2389, 11. Oktobar 1996.

Drama u Instititu za majku i dete

400 beba ceka spas


Roditeljima dece sa urodjenim srcanim manama ostaje nada da ce operacije poceti krajem ovog meseca

Na Institutu za zdravstvenu zastitu majke i deteta, zbog nedostatka osnovne medicinske opreme i potrosnog materijala, na operaciju ceka 400 beba sa urodjenim srcanim manama. Kardiohirurgija i kardiologija ne rade jos od jula. Za svaku srcanu manu postoji optimalno vreme za operaciju, kada ono prodje, deca ili umiru ili prelaze u grupu inoperabilnih slucajeva. Oko 10 odsto dece i ne doceka operaciju. Oni koji prezive kasnije imaju velike probleme sa zdravljem. Sve ovo se dogadja u ustanovi u koju godisnje na lecenje stize najveci broj dece iz svih krajeva nase zemlje. Na ovaj problem podsetio nas je jedan od anesteziologa na Institutu, koji je zeleo da ostane anoniman.

Nastavak rada kardiohirurskog odeljenja bio je najavljen za pocetak septembra, a kako sada stvari stoje, ni najnovije prognoze odgovornih ljudi sa Instituta o kraju oktobra, kao roku, ne izgledaju ostvarljive. Ultrazvuk-aparat za utvrdjivanje srcanih mana ne radi, a deca sa dijagnozom ne mogu da se operisu jer nema oksigenatora, koji je neophodan za svaki hirurski zahvat a kosta preko hiljadu DEM. Van upotrebe je i rengen kao i aparat za centralnu sterilizaciju. Lekove, hirurski materijal, infuzione rastvore i reagense Institut je doskoro nabavljao, gotovo iskljucivo, preko medjunarodnih humanitarnih organizacija.

Sredstva

Odnos drzave prema ovoj ustanovi bio je doskoro, kako nam zaposleni u Institutu rekose, macehinski. "Mi smo se cesto obracali nadleznima u Ministarstvu i Republickom fondu za zdravstveno osiguranje za pomoc ali dugo nismo nailazili na razumevanje. Znamo da su terapijski programi, u koje spada i decija kardiohirurgija, izuzetno skupi ali deci treba i mora se pomoci. Pocetkom septembra smo od Fonda dobili dva miliona dinara za nabavku opreme, a u pregovorima smo da do kraja godine zamenimo sve zastarele i pokvarene aparate", rekao nam je dr Milos Banicevic, direktor Instituta. "Nadam se, da se odnos drzave prema ovoj ustanovi menja, jer ce se Nacionalnim planom akcije koji ce biti donet do kraja godine, vrsiti preraspodela sredstava za zdravstvo u prilog zena i dece."

Prema kalkulaciji koju je sacinila rukovodilac finansijske sluzbe Instituta Ljubinka Vuckovic, prosecna cena materijala i lekova po jednoj operaciji na kardiohirurgiji iznosi nesto vise od 12 000 dinara. Rukom je dopisano da ukupna cena sa bolnickim danima, amortizacijom i zaradom iznosi 8 000 DEM po operaciji. Za jednogodisnji rad Instituta potrebno je, prema istoj kalkulaciji, oko 4,2 miliona dinara i tesko je verovati da ce to biti potpuno obezbedjeno. Prema izvestaju koji je pre nekoliko dana podneo Republicki fond zdravstvenog osiguranja, manjak u kasi Fonda je veci od 280 miliona dinara pa cemo po svoj prilici ponovo prisustvovati zatvaranju odeljenja za bolesti kao sto su urodjene srcane mane kod dece.

Dr Dusan Milovanovic, direktor decije hirurgije Instituta, rekao nam je da su potrebe za uslugama njihovog kardiohirurskog odeljenja vece od mogucnosti. "Ne volim da kazem lista cekanja, ali zbog problema sa kojima smo suoceni, za sada nismo u mogucnosti da tu decu operisemo."

Inostranstvo

Iako se zna da je smrt cest pratilac zakasnele operacije, preciznije podatke o tome u Institutu nismo mogli dobiti. Dr Milovanovic kaze da je "moguce da je i takvih slucajeva bilo, ali posto deca ne leze kod nas, mi ne raspolazemo takvim podacima, a neka deca se operisu u drugim ustanovama ili odlaze u inostanstvo."

Prema "Proceni stanja kardiohirurgije u Srbiji" koju je pravio dr Vlada Hrnjak, jedan od vodecih kardiohirurga Instituta, oko 95 odsto operacija moze da se izvede na Institutu. Preostalih pet odsto se ne operise, sto zbog nemogucnosti nabavke specificnih materijala sto zbog nedovoljne obucenosti hirurga. Ovaj drugi razlog zvuci dosta neobicno kada se zna, kako nam je rekao direktor Banicevic da su "nasi hirurzi veliki strucnjaci i svi su skolovani u Londonu i vodecim centrima u inostranstvu". Zar su ti ljudi skolovani da bi sada svaka tri-cetiri dana radili neke druge operacije da bi "ostali u formi"? Gde ce se vratiti jedna mlada doktorka, trenutno na strucnom usavrsavanju u Londonu?

Dr Hrnjak predlaze da se nabavkom opreme i pozivanjem stranih strucnjaka pokrije i onih pet odsto pacijenata koji sada odlaze u inostranstvo. Precizne podatke o broju takve dece u Republickom zavodu za zdravstveno osiguranje ne daju, jer Petar Stojanovic, pomocnik direktora Fonda nije dobio odobrenje od svog pretpostavnjenog da nam takve informacije pruzi. Inace, svako ko zeli da mu dete bude operisano u inostranstvu, a da mu sredstva nadoknadi Fond, mora pribaviti misljenje lekarskog konzilijuma sa Instituta.

Ko je i po kojim kriterijumima isao u inostranstvo nije poznato. "Pojedini lekari", konstatuje dr Hrnjak, "preporucuju operacije u inostranstvu, roditelji pokrecu veze i poznanstva, slede pritisci, a komisija za procenu potrebe za upucivanje u inostranstvo vec godinama ne funkcionise dobro."

Julijana Pesic, majka sestomesecne bebe koja je na operaciju cekala tri meseca i koja je pre nekoliko dana operisana u Londonu o trosku porodice, rekla nam je da sumnja u dosledno postovanje medicinskih kriterijuma prilikom slanja dece na operacije u inostranstvo. "Mi smo pokusavali da od Fonda dobijemo sredstva, ali kada smo videli da je za tako nesto potrebno imati i veza i naklonosti prema razlicitim orijentacijama, odustali smo i sve zavrsili sami."

Upucivanje dece na lecenje u inostranstvo postavlja i neka eticka pitanja. Prema saznanjima dr Hrnjaka, a sto su nam potvrdili i jos neki lekari, lecenje deteta u inostranstvu kosta kao lecenje 10 do 15 pacijenata u zemlji. Cene kardiohirurskih intervencija krecu se od 35 000 DEM u Nemackoj do 40 000 dolara u SAD. Da li je racionalnije placati nekoliko desetina ovakvih racuna ili obezbediti sredstva za nabavku neophodne medicinske opreme i materijala?

Onima koji nisu u mogucnosti da spas za svoje dete potraze u operacionim salama sirom sveta, ostaje nada da ce se ostvariti prognoza (ili zelja) direktora Banicevica-kraj oktobra.

" Najgore je sto nista ne mozemo da ucinimo, a vreme prolazi. Niko nam nije rekao da li postoji rok dokle operacija mora da se izvede. Ne znamo cak ni da li izostanak operacije moze da dovede do tezih komplikacija" rekao nam je Dragan Boskovic iz Nisa, ciji sin vec mesecima ceka na operaciju.

Ministarka zdravlja Leposava Milicevic pre neki dan na TV Politika najavi da ce "pacijenti novom zdravstvenom politikom biti bolje zasticeni od lose prakse" . Naravno, deca su najvece bogatstvo svakog drustva, pa valjda i ovoga.

#Zoran Knezevic

NASLOVNA STRANA


Copyright © NIN, Belgrade, Yugoslavia
All Rights Reserved