2398, 13 DEC 1996

(nastavak sa prve strane)

NASA TEMA: PRILAGODjAVANjE VLASTI

Novo sminkanje Slobe

Iako je predsednik drzave verovatno hteo da se predstavi kao domacin koji brine o vaznim, futuristickim projektima ne obaziruci se mnogo na galamu u dvoristu, taj dogadjaj je na najuverljiviji nacin pokazao da vlast nema jasan odgovor na ulicna dogadjanja u Beogradu, Nisu ili Kraljevu.

Saradnja

Prica o modernim saobracajnicama koje grade socijalisti kroz Srbiju, vec godinama sluzi za sprdnju opoziciji, a na prilazima Beogradu od jeseni 1990. godine stoje obrisi necega sto je pred te, zaboravljene izbore, predsednik Milosevic otvorio kao " zaobilaznicu oko Beograda " . I od tada - ni metar. Pa i ako nekim bozjim cudom projekat i bude ostvaren, ostaje pitanje ko ce se tim putevima voziti jer, prema sadasnjem stanju stvari, zaposleni Jugosloven sa prosecnom platom morao bi da zaradjuje ne manje od deset godina da bi kupio novi " golf " . I da to vreme zivi od vazduha ili postmodernistickih projekata kreatora ovdasnje politike.

Podgrevanje starih ideja i kadrova mozda najbolje govori da je manevarski prostor sadasnje vlasti ograniceniji nego ikada, ali i da je volja za moc i dalje neogranicena. Reciklaza ideja i kadrova govori i da se u vidokrugu vlasti nalaze samo dva putica, od kojih nijedan nije dovoljno dobar.

Konfuzija u vladajucim partijama suocenim sa narodnim protestima moze se videti u dugoj postizbornoj sutnji najodgovornijih funkcionera i trilemama o oceni sve bucnijih setnji pokradenih gradjana. Nakon sto su bili prinudjeni da odustanu od formulacije o " sacici " nezadovoljnika, rezim se zaustavio na tvrdnji o rusilackom karakteru demonstracija. Da ce ova tvrdnja, ma koliko besmislena, postati zvanicno glediste drzavne propagande, moze se pretpostaviti i posle tribine u Zagubici gde je dr Mira Markovic ponovila ovo misljenje. " Rusenje onoga sto je gradjeno nije nacin da se problemi rese " , mudro je ocenila predsednica Direkcije JUL-a.

Branislav Ivkovic iznosi strucnu procenu svoje partije da demonstranata nema nikako vise od 10 000. Sve ovo ukazuje na to da autizam, olicen u shvatanju " nije vazno sta se desava, vec sta ja verujem da se desava " , preti da bude podignut na nivo drzavne politike.

Relativno predvidiv trik izveden je i sa (para)studentskom organizacijom. Oglasili su se neki " nezavisni studenti " , kako kazu, govore ispred 65 000 studenata koji " hoce da uce " . Izgleda da vlast psiholoski teze podnosi protest studenata od protesta pristalica koalicije " Zajedno " , od kojih se valjda i moze ocekivati da stalno protestuju. Stoga se napregla da pokaze kako " nisu svi " studenti u protestu, pa je formirala i ad hoc studentsku antiprotestnu organizaciju. A za posrednika koji bi izmirio suprotstavljene interese ponudio se niko drugi do Savez studenata Beograda, parapartijska organizacija, koja sluzi jedino da salje telegrame divljenja vladi Srbije kada ova okreci neki studentski dom i da jednom godisnje, o Danu studenata, napravi krkanluk za pripadnike drzavne elite.

Klasa politicar

Predsednik Demokratskog centra Dragoljub Micunovic smatra da je najveca prepreka za vlast da ista promeni u svome ponasanju u postojanju nasledjene klase politicara koji citavog zivota nisu radili nista drugo osim sto su bili na vlasti. " Vidljivo je da vlasti izbegavaju direktnu konfrontaciju, uklanjaju policiju, cak su 'vratili' B 92 i 'Indeks', ali to nije dovoljno. On, dakle, pokazuju selektivnu prilagodljivost. " Micunovic smatra da ako bi postojala mogucnost da se obezbedi gradjanski mir, vlast ne bi zazirala od potpune medjunarodne izolacije. " Izolacija za vlast cak moze da ima i neke prednosti. Medjutim, nasa vlast nije u poziciji da te prednosti iskoristi - to bi proizvelo privredne teskoce, a te teskoce bi tada bile jasno locirane - znalo bi se da je to zbog nespremnosti nase vlasti da se ukljuci u normalne medjunarodne privredne tokove " , kaze Micunovic.

Redovnija isplata penzija i odbijanje nepopularnih mera u naplati struje spadaju u standardni set poteza koje srpske vlasti preduzimaju u cilju stabilizacije stanja i popravljanja svog rejtinga. Nije sada stvar u tome sto su te mere upravo provokativno nedovoljne da bi se umirio revolt, vec je sustina price u tome sto publika koja talasa Srbijom spada u deo populacije koji je imun na ovu vrstu " potkupljivanja " . Slicna je stvar i sa medijskim pokusajima da se demonstracije predstave u onom svetlu u kojem to cini drzavna propaganda. Mozda pristalice SPS-a i poveruju u teorije o " izmanipulisanim studentima " , ali je vise nego sigurno da to nece smanjiti, vec samo moze povecati i broj gradjana i broj studenata koji se bune. Sta onda valja ciniti ovdasnjoj vlasti, koja je pokazala da ne zeli da popusti, ali i da nije u stanju da zastrasi politicke neistomisljenike?

Vodja

" Svaka autoritarna vlast je jaka koliko i njen vodja. A on je svoj autoritet izgradio na beskopromisnosti, cvrstini ili nepopustanju zahtevima svojih protivnika. Zato se moze ocekivati da ce se predsednik Srbije ukopati, istrpeti udarce i sacekati da se situacija smiri. To ne znaci da se on nece odluciti da, nakon sto se situacija smiri, sprovede neke ustupke posto je svestan kolicine nezadovoljstva u zemlji. Treba podsetiti da je Milosevic i prilikom poslednjih velikih demonstracija, Vidovdanskog sabora, sacekao da se to nezadovoljstvo istrosi, da bi kasnije doveo Panica i Cosica i raspisao prevremene izbore na svim nivoima " , smatra Slobodan Antonic iz Instituta za politicke studije.

Ne treba imati iluzije da clanstvo Socijalisticke partije nece postupiti prema nalogu sa svog vrha, ali je problem upravo u sadrzaju samog naloga. Njega, jednostavno, nema. Nize strukture, poput onih u RTS-u, pomno prate svaki signal koji bi mogao ukazivati na nesto sto bi mogao biti sluzbeni stav. Dok se to ne desi, prepusteni su da bauljaju u granicama svoje, ne prevelike, pameti. Ipak, treba registrovati da je u prvom trenutku medju nekim od celnika SPS-a izgledalo da ce, teska srca, ali sportski, prihvatiti izbornu neminovnost i gubitke tih nekoliko gradova. Partijski aparat sledice svog sefa na njegovom putu, kakav god taj put bio, makar i samoubilacki. No, ipak, oni sami ne deluju kao ljudi koji bi takvu odluku sami doneli ili inicirali.

Palice

U delu politicke javnosti sve vise preovladjuje misljenje da aktivna podrska za nepomirljive odluke postoji ne toliko u SPS-u koliko u JUL-u. Portparoli JUL-a veoma predano podrzavaju i najrestriktivnije odluke SPS-a, ne prezajuci pri tome ni od izgovaranja najvecih gluposti. Unutar levice postoje i takva glasna razmisljanja " da cemo studente potkupljivati dok ih ne potkupimo, a kad ih sklonimo sa ulice, sa ovim drugima mozemo da resimo stvari i bejzbol palicama " .

" Ta partija se urusava iznutra, dok se jedan njen deo istovremeno transformise u nesto sasvim drugo od njenih prvobitnih programskih i statutarnih odredbi. Neosporno je da se ona nalazi u silaznoj putanji, ciji vremenski rok zavisi od stava medjunarodne zajednice koji bi, u odredjenim okolnostima, mogao da bude presudan. Za Milosevica bi bilo i pogubno i ponizavajuce da medjunarodna zajednica odabere neke ljude iz SPS-a, sa kojim zeli da komunicira, a da njega izoluje. Na saveznom nivou bi, recimo, mogli da nadju sagovornika u Lilicu, a na republickom u Ivkovicu, koji kao ministar gradjevinarstva dobro zna sta je objekat u rusenju ili da su na njemu zaustavljeni gradjevinski radovi. U tom trenutku bi svet uspeo da u vladajucoj partiji jos vise zaostri 'pacovsku psihologiju' u njenim redovima. Mozda ce se u nasem slucaju potvrditi istorijsko iskustvo - da se sa vlasti silazi na isti nacin kako se dolazi. A to je partijskim ili dvorskim pucem " , kaze Cedomir Cupic, profesor Fakulteta politickih nauka.

Srpski predsednik je, doduse, temeljito istrebio ljude od bilo kakvog formata iz svoje okoline, pa to svakako otezava mogucnost nalazenja " pozeljnog partnera " unutar vladajuce partije, da i ne govorimo da bi bilo dosta da se " mrdne malim prstom " pa da takav odleti.

No, Zapad bi mogao da izvrsi uticaj na " saputnike vlasti " , savremene velike bogatase koji su u sprezi sa SPS-om stekli veliko bogatstvo koje imaju interes da sacuvaju, razvijajuci svoje odnose sa svetom, a svaka vlast koja bi ih u tome ometala, bila bi prirodni neprijatelj, bez obzira na dobre odnose u proslosti. Neki posmatraci cak smatraju da su " krupni kapitalisti " ( " kapitalci " ) cak prilicno indiferentni prema mogucnosti smene vlasti, a da su da se ide " do kraja " oni ciji je proces bogacenja u toku.

Cak i u slucaju da novembarska i decembarska dogadjanja prekriju " ruzmarin, snjegovi i sas " , ta dva meseca ostace upamcena po nepobitnoj istini da predsednik Srbije u tom periodu prvi put nije imao apsolutnu kontrolu nad dogadjima u zemlji, koje je sa dosta uspeha rezirala neka druga Srbija. Vlast je cekala na velike greske opozicije ili studenata, ali je njih bilo premalo. Ti dogadjaji su, dakle, uveli zemlju u vremena kada ce vlast biti smenjiva.

A posle toga, u ne tako dalekoj buducnosti, u ovoj zemlji ce se vlast menjati mnogo lakse nego sto se menjaju cipele, kaputi ili automobili.

Mira Markovic

Beograd u opasnosti

U ovom trenutku u Beogradu i u nekim drugim velikim gradskim centrima u Srbiji pripadnici dela opozicije nezadovoljni rezultatima na izborima pribegli su onom protestu i onom nasilju kojem su i ranije pripadnici ovih istih politickih partija pribegavali kada su bili nezadovoljni svojom pozicijom u drustvu. Vi se svi secate i 9. marta i onih vidovdanskih dana kada je glavni grad nase Republike bio gotovo razvaljen i kada su pale prve zrtve. Danas se na slican, mozda i na brutalniji nacin, ponasaju oni koji su nezadovoljni rezultatima izbora. Beograd je u opasnosti da pretrpi materijalne stete i psiholoske traume kakvih nije imao za poslednjih pola veka. Jugoslovenska levica upravo zato sto je opredeljena kao sto sam malocas rekla, za mir i protiv svakog nasilja, osudjuje svako nasilje bez obzira cime je ono motivisano. Cak ako bi i rezultati na izborima unatrag pruzali osnovu za nezadovoljstvo to nije razlog da se pribegava ovom masovnom pritisku i pretnjama nasiljem kojima se uovom trenutku predstavnici i simpatizeri ovih politickih partija na ulicama Beograda i nekih drugih gradova sluze.

(Iz govora predsednice Direkcije JUL-a u Zagubici, 9. decembra) BATIC BACEVIC

SRBOLjUB BOGDANOVIC



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.