Crna Gora

MOMO MAJSTORE!

Predsjednik Bulatovic je u razgovoru za francuski " Figaro " optuzio srpski rezim za kradju glasova, ali je istovremeno abolirao Milosevica odgovornosti. Zatim je podrzao proteste srpske opozicije i studenata, ali je igrao i glavnog Milosevicevog portparola, prenoseci poruke medjunarodnoj javnosti. Na kraju je ispalo da su za sve krivi novinari koji su ga pogresno interpretirali

Mozda ce, nakon intervjua francuskom listu " Figaro " i Momiru Bulatovicu, kao nedavno crnogorskom premijeru Djukanovicu demonstranti u Beogradu skandirati - " Momo, majstore! " Predsjednik Crne Gore je - izjavom da je beogradski rezim 17. novembra pokrao glasove srpskoj opoziciji - dodatno ustalasao vec uzavrele politicke strasti na ovim prostorima. " Kradja glasova ne moze ostati bez posljedica. Normalno je da izborne manipulacije provociraju ulicne manifestacije " , demokratski je rastumacio Bulatovic razloge protestnih okupljanja u Srbiji. Izjava predsjednika Crne Gore neporecivo je priznanje nekoga ko je dobro informisan, i ko je blizak celnicima SPS-a, da je rezim u Srbiji lazirao " slobodne " izbore za lokalne organe vlasti. Bulatovic je, kako kaze, podatke o pobjedi koalicije " Zajedno " imao iz prve ruke - direktno od srpskog predsjednika Milosevica.

Analiza intervjua ukazuje, medjutim, da predsjednik Crne Gore uopste nije nesmotreno istupao, bez prethodnih konsultacija sa Beogradom, te da je vrijeme za razgovor za ugledni francuski list brizljivo odabrano. Za razumijevanje ove teze potrebno je vratiti film dogadjaja desetak dana unazad. Naime, jos 17. decembra Stejt dipartment je pedantno nabrojao sest uslova koje Milosevicev rezim treba da ispuni, ukoliko ne zeli dodatno konfrontiranje sa Amerikancima i zavodjenje novih jednostranih sankcija prema SRJ. Americki ultimatum je uglavnom sadrzao osnove demokratskih nacela po kojima bi vlast u Srbiji morala da se ponasa: priznavanje rezultata izbora od 17. novembra, otvaranje dijaloga sa opozicijom, uzdrzavanje od upotrebe sile nad demonstrantima, oslobadjanje medija od drzavne kontrole, odnosno sve ono na cemu Ameri insistiraju uvijek u sukobu sa " ostacima komunisticke svijesti " .

No, Mnogima je, izgleda, promakla jedna sugestija Stejt dipartmenta. " Ne bi bilo naodmet jedno obnovljeno i pojacano Bulatovicevo upozorenje Milosevicu na to kakve ce medjunarodne posljedice imati i po Crnu Goru njegovo dalje odbijanje priznavanja legitimnih rezultata opstinskih izora u Srbiji " , porucio je Vasington.

Ne moze biti bas puka slucajnost - tri dana kasnije, u francuskom " Figarou " osvanuo je Bulatovicev intervju u kome predsjednik Crne Gore sa zaljenjem konstatuje da " sve ove manifestacije imaju nesrecne reperkusije po Crnu Goru " . Predsjednik Crne Gore je zato rekao da se " raduje dolasku u Beograd delegacije eksperata OEBS " .

Valjalo bi, dakle, odgonetnuti zasto se intervju Momira Bulatovica pojavljuje bas poslije americke " preporuke " . Naime, demokratski nastrojeni predsjednik Crne Gore znao je rezultate izbora svega dva-tri dana nakon obavljenog glasanja ( " u rukama sam imao preliminarne rezultate " ). Ako i nije zelio prihvatiti izborne dokumente, morao je Milosevicu, kao starom politickom saborcu, vjerovati na rijec: srpski predsjednik mu je licno, jos 21. novembra, uz kafu i pice, priznao da je koalicija " Zajedno " osvojila Beograd i niz vecih gradova u Srbiji.

Ako se bas pridrzavao demokratskih nacela i ako se distancira od poteza Beograda, predsjednik Crne Gore je mogao senzacionalno saznanje odmah saopstiti domacoj i svjetskoj javosti. Ipak, Bulatovic je " mudro " cutao punih mjesec dana, sve dok nije bilo evidentno da SAD nece odustati od zestokog pritiska na vlasti u SRJ i da prijete jednostranim uvodjenjem sankcija.

U medjuvremenu, drzavna crnogorska televizija, apsolutno pod kontrolom DPS-a, nije se pretrgla u pracenju dogadjaja u Srbiji, a demonstranti su narocito na pocetku protesta prikazivani kao razbijacka rulja. Da sve bude zanimljivije, tek prije nekoliko dana - kada su poceli kontramitinzi SPS-a - TV Crne Gore je poslala za Beograd specijalnog izvjestaca.

Ma koliko da se glorifikuje ova " hrabrost " , Bulatovic u francuskom dnevniku nije, u stvari, rekao nista sto ne odgovara njegovom politickom mentoru - Slobodanu Milosevicu. Jer, u trenutku kada je javno saopstio da je greska rezima u Beogradu " sto nije priznao rezultate izbora od 17. novembra " , svi su vec, i u Srbiji i u svijetu, imali podatke o kradji glasova. Kradja glasova se, dakle, nije ni mogla vise prikrivati. Sustina Bulatoviceve izjave nije u priznavanju kradje, vec u aboliranju, poricanju svake odgovornosti srpskog predsjednika Milosevica. Na pitanje francuskih novinara da li je Milosevic licno nalozio kradju glasova, Bulatovic spremno odgovara: " Ne. Dobro ga poznajem. To je vjest politicar i ne bi nikad nacinio takvu gresku. "

Tri su osnovne namjere Bulatovicevog intervjua. Crnogorska vlast ponovo je odigrala igru " dobrih momaka " u ocima medjunarodne javnosti. Govoreci o situaciji u Srbiji, Bulatovic ne zaboravlja da istakne kako su izbori u Crnoj Gori protekli u " fer i korektnoj atmosferi " , napominjuci da se svi " nesporazumi u Crnoj Gori rjesavaju skupstinskim dijalogom " . Po toj logici ispada da u SRJ postoje dva politicka sistema. U Crnoj Gori je sve po najvisim demokratskim standardima, a sto se tice Srbije, gdje se krade na izborima - tu vec Bulatovic i njegove kolege iz Demokratske partije socijalista ne mogu uticati, osim da mole da se problemi sto brze rijese. " Na nesrecu, to je sve sto ja mogu da ucinim " , skruseno ce Bulatovic ocijeniti svoj uticaj na rezim u Beogradu.

No, celnici Demokratske partije socijalista ne zele da sruse sve mostove saradnje ni sa srpskom opozicijom. " Njihova borba je legitimna: opozicija i studenti imaju apsolutno pravo da izraze svoje stavove " , kaze predsjednik Crne Gore. Bulatovic ne zaboravlja da prekori i srpske drzavne medije. " Trebalo je da zvanicni mediji u Srbiji ne prenose iskljucivo vladine tacke gledista, vec i stavove opozicije " , konstatovao je Bulatovic, svrstavajuci se uz srpsku opoziciju u kritici " TV Bastilje " i drugih drzavnih medija. To sto opozicija u Crnoj Gori ima iste probleme sa drzavnim medijima, sto se lideri opozicije Narodna sloga na TV Crne Gore ocjenjuju kao " psihijatrijski slucajevi " - to mu dodje nekako sasvim normalno i demokratski.

U vrhu Demokratske partije socijalista posebno su se postarali da intervju ne dobije nepozeljne efekte kod crnogorske javnosti. Iako je agencija Beta jos 20. decembra obnarodovala izvode iz intervjua Bulatovica listu " Figaro " , drzavni mediji u Crnoj Gori nijesu reagovali. Tek dva dana kasnije, jedini dnevni list " Pobjeda " objavio je skracenu verziju intervjua, uz izvjesne korekcije. Uz intervju objavljen je, na prvoj strani i uokviren, demanti iz kabineta predsjednika Republike, u kome se kritikuje agencijski izvjestaj uz opasku da su " politicki stavovi i ocjene predsjednika Bulatovica prikazani u potpuno iskrivljenom svijetu " . Koji stavovi i koje ocjene - nije naznaceno. Uporedjivanjem dvije verzije - lista " Pobjeda " i agencije Beta - moze se primjetiti da su neki izrazi predsjednika Bulatovica prilicno ublazeni, a dio intervjua u kome se kritikuju srpski drzavni mediji u " Pobjedi " nije ni objavljen.

Predsjednik Bulatovic je, dakle, u kratkom, polusatnom, razgovoru za francuski " Figaro " iznio niz protivrjecnih konstatacija: optuzio je srpski rezim za kradju glasova, ali je istovremeno abolirao Milosevica odgovornosti; zatim je podrzao proteste srpske opozicije i studenata, a onda je postao glavni portparol Milosevicevih tajnih poruka medjunarodnoj javnosti. Na kraju, ispalo je da su za sve krivi novinari koji su ga pogresno interpretirali.

Citava guzva oko Bulatovicevog intervjua listu " Figaro " vjerno slika sustinu vlasti Demokratske partije socijalista. Nije im ni prvi put da pokusavaju da se otrgnu iz Milosevicevog zagrljaja: pokusaj u Hagu, zatim prilikom smjene Cosica, Panica. Osim toga, izvori bliski Demokratskoj partiji socijalista govore da je crnogorska vlast prilicno izgradila mrezu uticaja u medjunarodnim krugovima gdje se Crna Gora nastoji prikazati samosvojnim politickim subjektom. To je, ocito, politicka igra na vise aduta. Zato i u narednim danima (i mjesecima), sve do konacnog raspleta u Beogradu, treba ocekivati da celnici DPS-a podrze sve " zdrave snage " u Srbiji - i Milosevica, i SPS, ali i koaliciju " Zajedno " . Naravno, kad pobjednik bude na vidiku, njemu ce se, po tradiciji, prikloniti.

Drasko Djuranovic

(AIM, Podgorica)