2393, 08 NOV 1996

DR STOJAN ADASEVIC, GINEKOLOG KOJI ODBIJA DA OBAVLJA ABORTUSE

Ubio sam celo Smederevo

" Obavio sam negde od 48 do 60 hiljada abortusa, ne znajuci sta radim. To je kao kad ubijete jedan grad " , kaze doktor Adasevic

Dr Stojan Adasevic, ginekolog-akuser, sef je Kabineta za ultrazvuk u KBC " Dedinje " , predavac u Jugoslovenskoj skoli za ultrazvuk, radio je u Rodzal Gratuate Sholl-Hammersmith Hospital London, bio predavac u Erevanu...

Dr Adasevic, vec nekoliko godina odbija da obavlja abortuse. Zasto?

- Jednostavno, shvatio sam da ubijam zivog coveka. Radom na ultrazvucnim aparatima uvideo sam da dete od tri meseca utrobnog zivota stavi palac u usta i sisa. To ja vidim na ultrazvuku. A onda, kad se izvrsi abortus - posto je to zakonom dozvoljeno do 12 nedelja - ta ruka i taj apalac, otrgnuti od tela, leze ispred mene na stolu. Radeci to, shvatio sam da ubijam ljude. Nisam mogao vise da izdrzim...

Koliko ste, pre nego sto ste prestali to da radite, obavili abortusa?

- Negde od 48 do 60 hiljada. To je kao kad ubijete jedan grad, veci od Smedereva. Tesko je prihvatiti tu odgovornost, pogotovo danas kada Srbi izumiru. Tesko je, pogotovo kad shvatite da ste i sami doprineli da izumiru. Ali, mora se imati u vidu da smo u ono vreme ideoloskog bespuca uceni da ljudski zivot pocinje tek kada dete zaplace, sto, na kraju, i zakon tvrdi. Ima i sudskih presuda koje to potvrdjuju. Do tog prvog placa smatralo se da je dete deo majke. Medjutim, tek kada sam shvatio da to nije tako, odnosno da je nerodjeno dete covek za sebe, potpuno zasebno bice, prestao sam da radim abortuse.

Znaci, smatrate kad izvrsite abortus, ubili ste zivog coveka?

- Ne. Smatram da sam pocinio nesto mnogo gore. Jer, ziv covek ima mogucnost da se brani, postoje institucije koje ce da stanu iza njega, u njegovu zastitu, a nerodjeno dete nema te mogucnosti. Ono nema nikakvu zastitu. Ubiti dete u utrobi isto je kao kada bi vaspitacica u obdanistu ili uciteljica u skoli ubila dete koje joj je povereno na cuvanje.

Da li time sto odbijate da radite abortuse krsite ustavnu odredbu o pravu " planiranja porodice " ?

- Ni najmanje. Ponavljam, ni najmanje. Ako je neko vegetarijanac, zasto ga onda na silu terati da kolje necije prasice i telice, da bi to neko jeo?! Uvek ima ljudi koji nisu vegetarijanci i koji prihvataju da to rade. Postoji nesto sto se zove sloboda savesti. Jugoslavija je jos 1948. godine potpisala Deklaraciju o pravima coveka, gde se pominje sloboda savesti. Moja savest je da ne zelim i necu da ubijam. Ako vojnik moze da sluzi vojsku u civilu, da ne uzima pusku u ruku, zasto i ja ne mogu da obavljam sve svoje poslove, samo da ne radim abortuse!? Da ne ubijam nerodjenu decu. To je moja sloboda savesti.

To dozivljavate kao greh?

- Svako neka to prosudi po svojoj savesti, sam za sebe. Za mene je to ubistvo.

Statistika kaze da su pre ovog rata na 23 do 25 pobacaja bila samo tri do cetiri porodjaja. Kakva je danas situacija?

- Statistike su veoma cudne. Statistika kaze: ja jedem meso, komsija jede kupus - u proseku mi jedemo sarmu.. Medjutim, ipak, statistika nesto kaze. A kaze da se nesto jede. Isto tako, statistika kaze da ima pobacaja. Po jednoj statistici, taj broj je veci, a po drugoj, manji. Po mom iskustvu, pre rata na 23 do 25 pobacaja bila su tri do cetiri porodjaja. Sada je to jos gore. Prema mom saznanju, na 25 pobacaja dolazi samo jedan porodjaj.

Po relevantnim prognozama, ako se nastavi ovakav trend nataliteta, odnosno mortaliteta, Srbi ce za 20 godina u Srbiji biti nacionalna manjina, a za 150 godina mogla bi da ih zadesi sudbina Maja, Inka, Hazara...

- Prema zvanicno objavljenim podacima, u 1993. godini, od 100 rodjene dece, 36 su Srbi a 64 nesrbi. Sta to prakticno znaci? Kad, kroz dvadeset godina, ta deca stasaju i, 2013. godine, stanu u regrutni stroj, od njih 100 samo 36 bice Srbi! Vec samo to znaci propast Srbije. Po drugim podacima, koje iznosi profesor dr Marko Mladenovic, vec 2009. godine u Jugoslaviji ce biti potpuno isti broj Srba i Albanaca, s tim sto ce Albanci imati mladu, snaznu, genetski sposobnu populaciju, populaciju sposobnu da se razmnozava, a mi Srbi imacemo populaciju sastavljenu najvise od baba i deda, koji genetski nisu sposobni, tako da cemo ubrzo postati nacionalna manjina u svojoj zemlji Nemanjica.

Vise puta obracali ste se Sinodu Srpske pravoslavne crkve zahtevom da se zabrani crkveno cinodejstvovanje (recimo, vencanje, secenje slavskog kolaca...) onim vernicima koji su pocinili utrobno cedomorstvo. Na kakav prijem je naisao taj vas zahtev?

- Do sada, na to zvanican odgovor nisam dobio, sem jednog nezvanicnog zapisnika i misljenja jednog coveka koji nije svesteno lice. Po crkvenim kanonima, jasno se kaze da onaj koji je uradio utrobno cedomorstvo, kao i osoba kojoj je uradjeno utrobno cedomorstvo, iskljucuju se na deset godina iz Crkve. Predlagao sam da se ne postupi tako sa narodom koji je obezbozen i ne zna sta znaci abortus, za razliku od naroda u Grckoj, koji to odlicno zna. Da se, jednostavno, primeni najblaza forma - da se ukine pravo na secenje slavskog kolaca. To je crkveno-narodni obicaj, koji ne spada u Svetu tajnu. Medjutim, odgovor na to nisam dobio. Kad skrenem paznju da se ta i ta osoba vencala u crkvi, a prethodno je obavila abortus, dobijem odgovor: " A odakle bi to svestenik trebalo da zna?! " Na to ja uzvracam pitanjem: " Kako se moze desiti da pastir ne zna koja mu je ovca crna, a koja bela?! "

Meni zakon daje pravo da radim abortuse, ali ako sam hriscanin-pravoslavac, ja na to nemam pravo. Medjutim, kod nas se za hriscanina i pravoslavca prihvata i onaj ko radi abortuse, ko od tih para puni svoje dzepove. Privatna praksa cveta. Kazu da nemamo pravo da kaznimo celu porodicu. Ali, porodica je ta koja uziva sve blagodeti, zato sto njen jedan clan obavlja utrobno cedomorstvo. Takva porodica zna otkud joj takav standard, koji je pet, sest... trideset ili sedamdeset puta veci nego kod obicnih ljudi. Dakle, ta porodica to dozvoljava.

Mislite da vera zaista moze da utice?

- Nekad se odlicno znalo da je abortus greh. Da se o povratku u Crkvu zene, koja je uradila abortus, odlucivalo posle deset godina, na osnovu njenog pokajanja. Danas se o tome ne zna. Zene ne shvataju da je to greh. Imao sam slucaj jedne zene koja je dosla kod mene da joj uradim abortus. Odvracao sam je, jer sam znao da ima samo jedno dete. Ona je, ipak, otisla na drugo mesto. Kasnije je dosla kod mene na kontrolu. Pohvalila se kako je dobro prosla. Kaze da je to zato sto se pricestila. Kaze: " Kad sam se vracala sa abortusa, naidjemo muz i ja na jednu crkvu.. Velim muzu 'ajde da svratimo u crkvu, kazu babe, valja se. Udjemo, unutra neki red. Stanemo i mi. Pitam sta cekaju. Pricesce, kazu. Pricestim se i ja. " Pitam: " Jeste li se ispovedili? " " Ne. Zar i to treba? " - pita ona. " Treba " , velim. " Ja to nisam znala, a vidite da mi je bas lepo pomoglo pricesce. " Eto tako, ta zena pojma nema sta znaci pricesce, da ono ide posle posta, ispovesti... Ona o tome pojma nije imala.

Otkud takav odnos Crkve, kad u Bozicnoj poslanici, za 1995. godinu, koju su potpisali svi crkveni velikodostojnici, sa patrijarhom Pavlom na celu, pise da je " cedomorstvo vapijuci greh pred Bogom " ?

- Pise. Ali, praksa je takva da ja nisam dobio nikakav odgovor, niti mi je omoguceno da o tome govorim na Teoloskom fakultetu. Jeste, Sveti sinod je dao nalog Teoloskom fakultetu da mi se omoguci da odrzim predavanje, nekoliko puta. Ali, predavanja nisu odrzana! Jedno je receno, a praksa je nesto sasvim drugo!

Sta je vas recept za izlecenje od " bele kuge " ?

- Prvo, da se obozimo. Ali, na tome ne treba da radi samo Crkva, nego svi. Drugo, da shvatimo da mi ne zivimo samo za ovaj danasnji trenutak, nego da zivimo za svoje potomke, kao sto mi zivimo zivotom svojih predaka. Mora se promeniti i shvatanje muskarca, da on shvati da ne treba da se ponasa kao neki kabadahija cija ce se muskost pokazivati tako sto ce u sto kracem vremenskom periodu imati sto vise seksualnih odnosa sa sto vise zena. Muskost se ogleda u broju dece koju covek vaspita i izvede na put.

U cilju sprecavanja " bele kuge " kod Srba predlazem da se omoguci sloboda nastupa u masmedijima, ne samo onima koji su za izumiranje srpskog naroda, vec i onima koji se protiv toga bore. Zatim, uspostavljanje komisije za prekid trudnoce, onakvih kakve su bile pre onog famoznog Ustava iz 1974. godine, koja ce sprecavati ekstremne i neopravdane abortuse. Takodje, neophodno je prestati da se od porodjaja pravi bauk (ako, recimo, na pocetku filma vidite trudnicu, znajte sigurno da ona na kraju filma umire na porodjaju)...

Zivota nema bez radjanja, pa ni Srba!

Jovan Janjic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.