Poseta crnogorskog predsednika Momira Bulatovica Njujorku i Vasingtonu jedna je u nizu koje je politicki vrh Crne Gore uprilicio Sjedinjenim Americkim Drzavama.

Crnogorski predsednik se sastao i sa generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija. "Generalni sekretar odavno pokazuje razumijevanje za nase zahtjeve, ali sasvim je jasno da su njegove odluke vezane sistemom politickog odlucivanja u Savjetu bezbjednosti."

Zavrseni su izbori u Bosni i za deset dana se ocekuje skidanje sankcija, ali ostaje veliko pitanje sta se desava sa takozvanim spoljnim zidom koji povlaci i ispunjenje nekih drugih dejtonskih obecanja?

- Postavljalo se pitanje kad zapravo nastaje rok za skidanje sankcija, kada dolaze na red tih deset dana. Mi smo insistirali da se Dejtonski sporazum primijeni ad litteram i da se tretira ne kao pitanje nagradjivanja i kaznjavanja bilo koje strane u sukobu, nego kao elementarno pitanje kredibiliteta medjunarodne zajednice koja je iza tog sporazuma stala. O "spoljnjem zidu sankcija" se vode velike diskusije i to je, naravno, i glavno pitanje. Ono sto mi zelimo da uradimo je da taj spoljni zid sankcija bude potpuno i sto prije uklonjen. Ja se nadam da svi argumenti koje mi stalno isticemo, evo i u sadasnjim razgovorima, govore samo u prilog tome da bi bilo veoma korisno da medjunarodna zajednica, a prije svega Amerika, ima pozitivan pristup, da jednostavno preispita svoj odnos prema "jednoj strani" u nasem regionu. Sta ce od svih nasih argumenata biti prihvaceno - ne znam. Sefovi misija, diplomatski predstavnici pri Ujedinjenim nacijama daju usmene potvrde, jer niko ne vidi nikakav problem cak ni tehnicke prirode. S druge strane, nijedna stalna clanica Savjeta ne preuzima na sebe odgovornost da nam nesto i potvrdi. Zna se, ipak, kako se te odluke donose.

Predpostavljamo da se mnogo govorilo i o povratku Jugoslavije u medjunarodnu zajednicu?

- Taj problem je vrlo slozen cak i sa pravnog stanovista. Ne dovodi se u pitanje clanstvo Savezne Republike Jugoslavije u Ujedinjenim nacijama. Nasa drzava je njen clan, cak nam redovno stizu zahtjevi da uplatimo kontribuciju koja je obavezna za sve clanice. Konacno, odluka Generalne skupstine jeste da se mi privremeno iskljucujemo iz rada medjunarodnih organizacija. Sporno pitanje u diplomatskim krugovima je kako da Savezna Republika Jugoslavija automatski naslijedi mjesto Socijalisticke Federativne Republike Jugoslavije. Na to cemo sada da stavimo teziste u politickom i diplomatskom smislu. Oni koji zastupaju nase interese i zele da pomognu ukazuju da je kljucna rijec "automatski" te da je poslije pet godina taj automatizam deplasiran, pa se tako i moze tumaciti da su se vec stekli uslovi da mi sjednemo na tu "praznu stolicu".

Ima i onih drugih, naravno, koji misle da to rjesenje nije prihvatljivo. Svi se slazu da u nove uslove ne treba postavljati nikakve posebne, o slobodi ljudskih prava na primjer, slobodi medija, saradnji sa Hagom, napretku na Kosovu. To su, kako nam je receno, problemi koji pripadaju politicko-diplomatsko-pravnoj diskusiji. U svim razgovorima smo ukazali na cinjenicu da su Srbija i Crna Gora najstarije drzave na bivsem jugoslovenskom prostoru i bilo bi nelogicno da sada o nasem clanstvu (a bili smo medju osnivacima medjunarodnih organizacija) odlucuju drzave koje imaju mnogo manje drzavno iskustvo. Tu ce se, vjerujem, naci neki kompromisi koji ce uvaziti cinjenicu naseg istorijskog bivstvovanja, a koji ce se kretati po formuli koja je usaglasena sporazumom sa Hrvatskom, i dalje cinjenicom da nas je i Makedonija priznala, a vjerovatno ce to uraditi i Bosna nakon izbora.

Clanstvo nije sporno, nego pravo na ucesce u radu u UN?

- Tacno. Osporavano je ucesce i odlucivanje. Ostaje samo da onaj ko je jednom donio odluku da nam to pravo osporava sada to jednostavno preinaci. Nesto je, dakle, ostalo nerascisceno. Svim sagovornicima skrecem paznju na paradoks u komunikaciji. Ohrabruju nas i podsticu na proces normalizacije odnosa sa bivsim republikama, i to je u krajnjoj liniji nas strategijski cilj, a istovremeno nam ne daju da napravimo malo prostora za tu saradnju. Mi smo u zacaranom krugu, ako ne aktiviramo svoje clanstvo u UN ne mozemo da ostvarimo taj preduslov sa Medjunarodnim monetarnim fondom, Svjetskom bankom, a bez toga nema organizovanog privrednog razvoja i saradnje sa drugim zemljama. Ovakvih je paradoksa, nazalost, bilo mnogo kod nas. Desavalo se da nas nasi pomagaci savjetuju sta da uradimo, a da nas potom pitaju: A sto bas to?

Ima li razloga za optimizam?

- Postoji drugacija, da kazem znatno bolja klima, ali iskreno receno to je sve jos daleko od zeljenog. Mi se trudimo da ostvarimo kontakte. Jednostavno receno mi biramo zemlju, a zemlja odredjuje nivo sagovornika, u zavisnosti od toga koliko su zainteresovani za taj dijalog. Vrlo logicno. Zao mi je sto nisam sreo gospodju Medlin Olbrajt, ali njenom zamjeniku se takodje sasvim jasno mogu prenijeti nasi stavovi. Pred nama je dug i uporan put ako zelimo da popravimo nepovoljnu sliku koja se dugo godina formirala. Jedan od mojih danasnjih dobronamjernih sagovornika ovako ilustruje cinjenice: Neka se radnja desava u Americi; odabrali smo mjesto radnje - restoran. Da sad pridjemo svakom stolu i upitamo: Ko je kriv za rat na prostorima bivse Jugoslavije - svako ce vam reci da su krivi Srbi, da je kriva danasnja Jugoslavija. Tako da, kako dalje objasnjava moj sagovornik, kada dodju na red cinjenice koje bi isle u prilog nama, one moraju da budu plasirane oprezno jer se sada ima u vidu stepen animoziteta koji je prema nama stvoren. I tako, valjda, sve dok ne dodje na red neki drugi rat i neki drugi krivci.

Koliko svaka poseta SAD-u znaci proboj u neke politicke sfere?

- Ja mislim da smo posebno mi iz Crne Gore pokusavali u vise navrata da polako otvorimo "velika vrata" i ovdje u Americi. Ne znam da li ce ta "vrata" posle ove posjete biti malo vise odskrinuta, na nama je da pokusavamo. Vjerujte da pored svih obaveza kojih nije malo u nasoj drzavi, posebno u ovim politickim, izbornim aktivnostima, kad god se ukaze mogucnost da bilo predsjednik Vlade, bilo predsjednik Skupstine Crne Gore ili mozda ja, ostvarimo kontakt i dijalog sa znacajnim predstavnicima Medjunarodne zajednice mi cemo je iskoristiti.

Crna Gora drzi do tih politickih pristupa?

- Mnogo sam puta pitao nase sagovornike sta imaju da prigovore Crnoj Gori. Nikada nikakav prigovor nismo dobili osim sto nam kazu: u losem ste drustvu. Mi smo, naravno, u onom drustvu koje su nasi gradjani izabrali. A cinjenica da se prigovara Podgorici zbog navodno loseg beogradskog drustva je krajnje pojednostavljivanje. Ko moze da tvrdi da su Zagreb ili Sarajevo bolje, demokraticnije sredine i da su oni napravili vece korake u organizaciji i toleranciji na nasim prostorima?

Da li su osnovana tumacenja da je bas Amerika ta koja vam je skrenula paznju na to lose drustvo, pa mozda i na odvajanje od njega?

- Mozda je nekada to i bila ideja, ali u svim kontaktima koje smo imali samo je od nas trazeno da uticaj koji su nasi ovdasnji sagovornici ocijenili kao pozitivan i ne tako beznacajan, upotrijebimo da afirmisemo Saveznu Republiku Jugoslaviju. Nije logicno da bilo ko zeli sada, a posebno ne zemlja koja svoje vojnike jos ima na terenu, u nasem komsiluku, da izaziva neko novo prekrajanje granica.

Kako je tekla poseta Vasingtonu? Sa kim ste razgovarali?

- Ova posjeta je u diplomatsko-politickom pravcu pripremana gotovo tri mjeseca, a ja licno mislim da je dobro sto je do nje doslo bas u ovom trenutku. Treba biti realan i ipak reci da su nasi sagovornici ukazali visoku cast delegaciji iz Crne Gore na taj nacin sto su nam obezbijedili nivo komunikacija u administraciji i u Kongresu. Moramo samo da se podsjetimo da su cetiri aviona otisla iz Vasingtona bas sada na izbore u Bosni.

Kakvi su ekonomski ciljevi posete?

- Otvorili smo Privrednu misiju Crne Gore, i to predstavnistvo ce, u saradnji sa drugim jugoslovenskim privrednim i diplomatskim predstavnistvima, biti centar emitovanja ne samo poslovnih nego i drugih poruka koje ce objasniti mnoge nase stavove.

Zasto je misija samo crnogorska?

- Nas je stav da u zajednickoj drzavi mnogo toga treba da uradimo zajedno, ali da ukoliko ne mozemo da postignemo neke dogovore, to ne bi trebalo da nas obeshrabri u ostvarivanju nasih planova.

- Napravljen je bitan pomak, jer prvi put od kako je poceo spor povodom Prevlake, Hrvatska i zvanicno priznaje da je to sporno pitanje. Oni imaju pravo da to interpretiraju na jedan, a mi na drugi nacin. Konacno, razlike u sporu su neminovne. Formulacija sa stanovista medjunarodnog prava otklanja bilo kakve dileme: u pitanju je klasican spor koji postoji izmedju dvije drzave vezan za odredjenu teritoriju. Vrlo je vazno takodje da Republika Hrvatska pristaje na produzenje mandata posmatraca na tim prostorima. Podsjeticu vas da je nedavno veoma tesko prosla rezolucija koja je produzila mandat posmatracima za sest mjeseci samo zbog manevara koje je hrvatska strana pravila u zelji da zamijeni Organizaciju ujedinjenih nacija Organizacijom za evropsku bezbjednost i saradnju. Ta organizacija nije ni po svom ljudstvu, a ni materijalno spremna da obavi taj posao, a i sa stanovista nekih politickih mogucnosti ne moze da pravi nikakav monitorijum. Vazno je da za sada monitorijum Ujedinjenih nacija ostaje, da se odluka Savjeta bezbjednosti poziva na povelju Ujedinjenih nacija i to na onaj dio koji kaze da strane koje ne postuju taj rezim bivaju suocene sa prijetnjom sile. Mislim da je sadasnja situacija za nas u Crnoj Gori povoljna, mi mozemo bez ikakvih najava i kontrola da koristimo Bokokotorski zaliv, a Republika Hrvatska ce morati da objasni svojim gradjanima zasto nije u mogucnosti da koristi ni nuzni tzv. vazdusni koridor i da razvija svoje planove o izgradnji jadranske autoceste. Prelaz na Debelom brijegu ce biti otvoren i saobracaj ce biti normalizovan onda kada izvrsimo definitivno i pravedno razgranicenje na tom prostoru.

Bilo je govora o saradnji na bazi "ekskluzivnog turizma". Da li je to moguce?

- Nije moguce, jer se ne radi o teritoriji. Prevlaka predstavlja, slikovito receno, ono sto je brava na vratima. Veoma je male povrsine, ali ako ne posjedujete kljuc ne mozete da udjete. Onaj ko stoji na Prevlaci ima pravo da naplacuje prolaz svakom brodu koji tuda prolazi, jer se prakticno koristi necija teritorija. Ali ekonomija nije u pitanju; cak i da placate jedan pfenig po brodu koji uplovljava i isplovljava, zaista je mimo pameti da, ulazeci u Bokokotorski zaliv, koji predstavlja trideset odsto vodenih potencijala Savezne Republike Jugoslavije, morate da placate danak Republici Hrvatskoj i da taj dio naseg "unutrasnjeg mora" izgubi u medjunarodnopravnom smislu odrednicu "unutrasnje more", da zbog medjunarodne granice dodje u situaciju da bude tretirano kao neko medjunarodno more koje moze svako da koristi. Ti argumenti (a da vas ne zamaram sa istorijskom odstupnicom o cemu svjedoci studija koju je Crna Gora napravila i potkrijepila morem istorijskih podataka iz arhiva) idu u prilog tome da je moguce ostvariti kontrolu nad Prevlakom u interesu Crne Gore i Jugoslavije tek u smirenom dijalogu koji moze vremenom da ukljuci i trecu stranu. Ali, treba da bude jasno, istoriju je nemoguce prekrojiti. Hrvatska zaista nije imala jedan jedini dan suverenitet nad tom teritorijom. To je uvijek bila strateska tacka na kojoj su bila vojna postrojenja, kasarne i vojne baze. Sasvim je jasno da ta vojna postrojenja nisu stitila Zagreb nego Kotor i Bokokotorski zaliv.

A, ako se zainteresujete i trazite u Beckom arhivu, mozete naci da su sva dokumenta o rtu Ostra, odnosno o Prevlaci, u odrednici o Kastel Nuovu, odnosno Herceg Novom, a ne o Raguzi ili o Dalmaciji. Kad dodjemo na ovaj teren i uporedimo medjuzavisnost interesa, a onda izvagamo dokumente, ja sam optimista sto se tice Prevlake i mislim da Hrvatska nece tamo praviti svoja turisticka naselja.

Ne dajete mnogo mogucnosti nekom nepovoljnom resenju?

- U brosuri koju smo ovom prilikom podijelili o Prevlaci na prvom mjestu stoji inicijativa koju je svojevremeno, 8. oktobra 1991. godine Skupstina Crne Gore uputila Saboru Hrvatske za pravedno razgranicenje. Mnogi su nam se tada smijali i govorili su nam da smo izdajnici jer pregovaramo sa hrvatskom vlascu. A mi smo samo slijedili Ustav SFRJ koji je i tada bio na snazi i koji je govorio da se granica izmedju republika sporazumno odredjuju i mijenjaju odlukama skupstina tih republika. Mi smo tada i dobili odgovor hrvatskog Sabora koji je potpisao Zarko Domijan u kome se izrazava spremnost da se ti razgovori i povedu. Tada je vec Hrvatska u medjunarodnopravnom smislu prihvatila razgovor i usla u spor. Nevolja sa Prevlakom je bila u tome sto je to, da tako kazem, bio "sitan" problem u odnosu na one gdje su se gubili ljudski zivoti. Tada smo ustanovili da cak ni administracija i birokratija Ujedinjenih nacija nema sistematizovane podatke o Prevlaci. Jedan od osnovnih ciljeva je bio da kompletnu dokumentaciju koju smo izuzetno pazljivo cuvali slozimo i predamo ovdje ljudima koji treba da donesu odluke. Mislim da je najbitnije boriti se argumentima za svoje interese i zao mi je sto tako nije radjeno i kad su drugi problemi bili na dnevnom redu. Mislim da smo mogli i bolje da prodjemo. Ako dobijamo ovakve prilike da razmijenimo rijeci, necemo to morati da posle radimo granatama.

# SVETLANA KALUSEVIC

NASLOVNA STRANA