa jesi li zadovoljan izborom slika?

- Trebalo je da ja napravim rigorozniji izbor, ali neko je za mene napravio taj izbor i ja necu vise da se mijesam u te rabote. Te su slike prodate, to nijesu vise moje slike.

Da sam sam pravio izbor, izabrao bih one slike koje sam nesposoban da napravim na Cetinju. Sve sto sam napravio nije za Cetinje, za Crnu Goru, nije to dovoljno. Stavio bih ove sto sam sada uradio, zatim bih izabrao slike iz poslednjih pet-sest godina. Ovo sto je sad otislo u Crnu Goru to je ona izlozba sto je bila u Vansu, kraj Nice, proljetos. To ide u Crnu Goru preko Nikole i Naona, neka im je nazdravlje, to nije izlozba koju sam ja zelio da napravim za Cetinje.

Ti ovdje zivis izolovano (u mestascu Eruval) vjerovatno da bi mogao da radis na miru?

- Ne zelim nikoga da vidim. Ja radim. Nije meni do zabave. Ali, bez obzira na izolaciju, ne mozes da pobjegnes od Jugoslavije, slikar ne moze da pobjegne. Mene je Jugoslavija ufatila preko televizije sa svim sto se tamo dogadjalo... Ti si bijesna na nase politicare zbog svega sto se zbilo, zbog bogacenja, a mislis li da politicari na Zapadu zive bez materijalne pomoci!?

Ipak ne postoji drzava na svijetu koja je opljackala svoje gradjane kao nasa.

- I Francuska pljacka svoje gradjane preko poreza. Ova sirotinja, "beskucnici bez stalnog boravka" nemaju posla, nemaju cime elektriku da plate, mogu samo da se nalocu vina da zaborave.

Ipak, tragicnije je ovo sto se dogodilo nasim "pecalbarima" ciju je tesko stecenu zaradu njihova domovina otela! To nema ni u fasizmu. Bilo je i samoubistava zbog toga.

- Sve su vlasti fasisticki nastrojene. Kad kazes vlast, kazes fasizam. Svacim se bave da dobiju pare.

Gledam ti ovaj kompleks "Treca internacionala" sa uzdignutom rukom i trazim onu teglu sa pismom Deleza, francuskog filozofa. Znam da ti je pisao povodom monografije o tebi koja je izasla u Parizu i za koju je tekst napisao Alen Boske.

- E, pismo neces naci. Zamisli sta mi se dogodilo: jedina tegla toga kompleksa, koja se slomila, bila je ona u kojoj je bilo Delezovo pismo i Poljakinja je to izbacila. Nijesam te poslusao kad si rekla da ga sklonim i propala rabota.

Bio si prijatelj sa Anrijem Misoom, dolazio je na tvoje izlozbe redovno i kao veoma star.

- Miso je meni ucinio cast i napisao mi je jedan tekst koji je sada usao u katalog. Ali nemoj slucajno da ga citiras prije nego katalog izadje.

Razgovor za NIN je pravljen cetvrtog septembra. Bio je prekrasan dan: bilo je toplo i suncano, a bujno zelenilo oko Dadove kuce i ateljea djelovalo je umirujuce i nekako svecano, pa je Dado bio veoma raspolozen. U jednom momentu mi kaze da zapjevam nesto. A sta ce Crnogorka da zapjeva nego "Jos ne svice rujna zora"!? Kazem Dadu da je ta pjesma lajtmotiv u filmu Gorana Paskaljevica "Tudja Amerika", a on primjecuje:

- Paskaljevic je duplo jaci filmadzija od ovog naseg Emira.

Zatim se povela rijec o ratu, svjetskome, i o Zidanom Mostu gdje je sa mnogima i moj otac nestao bez traga.

- Savezniacima, Francuzima i Englezima... Staljin je rekao da puste sve cetnike do Mosta i da ih tu na Mostu sve pokokaju i tu su ih potamanili da je to bio strasan masakr i klanje. Moja rodjena tetka Julka je imala sina koji je nestao, i odbila je penziju u nadi da ce joj se vratiti. Gatala je svaki dan i slusala emisije "Izgubljena lica" preko radija. Sve uzalud. Bio je to divan momak. A njegov burazer Dane bio je cuveni crnogorski informbirovac je propao u logoru, dok mu je brat Bane, dok su ih prevozili za logor, pobjegao iz voza i danas je ziv. Tako majci od tri sina ostane jedan. Vjesanje direktno na Cetinju nijesam vidio, ali sam vidio dva objesena covjeka koji su visili petnaest dana da bi odvratili druge ljude od daljih akcija. To su radili zemljaci Sebastijana Baha, muzicki narod. Kad divlji narodi kidisu jedan na drugog to i nije cudo, ali kad kulturni narodi tako rade...

Eto, kada su ovi sa Zapada tamanili sirotinju u Africi i Aziji, kretenski su se ponasali u doba kolonijalizma, lako im je bilo protiv bosonogih, gladnih i bolesnih. E, tada se sjetio jedan fini Englez, koji se zvao ser Rasel i Zan-Pol Sartr, Francuz, moj i tvoj "zemljak", oni su izmislili medjunarodni sud, njih dvojica i jos jedan treci, Srbin Vladimir Dedijer. Znaci, bilo ih je trojica. I sad, kad se taj sud ponovo aktivirao, kad su Srbi dobili po nosu, niko se nije sjetio da je jedan Srbin bio medju prvim osnivacima toga suda.

Kad je ono bila povika zbog Dubrovnika, u ovome ratu, i lelek zbog unistavanja "Venecije jadranskoga mora", moja zena Hesi je kupila televizor bas u to vrijeme. Vidimo kako Crnogorci i Hercegovci pucaju, gadjaju mrceni Dubrovnik topovima i na televiziji vele: "Evo srpska armija navalila na Dubrovnik!" I serviraju intervju onoga sto pali iz topa, topdzije, i ja cujem i vidim: to nije Srbin nego Crnogorac! Hesi kaze: "Ovo su Srbi." "Kakvi Srbi, ovo su Crnogorci i to sa Cetinja, poznajem ih po naglasku!" Ja licno bio sam pogodjen, osramocen, bruka me, neka cudna bruka me obuzela. Jos je Aristotel govorio o toj bruci, o bruci u ratu. Nije to tako prosto, ne moze sad Bernar Kusner da ti objasni kako su Crnogorci kreteni, a kako su oni drugi dobri i pametni. I Nikola Petrovic dosao sa motorom i ja mu kazem: "Nikola, jadan, to su Crnogorci." Cudi se Nikola. Kazem mu ja: "Bruka je pukla, ali jedini nacin da se ostane Crnogorac jeste da se to prizna. "Ne moze sad covjek da ih se odrice kad su u nezgodnoj situaciji. Ja mogu samo da ih blagosiljam, te momke sto su ratovali. Nema tu sad da se kaze "nijesu moji" posto su se obrukali. To bi bilo suvise lako.

Zasto da ih blagosiljas?

- To su moja djeca, ti momci. Sad ja treba na njih da kidisem preko radija i novina. Nijesu oni sami posli, no im je neko naredio i poveo ih tamo. Svaki rat je bruka. I tu nema sta da se kaze, da se prica, to je kao kad se dvoje podaveljaju pa ko ce koga... Rat je bruka. Nijesu samo Crnogorci ratovali. A ko je zakukao, dvije godine ranije, kad su Amerikanci lupali one bozanstvene ljepote od dzamija u Iraku? Niko nije progovorio ni rijec! A Dubrovnik su napali "divljaci". Postoji neka planetarna pravda. Kad Amerikanci unistavaju dzamije u Iraku, sve je u redu. A kad Crnogorci bace bombu na krov od plastike i slome dva stakla, to je bruka. I sad ja treba, ako odem u Crnu Goru, da kazem da su Crnogorci kreteni i kriminalci sto su bacili nekoliko djuladi na Dubrovnik. Razdor je bio obostran i rat je uopste nesreca.

Jos nesto u vezi s Dubrovnikom. Prvi put sam cuo od jednog nesimpaticnog francuskog intelektualca, koga ti sigurno znas, koji je ljubazan i koji ima nesumnjivih kvaliteta, to je Zan d'Ormeson. On ima pravo da voli koga hoce od nasih naroda, a i Grke i Albance, to je njegova stvar. Od njega sam dakle, cuo, naucio cime su se Dubrovcani vjekovima bogatili. To je posteno sto nam je on kazao, jer to nikada nijesam cuo u Jugoslaviji: bavili su se prodajom roblja. Hvatali bi Crnce iz Libije i Egipta i prodavali ka' brave i od toga su se bogatili. To nijesam znao nego me Zan d'Ormeson naucio preko televizije.

Crna Gora je pokusala da se malo ekonomski osamostali, ali nije uspjela da se oslobodi iz zagrljaja Velikog brata. Ide tesko.

- Ne moze Crna Gora da se otkaci, ne od Srbije, nego uopste je to mnogo ozbiljnija stvar no sto ljudi shvataju. U stvari, Srbija postoji preko Crnogoraca. Da nije bilo Crnogoraca i ratnih kriminalaca taj rat ne bi nikad ni bio tamo. I Karadzic i Milosevic su Crnogorci, i onaj mali Raznatovic je sa Cetinja. Radi se o jednoj civilizaciji koja je bila potpuno ugusena i sa Istoka i sa Zapada; to je Vizantija. Nas su tamanili jos od krstaskih ratova, s druge strane Turci, Katarina Velika, prije toga Rimljani. Balkan je uvijek bio gusen izmedju nekih spoljnjih pritisaka. Vizantija ne postoji u Ujedinjenim nacijama, ali postoji u senzibilitetu, u mentalitetu, u nacinu zivota. Zapad nikad nije volio Vizantiju. Ona je uvijek bila ismijavana, da cak postoji izraz na francuskom "vizantijske svadje", sto znaci beznacajne svadje. Rat u "bivsoj" Jugoslaviji, kako je sada zovu, bio je "vizantijski rat", samo ovoga puta krvavi rat koji je mnoge naveo da prodaju svoje gelere. Postoji jedna izreka kod nas: "Crna Goro, krv te ugazio." To se desilo ovoga puta. Kazu da u Crnoj Gori ima mafijasa. Pa neka su, neka pokupe maksimum love kad ih pustaju. Zinula im guzica na dojc marke.

Znaci, raspad Jugoslavije te zabolio?

- To je moja licna tragedija i ja o tome ne pricam, kao sto ne pricam o svom licnom zivotu.

Ima li u Francuskoj slikara koje posebno cijenis?

- Za mene je francusko slikarstvo najvece planetarno slikarstvo, zato sto zivim u Francuskoj. Da zivim u Njemackoj vjerovatno bih to rekao za njemacko slikarstvo. Dakle, to slikarstvo koje me zanima ide od slavnih francuskih majstora Avinjona pa preko Fransoa Klue do danas. Moderni Francuzi me manje interesuju, a najbolji zivi francuski slikar je Baltus, koji je porijeklom Poljak. Nemoj mi spominjati Bejkona i njegovu izlozbu u Boburu. Znas li ti zasto se ne prodaju moje slike? Zato sto kazu da kopiram Bejkona. On je nesto drugo kopirao, ali to je njegov problem.

Jednog dana ce se sjetiti da si veci od Bejkona.

- Jednog dana, ali u ocekivanju toga ja tesko zivim.

Da li bi zelio da ti se napravi retrospektivna izlozba u Jugoslaviji?

- Ne, to je veoma komplikovano, a drugo, treba da znas da moje slikarstvo nema nikakve veze s umjetnoscu: to su slutnje, brige. Ja sam ti i prije rekao, ja nijesam slikar, ja sam filozof.

# BRANKA BOGAVAC

NASLOVNA STRANA