2389, 11. Oktobar 1996.

Nasa tema: Leva koalicija

Lepo, lepse - bez Avrama


Posle najave povlacenja Dragoslava Avramovica (iz zdravstvenih razloga) sa cela opozicione koalicije "Zajedno" levicarima se ukazuje sansa za rutinsku utakmicu

Ljudi ulaze u brak kako bi zajedno resavali probleme koji su nastali zbog toga sto su odlucili da zive zajedno. Na osnovu te duhovite i paradoksalne misli, koju je izgovorio cuveni junak iz crtanih romana o Divljem zapadu Talicni Tom, jedan bivsi socijalista je pokusao da objasni novostvoreno zajednistvo Socijalisticke partije Srbije, Jugoslovenske udruzene levice i Nove demokratije. "Ujedinili su se oni koji se, u stvari, nikada nisu ni razilazili", rekao je socijalista, koji je dugo verovao da su srpski socijalisti blizi zapadnoevropskim socijaldemokratama nego kubanskim komunistima.

Sama cinjenica da su se srpski socijalisti, prvi put od uvodjenja visestranackog parlamentarnog sistema, odlucili na sklapanje predizborne koalicije, postavlja teska pitanja: da li su se socijalisti uplasili izbornog poraza ili se samo vladajuca stranka iz senke, JUL, uplasila mogucnosti da sednice saveznog parlamenta i dalje posmatra iz Pionirskog parka. Nekoliko nedelja pre nego sto ce dve "zajednicke" vojske izaci na megdan, citava predizborna dramaturgija ostacei obelezena saznanjem da ce, bez obzira na to ko bude pobedio, u jugoslovenski visestranacki parlament prvi put zvanicno uci komunisti.

"O pobedi opozicije nema ni govora. Siguran sam u potpunosti da cemo mi pobediti, jer sve veci broj gradjana razume koliko napora i rada ulazemo da bi sve u ovom gradu normalno funkcionisalo", izjavio je krajem septembra sef beogradskih socijalista i zvezda vladajuce partije u usponu Branislav Ivkovic.

Nekoliko dana kasnije isti covek je objasnio da su se socijalisti i jugoslovenski levicari udruzili kako ne bi morali da idu na popravni ispit, koji su, inace, polagale njihove kolege u Poljskoj, Madjarskoj i Bugarskoj. Sama cinjenica da je jedan ugledni pripadnik SPS-a, koji moze da izgubi na glasanju ali nikako ne i na brojanju, priznao da postoji mogucnost izbornog poraza, deluje gotovo zapanjujuce. Sta se to dogodilo za nekoliko dana koji su uzdrmali neunistivi levicarski blok?

Elektrosokovi

Dolazak bivseg jugoslovenskog guvernera Dragoslava Avramovica na celo opozicione koalicije "Zajedno" i istovremena odluka rukovodstva Demokratske stranke Srbije da se pridruzi tom savezu, jesu dogadjaji koji su tugaljivu i depresivnu izbornu kampanju pretvorili u potpuno neizvestan okrsaj. Opozicija je, dakle, uspela da se ujedini i pronadje lidera koji je "vise nego ravnopravan" predsedniku Srbije Slobodanu Milosevicu.

Prema poluzvanicnim istrazivanjima javnog mnjenja, koje su objavili neki nezavisni mediji, koalicija "Zajedno" uziva znatno vece poverenje od svojih rivala sa levice. Cak i u internim istrazivanjima za levicarske partije opozicija ima izgledne sanse za pobedu na izborima koji nemaju preveliki znacaj, ali vrlo lako mogu da se pretvore u istorijski dogadjaj. I sve izgleda prilicno jednostavno: opozicija se ujedinila i pocela da siri dobre vibracije po zemlji Srbiji, levi blok je ubrzo odgovorio svojim jedinstvom i poceo da siri prave elektrosokove u partijskim i drzavnim strukturama iste zemlje.

"Socijalisti su se uplasili", zadovoljno su komentarisali preporodjeni opozicionari. U kristalno jasnoj prici o zbivanjima na levici izdvajaju se samo neka misljenja "jakih socijalista" koji procenjuju da ce saradnja SPS-a sa JUL-om i Novom demokratijom biti prilicno kontraproduktivna. Prema izvorima NIN-a, jedan od potpredsednika SPS-a narucio je istrazivanje javnog mnjenja ciji rezultati ukazuju da bi socijalisti dobili vise glasova u slucaju da na izbore izadju samostalno, nego sto ce ih dobiti trojedina vladajuca koalicija. Kao glavno objasnjenje ovog paradoksa navodi se protivljenje jednog dela birackog tela SPS-a (od 15 do 20 odsto) rigidnom levicarskom nastupu JUL-a.

Mnogi ljudi, koji nisu imali previse simpatija za komuniste, postali su simpatizeri srpskih socijalista ili, preciznije, vernici u lik i delo Slobodana Milosevica zato sto su smatrali da on predstavlja reformistu starog sistema, sa novim idejama i programima. Iako su do sada uspeli da sacuvaju veru u lidera, takvi ljudi bi mogli da 3. novembra - ostanu kod kuce.

O razlikama izmedju SPS-a i JUL-a misljenje iznosi dr Srbobran Brankovic, istrazivac javnog mnjenja: "SPS se temelji na jednom populistickom telu koji krasi besprekorna lojalnost rezimu i lideru Slobodanu Milosevicu. Bez obzira na sve dramaticne promene, kretanja od nacionanalizma do internacionalizma, od rata do mira, oni ce ostati lojalni. Za pristalice JUL-a moze se reci da su privrzeni recidivima starog poretka, a u manjoj meri samom lideru stranke. Zato se moze reci da bi SPS i JUL dobili vise glasova ako bi na izbore izasli odvojeno nego zajedno. Ljudi iz bivseg vrha SPS-a takodje smatraju da ne treba previse verovati pricama o predizbornoj groznici ili strahu socijalista od poraza. Do kraja meseca se tako moze ocekivati novi talas medijske satanizacije opozicije i njenih lidera a pronaci ce se nesto novca i za neisplacene penzije i plate.

U sredu uvece objavljeno je "eksplozivno" saopstenje koje preti da definitivno hibernizuje probudjene nade demokratske opozicije: Dragoslav Avramovic se zbog pogorsanog zdravstvenog stanja povlaci sa mesta lidera opozicione koalicije "Zajedno". Posle povlacenja Avramovica, koji je odigrao ujediniteljsku ulogu u pregovorima izmedju lidera stranaka, otvara se prostor za nove stranacke nesporazume. Drzavna televizija ce velikodusno prenositi sva saopstenja i konferencije za novinare na kojim ce se razmenjivati optuzbe o kolaboraciji sa rezimom, ratno huskanje ili blagu psihicku poremecenost. Ako Avramovic zaista ode, price o izbornom porazu socijalista postace sve redje.

"Da se oni plase poraza, ne bi stavili Mila Ilica da nosi listu u Nisu ili Veru Djurovic (uziva izuzetnu nepopularnost kragujevackih radnika zbog ostrih osuda nedavnih strajkova) u Kragujevcu. Ta prica o mogucem porazu je, uveren sam, smisljena u samom vrhu SPS-a kako bi se umirili jaki socijalisti u provinciji, koji su izuzetno nezadovoljni tim cudnim aranzmanima sa JUL-om. Taj odnos je pomalo mazohisticki jer socijalisti daju JUL-u glasove i mandate, a JUL socijalistima prevazidjene ideje i pedagoske packe", kaze za NIN jedan bivsi socijalista.

Iako je tesko osporiti tvrdnju da su srpski socijalisti bolje organizovani od opozicionih stranaka, to ne znaci da je socijalisticka masina u besprekornom stanju. U kontaktima sa predsednicima opstinskih i okruznih odbora SPS-a, kao i u razgovoru sa nekim uticajnim direktorima, moze se videti da se odnos prema Milosevicu ne poistovecuje sa njegovom zenom. Moze se reci da svaki veci grad u Srbiji ima nekog svog, malog Milosevica, koji nije previse voljan da deli vlast sa novim ljudima. U SPS-u se, dakle, ne nalazi samo jedan Dobrivoje Budimirovic Bidza, a takvi ljudi nece imati vremena za JUL, a bogami ni za Novu demokratiju.

Ljudi bliski Studentskom trgu tvrde da je leva koalicija stvorena iz prilicno banalnih pobuda: to je bio jedini nacin da JUL udje u savezni parlament. Levicari su, dakle, do izbora mogli samostalno da dovode Rolingstonse u Beograd, izmisle lek protiv side i prekookeanske brodove od cetiri hiljade tona, ali ne i nacin da udju u parlament.

Bivsi potpredsednik SPS-a Borisav Jovic je svoj otpor prema JUL-u obrazlagao recima: ne vole je na terenu. Neugodne dileme o predizbornom paktu SPS-a i JUL-a i njihovom cudnom, na momente perverznom odnosu, mogu se svesti na odnos bracnog para Milosevic i njihovih politickih izabranika. Oni koji se smatraju upucenim u porodicno-partijske odnose u Tolstojevoj ulici, tvrde da se uloga Mirjane Markovic na politickoj sceni Srbije neozbiljno svodi na anegdotski nivo. Prema istim izvorima, nijedan politicar iz vrha SPS-a nije se odrzao na znacajnim drzavnim ili partijskim funkcijama ukoliko bi se takvom kadrovskom resenju suprotstavila ona. Na drugoj strani, na vaznim drzavnim i politickim funkcijama opstaju ljudi koji ne izazivaju preterano odusevljenje predsednika Srbije, ali zato imaju podrsku prve zene JUL-a. Jedan ugledni opozicioni politicar smatra da je stvaranje leve koalicije samo prvi cin predstave koja bi se u neposrednoj buducnosti mogla okoncati utapanjem SPS-a u JUL.

U mutnoj prici o troclanoj koaliciji je, medjutim, najnejasnija uloga Nove demokratije. Tesko je odgovoriti na pitanje kako ce se lideri stranke koji su, ne tako davno, na Vidovdanskom saboru stajali negde izmedju prestolonaslednika Aleksandra Karadjordjevica i patrijarha Pavla, a jos zagovaraju brzu i efikasnu privatizaciju, ozbiljne ekonomske reforme i ulazak Jugoslavije u program Partnerstvo za mir - sloziti sa nesto drugacijim opredeljenjima svojih koalicionih partnera. Odgovor na tu duboku misteriju se za sada moze pronaci u racionalnoj potrebi Milosevica da odrzava privid siroke koalicije socijaldemokratske orijentacije. Uspeh tog madjionicarskog zahvata ce verovatno zavisiti od JUL-a i spremnosti te grupe da se oslobodi svoje ljubavi prema modernim mudrostima Dalekog istoka.

Za levu koaliciju bi do izbora mogao da se aktuelizuje poraz koji je Savez za mir i progres doziveo na izborima u Republici Srpskoj. Pored cinjenice da su tada preziveli prvi poraz, ti izbori pokazuju da ne mogu previse racunati na glasove nacionalista ili ljudi sa prekodrinskim poreklom. Oni ce, tako, biti promorani da se okrenu sasvim novim temama i, mozda, novim ciljnim grupama.

"Prema poslednjim istrazivanjima birackog tela, izdvajaju se tri teme koje bi mogle da imaju odlucujuci znacaj za izborni rezultat. Rec je o kriminalu, nezaposlenosti i strahu od inflacije. Takvi odgovori ukazuju da je doslo do pomeranja tezista politicke zainteresovanosti od polozaja Srba i medjuetnickih odnosa ka nekim ekonomskim temama. To, medjutim, jos ne znaci da je sazrela svest o neophodnosti jednog konzistentnog i sveobuhvatnog programa ekonomske reforme", kaze Srbobran Brankovic.

Ozbiljnija analiza posvecena politickom galimatijasu, u kojem levica magnetski privlaci najbogatije privatnike, a konzervativna desnica postaje zastitnik gladnih radnika, neminovno je otvorila pitanje odnosa gradjana ove zemlje prema komunizmu i bivsem sistemu.

Potreba ljudi da se vrati starim i dobrim vremenima, u kojima je zivot bio nesumnjivo bolji i lagodniji, jeste sasvim prirodna. To, medjutim, ne znaci da ne bi trebalo preispitati tvrdnje iz nekih americkih spoljnopolitickih analiza u kojima se kaze da je u periodu hladnog rata, od 1951. do 1985, u ovu zemlju sa Zapada stiglo oko 90 milijardi dolara bespovratnih kredita. U istim analizama se izvodi zakljucak da je citava zemlja zivela znatno bolje nego sto je to po svojoj ekonomiji i drustvenom uredjenju zasluzivala.

Od pitanja koliko su gradjani Jugoslavije u jesen 1996. spremni da prihvate saznanje da je nemoguce oziveti davno preminuli sistem, ponovo stvoriti cetvrtu armiju u Evropi ili proizvoditi 200 000 automobila godisnje, zavisice sudbina levih ideja na Balkanu. Kao glavna zamerka opozicionoj sceni moze se navesti njena nespremnost da sa stvaranjem jedne moderne Socijaldemokratske partije zauzme prostor levog centra i tako onemuguce manipulacije levicara sa univerzalnim idejama kao sto je, recimo, socijalna pravda ili jednakost.

"Levicarski socijalisticki pokret se u Srbiji javlja sezdesetih godina proslog veka, oslonjen na tradiciju zadruznog zivota, opstinske zajednicke imovine i duboko ukorenjenu svest ljudi u Srbiji o socijalnoj pravdi i jednakosti. Socijalisti su, zahvaljujuci tome, u ovoj zemlji imali i imaju veliko uporiste. Treba reci da su takvi programi i ideje, medjutim, uvek isli zajedno sa idejom slobode i demokratije. Mislim da je svako povezivanje socijalistickog programa sa nedemokratskim i rekao bih staljinistickim nacinom razmisljanja, pogubno za sam levicarski pokret" , kaze za NIN akademik Mihailo Markovic.

Glavno i najznacajnije uporiste vladajuce partije ce, po svemu sudeci, ostati strah od promena, uprkos cinjenici da je period njihove vladavine obelezen upravo najburnijim promenama u ovom veku. Zato se ne treba cuditi ako se uskoro pojavi neki novi marketinski slogan koji ce biracima, na vispreniji i duhovitiji nacin, porucivati da sa njima nema neizvesnosti i istovremeno upozoravati od opasnosti koje im mogu doci s desne strane. To ce samo znaciti da su se socijalisti vratili sa sestogodisnjeg nacionalistickog izleta i da su danas spremni za novo putovanje u proslost. Lepo, lepse, levo, kazu ovih dana jugoslovenski levicari.

# BATIC BACEVIC

NASLOVNA STRANA


Copyright © NIN, Belgrade, Yugoslavia
All Rights Reserved