POZAJMLjENI INTERVJU

NISAM OPTERECEN MILOSEVICEM

Predsednik Crne Gore Momir Bulatovic isao je na Dedinje, u Beli dvor, ali da bi ga pustili Milosevicu, morao je da prodje kroz "detektor vrata". Pa to je ponizavajuce - kaze novi predsednik Milo Djukanovic

Milo Djukanovic, crnogorski premijer i pobednik na predsednickim izborima u Crnoj Gori, dao je ekskluzivni intervju Radio Indeksu. Prenosimo najzanimljivije delove ovog intervjua.

Gospodine Djukanovicu, zasto vi ne odgovarate, kao predsednik Crne Gore, gospodinu Milosevicu? Sta mislite sta je to sto njemu toliko smeta? Drzavni mediji na svaki nacin pokusavaju da ospore vasu pobedu.

- To bi pitanje, vjerovatno, bilo umjesnije uputiti gospodinu Milosevicu. Ali, s obzirom da ste me pitali sta ja pretpostavljam, onda cu zaista da vam kazem svoju pretpostavku.

Naime, mislim da gospodin Milosevic ima uvijek problem u komunikaciji sa ljudima koji apsolutno ne prihvataju sve sto on saopsti kao svoj stav. Zato se on u jednoj takvoj komunikaciji veoma navikao na gospodina Bulatovica.

Gospodin Bulatovic, koliko znam, nikada nije otisao na razgovor sa gospodinom Milosevicem sa svojim misljenjem. On je uvijek dolazio kod gospodina Milosevica po svoje misljenje, a to smatram da je krajnje nedostojanstveno za jednu ravnopravnu poziciju u federaciji na kakvu Crna Gora pretenduje.

Crna Gora, razumljivo, pretenduje na takvu poziciju jer, kao sto znate, Crna Gora je drzava sa jednom dugom tradicijom, drzavotvornom, i zbog toga smatra da u svakoj zajednici, pa dakle i u zajednici sa Srbijom, mora imati apsolutno ravnopravan status.

Umjesto jednog takvog stava i ponasanja gospodina Bulatovica, smatram da je neophodno da svaki predsjednik Crne Gore, a za sebe garantujem da cu se tako ponasati, uvijek ima svoj stav koji ce na najbolji nacin prezentirati interese Crne Gore u zajednickoj drzavi i gdje ce se neki zajednicki jugoslovenski interesi ispoljiti na nacin sto ce se obavezno voditi racuna i o interesima Crne Gore.

Da li je gospodin Bulatovic to do sada bio i da li se tako ponasao, mozda najbolje svjedoci jedan iskaz za koji sam ja inace znao i odranije, ali ga nijesam saopstavao javnosti, a on se ovih dana pojavio iz usta sefa obezbjedjenja gospodina Bulatovica i predocen je crnogorskoj javnosti, kako su gospodina Bulatovica do gospodina Milosevica provodili kroz detektor vrata clanovi obezbjedjenja gospodina Milosevica. Dakle, mozete onda misliti o kakvoj je ravnopravnosti i o kakvom je tu dijalogu rijec, ako sefa jedne federalne jedinice do sefa druge federalne jedinice provode kao teroristu i bombasa kojega treba prekontrolisati da slucajno nije dosao da ugrozi integritet gospodina Milosevica, umjesto da ga prihvate kao ravnopravnog partnera u razgovorima.

A kakav je bio vas tretman kod gospodina Milosevica, kada ste dolazili u posete? Da li ste i vi morali da prodjete te neke mere obezbedjenja, specijalno, ranije?

- Ja sam imao jako dug zastoj u komunikaciji sa gospodinom Milosevicem. Proslo je vise godina a da se gospodin Milosevic i ja uopste nismo sretali. To je, naravno, bila njegova zelja. On je bio taj koji je pozivao ljude na razgovor o odredjenim temama, vrlo vaznim za funkcionisanje odnosa izmedju dvije republike i u Jugoslaviji kao federativnoj drzavi on se opredijelio da o problemima koji se ticu odnosa izmedju Srbije i Crne Gore kontaktira samo sa gospodinom Bulatovicem i tako je tekla komunikacija vise godina.

Zelim da kazem da u onom periodu dok smo gospodin Milosevic i ja komunicirali, da smo zaista komunicirali na jedan nacin koji bilo kako nije ugrozavao niti mene kao licnost, niti mene kao politickog subjekta, jer naprosto, bez obzira sto bi gospodin Milosevic mozda to i zelio, ja to ni u kom slucaju ne bih prihvatio.

Kakva mislite da ce sad biti komunikacija izmedju vas dvojice s obzirom na ovo sto se desava ovde i na to da oni ne vole bas sto ste vi postali predsednik Crne Gore?

- Oni svakako ne vole sto sam ja postao predsjednik Crne Gore, ali moram da kazem da ni ja ne volim sto je gospodin Milosevic predsjednik Jugoslavije. Dakle, nije najvaznije sta mi mislimo jedan o drugome, jer mi se ne pitamo oko toga da li ce gospodin Milosevic biti predsjednik Jugoslavije, da li cu ja biti predsjednik Crne Gore. O tome se pita neko drugi. U slucaju gospodina Milosevica pitao se savezni parlament, a u mom slucaju pitali su se gradjani Republike Crne Gore.

Zelim da vam kazem da ja zaista nemam nikakvo opterecenje gospodinom Milosevicem. Ja smatram da je on predsjednik Savezne Republike Jugoslavije. Ja sam covjek koji ima veliku vjeru u funkcionisanje jugoslovenske federacije. Dakle, sva moja politika je projugoslovenska politika i ja zelim da uvazavam sve institucije savezne drzave, pa dakle i instituciju predsjednika Republike.

Prema tome, sto se mene tice, saradjivacu sa gospodinom Milosevicem na onim poslovima koji budu u interesu dobra Savezne Republike Jugoslavije.

Cesto ste u predizbornim kampanjama govorili o demokratizaciji savezne drzave. Koji ce biti vas prvi potez u vezi s tim?

- Mislim da bi prvi potez morao da bude da se, prije svega, vratimo postovanju pravila u ovoj drzavi. Ta pravila su zapisana u Ustavu Jugoslavije i kao sto znate, svi problemi nastaju upravo zbog toga sto se Ustav Jugoslavije ne realizuje.

U Ustavu Jugoslavije je zapisano da spoljnu i unutrasnju politiku u ovoj zemlji vodi savezna vlada. Kao sto znate, to nema blage veze sa nasom politickom praksom. Spoljnu politiku Jugoslavije vodi gospodin Milosevic, kojemu, sada mogu da kazem, i pripada da vodi dio te spoljne politike otkako je postao predsjednik Jugoslavije. Medjutim, problem je u tome sto je spoljnu politiku Jugoslavije vodio gospodin Milosevic kao predsjednik samo jedne federalne jedinice.

Na drugoj strani, znate da je sustinski, dakle u onom dijelu strateskog politickog odlucivanja apsolutno suspendovana uloga saveznog parlamenta. Smatram da se mora vratiti red, da se moramo vratiti postovanju saveznog Ustava i da savezna vlada mora da preuzme sve ingerencije koje su joj Ustavom date, da se u Saveznoj skupstini mora konstituisati strategija drzavne politike Savezne Republike Jugoslavije koja za svoj prioritet, kao sto sam kazao, mora imati ispunjavanje svih preduslova za povratak Jugoslavije u medjunarodnu zajednicu i da se na taj nacin stvore uslovi da se te drzavno-politicke strategije u Jugoslaviji odgovorno moraju pridrzavati i savezna vlada i gospodin Milosevic.

Sklon sam, zaista, da makar jednako za taj ustavni nered optuzim i gospodina Milosevica ocigledno kao covjeka koji ima izrazen talenat za vaninstitucionalnu koncentraciju vlasti kod sebe, ali ne manje od toga i saveznu vladu koja je svojom pasivnoscu i nevrsenjem svojih funkcija dozvolila da neko udje u njen ustavno omedjen prostor. Dakle, smatram da se prosto moramo veoma brzo vratiti striktnom postovanju Ustava u pogledu vrsenja vlasti.

Govorili ste o personalnim promenama u saveznoj vladi. Mozete li mi reci na koje ste resore konkretno mislili i da li to ukljucuje eventualno i premijera Kontica?

- Prvo, kada sam kazao nesto o personalnim promjenama, vi svakako znate i javnost je obavijestena o tome, da je vlada Republike Crne Gore vec prije nekoliko mjeseci gospodinu Konticu podnijela prijedlog da razrijesi ministra pravde u saveznoj vladi gospodina Knezevica zbog njegovog krajnje neprofesionalnog i nedolicnog odnosa prema Crnoj Gori. Podsjeticu vas da je on u brojnim svojim izjavama saopstavao da je Crna Gora zapravo leglo kriminala, da je Crna Gora neka oaza nezakonitog ponasanja u Evropi, sto mi smatramo da je apsolutno nesaglasno sa istinom, a da je konacno i nedolicno za jednog ministra, a jos ministra pravde, da saopstava takve neistine.

Gospodin Kontic se do ovog trenutka nije izjasnio oko tog naseg prijedloga, iako, kao sto znate, on ima po Ustavu kancelarska ovlascenja, ima mogucnost da samo sa obavjestenjem Savezne skupstine sam promijeni nekog ministra u sastavu svoje vlade.

Pored gospodina Knezevica, smatram da postoji potreba da se jos jedan broj ljudi koji se danas nalaze na federalnim funkcijama, a koji ne odrazavaju autenticnu politiku koja je danas ocigledno dominirajuca u Crnoj Gori, promijeni i da se na tim mjestima nadju ljudi koji ce, kao sto sam vec kazao, dostojanstvenije, odlucnije, uvjerljivije predstavljati i zastupati interese Crne Gore u federalnim organima.

Sto se tice gospodina Kontica, zaista do sada nije bilo niti ijedne rijeci na tu temu. Kao sto znate, ona je negdje procurila kao novinarska vijest da postoji spremnost iz vlade Crne Gore da se da prijedlog za smjenu gospodina Kontica. Na tu temu se apsolutno do sada nije ni razmisljalo ni razgovaralo.

Da li ste razmisljali o eventualnoj promeni imena partije i da li razmisljate o eventualnom demokratskom bloku za parlamentarne naredne izbore?

- O tome jos nijesmo razmisljali. Prema nekoj nasoj politickoj dinamici koju smo utvrdili u susret predsjednickim izborima, nakon uspjesno obavljenih predsjednickih izbora, organizovacemo kongres nase stranke. To bi vjerovatno trebalo da uslijedi krajem ove i pocetkom naredne godine. U susret organizaciji kongresa, naravno, razmislicemo o svim vaznijim politickim pitanjima, vaznim za buduci zivot nase stranke.

Srpska politicka scena je potpuno podeljena. Da li postoji neka partija ili neki politicar kome biste dali otvorenu podrsku?

- Znate, nezahvalno je odavde sada govoriti na tu temu, jer svako moje izjasnjenje o tome iz politickih krugova Srbije bilo bi ocijenjeno kao moja pretencioznost da se mijesam u politicki zivot u Srbiji.

Medjutim, vi svakako znate da smo mi imali jednu dugogodisnju saradnju sa Socijalistickom partijom Srbije(...) Ali, nije samo rijec o Socijalistickoj partiji Srbije. Vi svakako znate da ja imam jako dobru komunikaciju i sa Zoranom Djindjicem, liderom Demokratske stranke, i sa njegovom partijom.

Smatram da su ti ljudi onaj demokratski potencijal koji mene licno ohrabruje da u Srbiji ima snaga, ima raspolozenja da stvari u Srbiji pokrenu naprijed. Smatram da se do sada cesto grijesilo sa sektasenjem prema toj politickoj grupaciji i prema svim drugim opozicionim politickim grupacijama.

Samo jos jedno pitanje. Zasto mislite da je izborni stab Momira Bulatovic izabrao bas te dve stvari, tipa separatizam i kriminal i da vas na tim stvarima prosto provociraju?

- Moram reci da to nije bilo bas lose odabrano. Dakle, da sam se opredijelio za strategiju lazi kao svoju politicku strategiju, onda bih vjerovatno i ja birao te dvije teme. To je prilicno pronicljivo odabrano. Zasto? Zato sto znate da je pitanje jugoslovenstva jedno vrlo osjetljivo pitanje, jedno vrlo emotivno pitanje u Crnoj Gori, zato sto veliki broj ljudi iskreno pripada jugoslovenskoj ideji.

Zbog toga je najubjedljivije kada zelite nekoga denuncirati, opanjkati, kada zelite iskriviti istinu, prikazati ga antijugoslovenom. To je gospodin Bulatovic radio svih prethodnih mjeseci uz neskrivenu podrsku odredjenih medija iz Srbije. Medjutim, vidjeli ste da ipak ljudi iz Crne Gore tome nijesu povjerovali i ja sam apsolutno siguran da je ogromna vecina ljudi, koji su meni dali podrsku, ljudi jugoslovenske orijentacije.

Drugo pitanje je pitanje kriminala. Znate, treba pogledati samo istocnoevropsko iskustvo. Nema danas niti jednog premijera u istocnoevropskim zemljama koji ne dijeli moju sudbinu, koji ne prolazi iste optuzbe, jer su to drustva koja se nalaze u tranziciji. To su drustva koja moraju da prodju jedan mukotrpan put od drzavne i drustvene svojine, do privatne svojine i privredjivanja na tim osnovama. U nasim uslovima se taj tranzicioni proces realizovao i uz sankcije medjunarodne zajednice, uz rat u okruzenju, gdje smo se svi morali dovijati kako da obezbijedimo ocuvanje bioloske i ekonomske, dakle, privredne supstance Crne Gore. U tim uslovima sasvim je normalno da su se dogadjale odredjene devijacije.

Ja sam apsolutno siguran da su te devijacije neuporedivo manje nego, recimo, u Srbiji i neuporedivo manje nego u bilo kojoj zemlji u nasem okruzenju, pa ipak o tamosnjim devijacijama se ne govori toliko koliko se govorilo o Crnoj Gori. Sasvim je jasno da su te devijacije potencirane u sluzbi jednog politikantskog obracuna sa mnom kao kandidatom na predsjednickim izborima.

KATARINA SPASIC