2399, 20 DEC 1996

Pogresni racuni

LAZA I PARALAZE

Sta je sve Srbiji ovih dana po " sto puta ponovljeno " ne bi li se napravila " istina "

Godine sezdesetosme, kad se desila prva veca studentska pobuna - po snazi i motivisanosti bila je macji kasalj prema ovome sto imamo danas - Broz se javio sedmog dana i rekao da su studenti u pravu. Doduse, nije bilo jasno ni studentima sta konkretno traze - bili su to, uglavnom, doktrinarni i uopsteni zahtevi da se nase socijalisticko i samoupravno drustvo usmeri " na pravi put " - ali coveku koji je pesice prevalio put od Minhena do Stutgarta, u potrazi za kruhom, nije bilo tesko da politicki podrzi studentski bunt i uzavrelo drustvo jednim svojim govorom smiri. Posle je bilo sto je moralo biti, ali to je druga prica.

To je istorija, a ovih nekoliko primera, koji slede, pokazace da je danasnjoj vlasti laz i netakticnost glavno oruzje u borbi protiv " neprijatelja " , kako unutrasnjih, tako i spoljasnjih.

Kako je bilo moguce da jedna ozbiljna i cvrsta vlast previdi reagovanje opozicije? Pa, nije bas da nije racunala na izvestan revolt, ali posla je od toga da ce svako cudo trajati tri dana, da su Srbi kukavice i da ce se brzo umoriti. A onda, racunali su, tu je i nasa cuvena srpska inteligencija, tu su rezimski novinari, tu su cuveni namsi ministri, tu je nas balkanski sarm za prevodjenje zednih preko vode.

Gradovi

Jednu veliku laz, koja ce ga kostati glave a njegovu partiju odvesti u siguran poraz, izrekao je Mile Ilic, niski. " Dragi nas druze Slobo, u Nisu opozicije nema i nikada je nece biti. Iskreno, Tvoj Mile. " Ali, pustimo Mileta; ostaje pitanje kako je Milosevic uopste mogao da poveruje u to.

Drugu veliku obmanu izrekao je nas ministar spoljnih poslova Milan Milutinovic, na ozbiljnom drzavnickom skupu u Briselu. Rekao je da su nasi sudovi, koji su ponistili pobedu opozicije, nezavisni i da niko na nase sudije ne moze da utice, jer se oni biraju dozivotno. I sad ce doci evropska delegacija i na licu mesta uverice se da nista od toga nije tacno. Kako ce nas ministar pogledati Gonzalesa u oci, kako ce sutra odrzati govor na nekom ozbiljnom samitu, kad ce svi znati da u vaznom momentu nije govorio istinu? Jer, zakon o sudijama kaze da je njihov poziv stalan, nikako dozivotan, a kaze i da se sudija moze razresiti duznosti i protiv svoje volje ako nestrucno radi i ne radi po savesti... Znajuci nase divne obicaje da obim savesti svakog coveka odredjuje partija na vlasti, onda je potpuno jasno koliko su nase sudije zavisne od volje onih koji ih biraju. I najvaznije, predsednici sudova biraju se na cetiri godine, s pravom da ponovo budu izabrani. Koliko ova zakonska odredba utice na njihovu nezavisnost i samostalnost, neka citalac sam zakljuci.

Trecu, i najprozirniju obmanu, opet izrice ministar Milutinovic. Kaze on, na pomenutom skupu (posle toga su nasa kola naglo uvatila nizastranu), da je manji deo opozicije digao dreku oko ponistavanja izbora, a ponisteno je samo tri i po odsto rezultata. Kojih tri i po, od cega tri i po? On je mozda mislio da su Beograd, Nis, Kraljevo, Kragujevac, Uzice, Jagodina - ukupno sest opstina - tri i po odsto u odnosu na broj opstina u Srbiji. Prema toj analogiji: grad Beograd je jedan grad i jedan je grad Zagubica! Jedan je grad Nis i jedan je grad Zubin Potok! Jedan je grad Kragujevac, i " isto takodje " jedan je grad i Babusnica... Ministar Milutinovic nije rekao koliko stanovnika zivi u gradovima u kojima su izbori ponisteni i nije rekao kako to da su ponistavani samo oni rezultati prema kojima je opozicija odnela pobedu.

Cetvrtu veliku neistinu saopstio je rektor Beogradskog univerziteta Dragutin Velickovic kad je rekao da to demonstrira manja grupa studenata, a nastava se, inace, odvija kao nikada ranije. Kako neko moze da bude rektor slavnog Beogradskog univerziteta a da javno govori nesto sto ni pas s maslom ne bi progutao? Covek je funkcioner Socijalisticke partije.

Zastave

Petu obmanu pusta Branislav Ivkovic, sef beogradskih socijalista, ministar srbijanski i profesor univerziteta. Kaze on da su njemu njegovi ljudi javili da na demonstracijama nema vise od deset hiljada ljudi! Ima, Bane, ima. Covek cija je karijera krenula, naglo, kao duh iz flase, i koji namerava da u politici dostigne maksimum, mora znati da potcinjeni svome gazdi uvek ulepsavaju dan, spremni su da legnu i u baru kako on ne bi ukvasio cipele, i zato ce od njih dobijati redovno ruzicaste podatke. I kad dodje vreme raspleta, gazde prve padaju a sluge njihove nastavljaju da uveseljavaju nove nalogodavce, prezivajuci od danas do sutra.

Sestu, sedmu, osmu... i tako sve do vise hiljada lazi, forsira drzavna televizija. Sta o njima covek vise da kaze? Veliku su glupost ovih dana terali, kad je o nemackoj i drugim stranim zastavama rec. Prvo su rekli da je opozicija pozvala strane sile, osvedocene neprijatelje nase zemlje, da pod svojim zastavama pokore srpski narod (trecinu nesrba u Srbiji nece dirati, samo Srbe!). Onda su napali Vuka Draskovica, koji je rekao da su nasi borci ratovali, protiv fasizma, pod zastavama Amerike, Francuske... kao nasih saveznika. Ne, kaze onaj sto pise komentare a glas krije iza spikera (rec je, kazu o bivsem dopisniku iz Moskve koji je za vest da je umro Breznjev saznao iz Beograda, inace je bio javio da drug Breznjev upravo svecano otvara jednu sovjetsku brzu prugu), da nikada srpski narod nije ratovao pod tudjim znamenjem. Ko kaze da jeste? Ali su u Jajcu, na dan proglasenja Republike, pored jugoslovenske trobojke, bile okacene i zastave Amerike, Engleske, Francuske i Sovjetskog Saveza. Pametnome dosta.

Kad je rusen Berlinski zid, deca su u rukama drzala pregrst zastavica demokratskog sveta... Isto to danas imamo i u Beogradu.

A kad je o nemackoj zastavi rec, sta njoj, zaboga, fali? To je zastava jedne velike i mocne demokratske evropske zemlje, bez koje se svetska politika ne moze zamisliti. I to nije ona zastava pod kojom je Hitlerova soldateska umarsirala u Beograd (ona je bila crvena, sa belim krugom u sredini a u krugu kukasti), nego je zastava demokratske Nemacke, iz 1949. godine.

Da li se iko pita od tih televizijskih neznalica - koliko njihovo pljuvanje po danasnjoj Nemackoj i njenoj zastavi - moze da naskodi nasoj Srbijici?

Ali, ovih dana, beogradska Politika na prvoj strani javlja da Nemci zovu nase privrednike. U Minhen, na sajam. To je dobro. To je vrlo dobro. Bice posla, bice trgovine. A mozda je vec i red da neko onima iz Takovske 10 konacno stavi brnjicu.

#Petar Ignja



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.