2454, 08 JAN 1998

EKSKLUZIVNO : PATRIJARH SRPSKI STUDENTIMA ALBANCIMA

DRZAVA NIJE ISTO STO I NJENI REZIMI

U prvom danu nove 1998. godine Njegova svetost patrijarh srpski Pavle uputio je studentima Albancima na Kosovu pismo kao odgovor na njihov manifest i zahtev objavljen poslednjeg dana 1997.

NIN donosi tekst patrijarhovog pisma, ali - kako bi citalac razumeo razloge Njegovog reagovanja - i tekst studentskog manifesta.

Studentskom pokretu za "albanski univerzitet na Kosovu"

Pristina

Mladi moji sugradjani,

iako sam vec duze na novoj duznosti, posle tri i po decenije episkopske sluzbe na Kosovu i Metohiji, jos uvek sam gradjanin Prizrena, sva gradjanska i licna dokumenta izdata su mi onde, primam tamosnju penziju, i zato vam se obracam kao svojim sugradjanima.

Pazljivo sam procitao tekst vaseg proglasa, napisanog za mirne demonstracije na koje ste izasli 30. decembra 1997. Izrazavam svoje postovanje za sve sto je u njemu izneto i citano na ulicama Pristine, Prizrena, Djakovice, Peci. Verujem u rec vas, mladih ljudi od ideala i casti, a odgonim uobicajene sumnje, ili iskustva, da iza lepih reci mogu i da ne stoje takve namere.

Upucujem, zato, izraze duboke potistenosti i protesta sto su drzavni cuvari reda upotrebili silu da bi rasturili takve demonstracije kakvim ih vi predstavljate. Tuci i hapsiti studente predstavlja tesko ogresenje ne samo o sluzbenu duznost, vec i o cast zemlje u kojoj zivimo. Ne poteze se sila na omladinu, ma i po cenu najvecih napora da se izazovi otrpe. Ovako sam govorio i prosle zime, kada su vasi drugovi, studenti Beograda, rasterivani smrkovima po ledenoj noci i udarcima palica, tako da nikako nisu bolje prosli nego prekjucerasnji demonstranti po predgradjima Pristine.

Razmisljam o zahtevu u vasem proglasu da zauzmete mesto koje vam svakako pripada u zgradama drzavnog univerziteta, ali se pitam kako zamisljate svoj povratak, kad ne priznajete drzavu ciji je to univerzitet? A drzava nije isto sto i njeni rezimi, vec istorijski, geografski, mnogostruki jos organizam, koji ima svoj identitet i ustanove, starije od svake politike. Cudnim mi se cini i polozaj vasih sunarodnika i vas, kad trazite i dobijate legalne pasose Srbije, slobodno odlazite i slobodno se vracate u drzavu koja je jedino za vas nelegalna, iako najveci deo sveta danas priznaje njeno postojanje i njenu celovitost; vi se po toj drzavi slobodno krecete i bezbedno zivite na svim njenim prostorima. "Da je Srbima u Hrvatskoj bio priznat ma i jedan deo autonomnih prava koja su bila dodeljena Albancima na Kosovu, do rata 1991. ne bi ni doslo" - rekao mi je umni drzavnik jedne susedne zemlje.

Vase mirne demonstracije razumem, no stanje na Kosovu zahteva ozbiljno, mukotrpno otvaranje svih pitanja koja truju odnose izmedju nasa dva naroda, kao i njihovih suseda, a potresaju i citav evropski prostor. Pomenuh da sam vas sugradjanin, jer licna karta, LETERNjOFTIM, koju imam, izdata mi je 1979, sa podacima na siptarskom a potom i na srpskom jeziku. Zvanicni dokumenat o sebi, kao episkop jedne od najstarijih eparhija Srpske Crkve i zemlje, imam najpre na tudjem jeziku. No, bio sam duzan da postujem tu prinudu - ni jedinu, ni najvecu - jer je takav, smisljeno podmetnut zakon vladao u sredistu Stare Srbije, preimenovane u Autonomnu pokrajinu Kosovo. Ni do danas nisam promenio licnu kartu. Vise bih voleo da se izmene odnosi u tom delu zemlje i da svima budu priznata osnovna nacionalna, verska i sva druga ljudska prava, ali i duznosti da svako postuje drugog i drugacijeg od sebe.

Nevolja je, medjutim, sto se na te izmene gleda kao na odmeravanje snaga, umesto razumnog, realnog suocavanja razloga i razlika. S jedne strane, vasi nacionalni predvodnici na prividno drugacije nacine, sa podeljenim ulogama, misle isto, i imaju samo jedan cilj, a vi ako i dobro znate koji je, mozda ne slutite cemu on vodi. Zvanicna srpska politika, opet, zatvorena u sebe, nece moci da ovlasceno predstavlja prave interese svoga naroda, sve dok ne okupi najpozvanije, najtrezvenije ljude dobre volje, sposobne da razumeju, strpljive i spremne da razuvere, dostojne postovanja za svaki razgovor i dogovor. Da je od jednoumlja politicke ideologije opasnije nacionalno jednoumlje, u to nas je uverio nedavni rat i njegove preteske posledice.

Trpljenje je dostiznije od ishitrenih zahteva i mnogo sta jos moramo svi podneti, dok se ne izvrse korenite promene stanja, bez kojih nema opstanka ni vama ni nama, ni drugima oko nas. A opstati mozemo, kako i sami kazete u svom proglasu, ako se ne trazi "pobednik nad protivnikom", vec ako u svakoj prilici postupamo kao ljudi, po vecnoj pravdi Boga jedinoga. Njemu se molim za dobro svih naroda ove zemlje, a pre svega za vas mlade, da biste ziveli bolje, dostojnije ljudi, nego mi u dosadasnjim, naopakim vremenima.

1. januar 1998.

Beograd Patrijarh srpski

Pavle

Zasto protestujem protiv srpskog rezima

Tekst studentskog manifesta koji je imao svaki student i koji je trebalo da bude zajednicki procitan na protestnom skupu u centru Pristine:

"Danas sam izasao da protestujem protiv srpskog rezima, koji od 1991. godine silomdrzi okupirana nase skolske i univerzitetske objekte. Nas zahtev za oslobadjanje nasih objekata i za nastavu na nasem maternjem jeziku je elementarni ljudski zahtev garantovan medjunarodni konvencijama. Tokom protesta cu se pridrzavati ovih zahteva:

1. Cilj naseg protesta je nepoliticki i jasan: bezuslovno oslobadjanje objekata i univerzitetskog prostora.

2. Snazno cu biti opredeljen za nenasilje u misljenju, recima i delima i onda kada budem provociran od policije ili kada policija bude primenila silu prema meni.

3. Bicu otvoren i castan prema svima bez izuzetka.

4. Ne trazim pobedu nad protivnikom, vec trazim respektovanje ljudskih prava za sve podjednako.

5. Necu koristiti silu prema imovini ili drugim vrednostima, a jos manje cu je unistavati.

6. Necu nositi nikakvo oruzje ili bilo sta drugo sto se moze smatrati oruzjem.

7. Svako onaj ko bude provocirao policiju smatrace se da je ubacen od policije.

8. Ako policija bude brutalno reagovala, to nije razlog da i ja primenim silu.

9. Necu uzvikivati, zvizdati niti koristiti gestove slicne ovim jer cu moje opredeljenje pokazati mojom odlucnoscu.

10. Ako neko od nas bude primenio silu prema policiji ili nekom drugom, ucinicu sve sto je u mojoj moci i da ga zaustavim.

11. Pridrzavacu se uputstva Organizacionog odbora o protestima.

Uputili smo nas zahtev i on treba biti potpuno resen. Bice bolje da on bude sto pre resen i ispunjen. Javno kazem da necu odustati od naseg pravednog i civilizacijskog zahteva i da cu sa mirovnim protestima nastaviti sve do njegovog ispunjenja.



Copyright © 1996 NIN, Yugoslavia
All Rights Reserved.