2399, 20 DEC 1996

STUDENTI I NACIONALIZAM

BEZ DEPOSOVACA,MOLIM

" Znati pravu meru u spontanom procesu je vrlo tesko. Uspostavljanje nacionalnog identiteta bice jedno od kljucnih politickih pitanja koje treba ostaviti upravo ovoj generaciji "

(Dr Ognjen Pribicevic)

Kruzi li zaista bauk nacionalizma zemljom Srbijom, ulicama njenih gradova, ispod crvenog stita od indeksa? Za one koji iole pazljivije prate studentski protest, to je samo retoricko pitanje.

Beogradski studenti u akciji vec ocenjivanoj kao postmodernisticki hepenining i pokret koji dolazi iz autonomnog polja civilnog drustva jasno su pokazali svoje politicke preokupacije. Na pitanje o nacionalizmu mnogi iz protestne kolone odmahuju rukom: " Cista glupost " , " Besmisleno je i komentarisati " . Borislava sa Ekonomskog fakulteta kaze da se sada uopste ne radi o tome, a Viktor sa Veterinarskog: " Pa nisam vukao nikoga za rukav da ga pitam koje je nacionalnosti. Ja licno nisam nacionalista, ja sam Jugosloven, Evropljanin - jedan deda mi je Rus, a drugi Italijan. "

Ipak, posle optuzbi za cetnistvo (Ljubisa Ristic) i fasizam (direktor " Borbe " Zivorad Djordjevic, predsednik Skupstine Srbije Dragan Tomic), i narocito nakon teksta u " Njujork tajmsu " (od 10. decembra) o sveprisutnijem virulentnom srpskom nacionalizmu na talasu antimilosevicevskog protesta i studentskom navodnom zameranju rezimu sto nije ostvario ideal " velike Srbije " kao i podsecanja na nacionalisticku proslost Vuka Draskovica i Zorana Djindjica - duh je pusten iz boce.

" Njujork tajms "

U inostranim medijima, prvenstveno americkim, zvonilo se na uzbunu. Urednistva su trazila hitno ispitivanje nacionalisticke dimenzije protesta, neki dopisnici iz Beograda i sami su odmah reagovali tekstovima koji demantuju pisanje " Njujork tajmsa " . Intervenisala je i Lora Silber, kao priznati poznavalac prilika u Srbiji, a i dolazak Mihaela Stajnera, zamenika Karla Bilta, bio je u funkciji provere cinjenicnog stanja na terenu. (Stajner je bio " ekstremno impresioniran " odlucnoscu studenata i jasnom vizijom njihovih zahteva.)

Autor spornog teksta Kris Hedzis, koji je video rasisticke izjave i poruke mrznje, nastojanja organizatora studentskog protesta da obezbede na ulicama sto veci broj demonstrantkinja u narodnim nosnjama i sto vise starih zastava, izasao je na los glas. Njegova redakcija obratila se Vladimiru Arsenijevicu, dobitniku NIN-ove nagrade za antiratni roman " U potpalublju " , s molbom da napise analizu koliko je aktuelni pokret nacionalisticki, a koliko oponira iz demokratskih razloga. Rekao je uredniku da ne moze da pise sa takvom tezom jer nacionalizma nema. " To je potpuna izmisljotina cije pobude ne razumem " , kaze Arsenijevic za NIN. " Objasnio sam da mogu da napisem samo sustinski drugaciji tekst, jer svojim ocima gledam svakoga dana te mlade, savremene ljude, koji nemaju nikakve retro ideje, vec zele samo normalno drustvo, kao bilo gde drugde u svetu. Vrlo ljubazan covek iz 'Njujork tajmsa' izgleda da je bio malo zbunjen, ali i nespreman da ulazi u detalje, te je zahtev prakticno povukao. "

Aleksandar Djukic, predsedavajuci Glavnog odbora " Studentskog protesta 96 " , bio je prinudjen da se pravda: " Ovo je tipican gradjanski protest zbog ponistavanja izborne volje koju su ponistili i neki velikosrbi i neki mali Srbi, kako god zele sebe da nazovu. To nikakve veze sa nacionalizmom nema. Mi svi imamo nacionalna osecanja koja su nasa privatna stvar. U Glavnom odboru su i ljudi koji nisu srpske nacionalnosti. Nama nije bitno da li je neko Srbin ili Hrvat, koje je nacije i vere, vec da se u ovoj zemlji uspostavi demokratski princip postovanja Ustava i zakona. Jer, ukoliko mozemo da zivimo zajedno, a mozemo, onda sve drugo nije vazno. "

Komentarisuci pisanje " Njujork tajmsa " , on podseca da covek moze i da dobije neki rat, a da opet bude gubitnik: " Mi osecamo da nismo na dobitku zato sto je u okviru Bosne stvorena srpska drzava. Mi smo izgubili dostojanstvo, slusamo takve ljude kao sto su oni na vlasti, koji kradu, koji su nam pokrali sve, od stare devizne stednje, do plate nasih roditelja i koji pokusavaju da nam ukradu buducnost " . Sa promenama na dnevni red dolaze i neka jako teska pitanja poput zasto se ratovalo, ko je odgovoran za rat, kakva je uloga Beograda i Slobodana Milosevica? To jeste veliki problem. Mi moramo da pokazemo da imamo i jako dobru tradiciju, slobodarsku, da imamo sa cim da izadjemo u svet. "

I dok je namera ovdasnjeg rezima da optuzbama za fasizam demonstrante poveze sa proslim, prevazidjenim, porazenim, razlozi za insistiranje nekih zapadnih medija na nacionalnoj dimenziji u aktuelnim dogadjajima nisu sasvim jasni. Moguca objasnjenja krecu se od neupucenosti stranaca u dinamiku unutrasnjopolitickih odnosa u Srbiji, preko iskrivljene slike koju neki domaci intelektualci - uobicajeni izvori inostranih medija, iz svojih licnih interesa plasiraju, do teorije da Zapadu odgovara opstanak modela Srbije kao nacionalisticke zemlje.

" Skretnicari "

Ognjen Pribicevic, naucni saradnik Instituta drustvenih nauka, koji je inace deo rata proveo u SAD, u izjavi za NIN nije zeleo da ulazi u motivaciju pojedinih novinara, naglasavajuci da sudbina Srbije, naravno, ne zavisi od novina, makar se radilio i o " Njujork tajmsu " . " Sigurno je, medjutim, da SAD nisu promenile svoju politiku, koja je zapravo konzistentna podrska demokratskih zahteva, kao i da se studenti ne vracaju starim parolama. Radi se o vrlo znacajnom pokretu koji je otvoren prema spoljnjem svetu. Studenti su zeljni izlaska iz duge izolacije i bez predrasuda prema Zapadu. " On, medjutim, smatra da je odluka da se ne dopusti Dzeku Langu, bivsem francuskom ministru kulture, da govori na studentskom protestu pogresna, stetna za pokret i verovatno posledica " busenja " od strane infiltriranih policijskih ljudi koji su proturili pogresnu informaciju da je Lang zahtevao bombardovanje Beograda.

O " skretnicarima " pokreta za NIN govori i akademik Milan Kurepa, profesor Fizickog fakulteta, koji se nekoliko puta obracao studentima u Beogradu i Novom Sadu. " Nisam cuo nijednu rec koja bi bila nacionalisticka. Svaki pokusaj da se studentima implantira nacionalizam je cist bezobrazluk, politikantstvo. Ali skretnicari koji se ubacuju i skrecu glavni, pravi tok stvari, jesu opasni. Taj navodni Nezavisni studentski pokret je primer, bezazlen doduse, jer ima i mnogo ozbiljnijih. "

Studentima je govorio kao " fasista " kome je pola porodice stradalo u Dahauu, a pola u glinskoj crkvi, a njegovo iskustvo datira pocevsi od prvih sukoba studenata sa policijom 1956. godine. Kurepa je i clan Odbora za odbranu demokratije na Univerzitetu, koji je takodje raspravljao o " slucaju Lang " , glavnom povodu za intonaciju pominjanog teksta " Njujork tajmsa " .

Obrad Savic koji je tom prilikom insistirao na tvrdnji o belosvetskom skandalu, ostao je manje-vise usamljen, jer je stav profesora bio da studenti imaju svoja pravila igre u koja se niko ne moze mesati. (Od Savicevog stava navedenog u Hedzisovom tekstu kasnije se ogradio i sam Beogradski krug, ciji je Savic predsednik, a iznenadjenje pogresno interpretiranim ciljevima i karakterom studentskog protesta izrazio je i Beogradski centar za ljudska prava.)

Sami studenti, neskloni su pojedinacnom izjasnjavanju i teoretisanju. Srdjan sa Fakulteta za fizicku kulturu revoltiran je zbog govora jedne monahinje koju je voditelj sa teskom mukom uspeo da zaustavi. " Nesto je bogoradila, potpuno nerazumljivo, pominjala Rusiju, Srbe u Bosni.. " Viktor objasnjava da su prilozi za Hram skupljani kao ilustracija zelje studenata da ucestvuju u gradnji svega, a ne u rusenju.

Ivo Vojvodic, student istorije, kaze: " Studenti jesu nacionalisti u istoj meri koliko su to Francuzi ili Amerikanci - imaju osecanje nacionalne pripadnosti i to je ono sto niko nema pravo da nam zameri. "

Nikola Pejovic, student trece godine Ekonomskog fakulteta u Nisu, kaze da licno nije nacionalista, nema predrasuda o superiornosti i inferiornosti nacija, niti je nesto slicno primetio na studentskom protestu. " Nacionalizam postoji u drustvu, ali on nije karakteristican za studente. U SFRJ je dugo negovana prica o Titovim pionirima, granicama koje spajaju, i slicne posalice kojima se srpsko bice gusilo. Onda je to krenulo u poptunu suprotnost, rat, a sada mi se cini da se krajnosti pocinju prevazilaziti. "

Bez deposovaca, molim

Akademik Andrej Mitrovic, profesor Filozofskog fakulteta, sa studentima je od prvog dana. Podseca da je pokret politicki vrlo raznolik, a demokratski zahtevi uvazavanja prava glasa svrstavaju ga u red niza slicnih - Englezi su to osvojili krajem 17. veka, Francuzi i Amerikanci krajem 18. veka, krajem 19. veka to je postalo dominantno u svetu, a mi smo demokratiju osvajali i gubili nekoliko puta. " Do potenciranja nacionalisticke dimenzije dolazi po inerciji, iz dva izvora. S jedne strane, svet, u svom crno-belom shvatanju prilika u nas, sklon je da neprestano sumnja u nacionalizam, pri tome zaboravljajuci da ga je izazvao upravo rezim koji je na vlasti. Drugi je izvor nasledje Titovog doba kada se umesto sa realnim problemima birokratija borila sa apstraktno shvacenim nacionalizmom. Ostaci toga su povodom erupcije nacionalizma krajem osamdesetih poceli da blate narod, umesto da se bore s nacionalizmom, cime su zapravo radili protiv demokratije: narodu su demokratiju predstavljali kao protivnika " , kaze za NIN prof. Mitrovic.

Sociolog Dusan Janjic, koordinator Foruma za etnicke odnose, milje u kome se odvija studentski pokret vidi kao predominantno etnonacionalisticki, kao i u drugim istocnoevropskim zemljama. " S jedne strane je ekstremni nacionalizam, olicen u glasacima Srpske radikalne stranke, trenutno pritajen, a sa druge snazan drzavni nacionalizam koji se ispoljava kroz medijsku manipulaciju - sirenje teorija zavere, ksenofobicnosti, a koji je u funkciji odrzanja vlasti. Pokret studenata, kao i onaj koalicije 'Zajedno', nema nijednu nacionalnu odrednicu, cak se, suocen sa negativnim imidzom u svetu mozda i previse trudi da pokaze ociscenje od nacionalizma - odavanje poste Albancu, podrska vraCanju imovine Jevreja "

Sto se tice pojedinacnog dozivljaja sveta studenata u protestu, mnogo toga bice jasnije kada se objave rezultati istrazivanja koje daleko od ociju medija sprovode profesori i studenti sociologije.

Dr Pribicevic takodje vidi trend odlaska u drugu krajnost: " Znati pravu meru je vrlo tesko. Niko nema prava da kaze sta je mera stvari; to je spontani proces. Bilo bi katastrofalno kada bi se pojavili neki bivsi deposovci i tu meru odredjivali. Uspostavljanje nacionalnog identiteta bice jedno od kljucnih politickih pitanja koje treba ostaviti upravo toj novoj generaciji. "

# Svetlana Djurdjevic-Lukic



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.